Komentari

lilianke789.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing

  • Lilianke

    Sa nepotrebnim.velikim.slovima i tipfelerima raznih fela, čovjek primjenom.pametnog telefona, jednostavno mora naučiti živjeti.

    avatar

    23.03.2024. (15:35)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    :-)

    avatar

    23.03.2024. (15:35)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Dobro jutro!

    Možda nije kako se radi o janjetu, i autentičnosti,
    možda si djelovala svađalački raspoložena, negativistički...

    Najljuča i najgora istina se može mekano izgovoriti. :)) Najbolje i je kad je se staloženo izgovara. Idem piti kavu, možda kasnije budem pametnija, a i bolje ću vidjeti tipke kad se razbudim. :)

    I sanjala sam svašta.... :)

    avatar

    23.03.2024. (15:55)    -   -   -   -  

  • Flekserica

    Hahaha, isto janje nas je jebalo u djetinjstvu :))
    Mislim jebe mene i dan danas. Ali to je njegov problem a ne moj. Neka samo sisa i dalje, meni su zubi izrasli pa ne trebam ni jednu sisu a kamoli dvije :)))

    avatar

    23.03.2024. (16:00)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Čuj @Fleksu, ugušit ću se u kavi "da isto vas je janje jebalo u djetinjstvu!! :)))))

    avatar

    23.03.2024. (16:07)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Komentar 21+
    @Fleksa, izgleda da je i mene moje jebalo do danas , ali potajno, nisam baš ni kužila :))))
    Morali su mi ukazati :))))

    avatar

    23.03.2024. (16:13)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    YPSILONKA, možda sam.u odrasloj dobi djelovala svađalački raspoložena, negativistočka...
    No u djetinjstvu je bio problem, garant!, što je dijete dovoljno drsko da odgovara odraslom.

    avatar

    23.03.2024. (16:18)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    San?

    avatar

    23.03.2024. (16:48)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    to "umiljato janje" je simbol dobrog djeteta koje ne pravi probleme i zbog suzdržavanja s vremenom lako švikne. Stara, loša škola odgoja

    avatar

    23.03.2024. (16:55)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    ART,
    istina, nedobri stari patrijarhalni odgoj.
    U mom.slučaju, potpomogao je i gurnuo me u stoijednu lošu odluku i akciju kroz pubertett i odrastanje. Poneku i vrlo opasnu! Moglo je svakako.završiti.....
    Da su me samo učili samopoštovanju, prištedili bi mi godine izloženosti vlastitoj gluposti, traženju i postavljanju granica i sličnog.

    Oh, well, svatko.čini automatski što su ga ustrojili da čini, dok i ako se ne probudi iz tog bunila.

    avatar

    23.03.2024. (17:28)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Znaš, Art, tvoj nick je možda najvažnija misao što kruži ovom blogosferom, zaista je...
    Ovako , izrečena, a nikome direktno, ispisana, a ne stavljena u niti jedan post ili komentar, slobodna od ikakvog drugog sadržaja..... kao ono famozno maslačkovo sjeme nošeno vjetrom svukuda i nikuda, do plodnog tla.

    avatar

    23.03.2024. (17:29)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    "Znaš, Art, tvoj nick je možda najvažnija misao što kruži ovom blogosferom, zaista je..."

    hahahaa pa slažem se, stvarno je

    avatar

    23.03.2024. (17:39)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    zanimljivo si to opisala

    avatar

    23.03.2024. (18:00)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Ta misao nikoga ne obvezuje ni na šta, nije nigdje u svojstvu ničega, i vidiš je i ne moraš je vidjeti, diskretna ali ipak prisutna, a , stvarno.to mislim, možda najbitnija stvar za našu osobnu egzistenciju.

    avatar

    23.03.2024. (18:05)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Pa okej, bila si drska kao dijete jer vjerojatno na drugačije načine nisi mogla dobiti što želiš ili trebaš, ali kako si rekla u odrasloj dobi si čak i dozvolila životu da ti se očituje bez da ti upireš i kako vidiš i to djeluje.

    Dakle svejedno je kojim tonom pričamo svoju istinu sve dok smo joj doslijedni.

    Doslijedni smo sadašnjim spoznajama, ne onima od prekjučer.
    Ljudi koji misle kako kad dostignu neku dob su sve naučili i od tad do kraja života žive "svoju istinu" su u suštini odlučili umrijeti u svojoj gluposti.

    Do smrti se mijenjamo, zauzimamo drugačije stavove jer smo sve iskusniji.

    Pozdravljam nove spoznaje i uvide o svijetu i sebi. :P

    avatar

    23.03.2024. (18:50)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Ne znam... voljela bih da bolje mogu kontrolirati izricanje tih "istina" kad ih se nakupi.
    Jer grunem.
    Nisam takva bila kao mlađa pa mi se ovo ne sviđa, čisti gubitak energije.
    Mozda i ja naučim postavljati granice jednom, al bliskim ljudima. Sa poznanicima i prolaznicima mi to sasvim dobro ide.

    avatar

    23.03.2024. (19:55)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    YPSILONKA
    Pa dobro, odabir tona izricanja nečega, djelovati će na to kako nas doživljavaju...

    Ono što mi je posebno.bitno u ovom tvom komentaru jest ta činjenica da se stalno mijejamo, i normalno je da mijenjamonuvide.
    Čini mi se da bismo.to trebali imati na umu, čisto kao podsjetnik ako nam se nečije mišljenje ne dopada.... mi smo.promjenjivi i drugi isto, no postoji ta jedna srž, neki naš osobni ton, osobnost, nešto samo naše, što se neverbalno, pa i zaumno :D očita, i netko nam.je u srcu čak.i u moru nevolje ili nerazumijevanja.... i tamo.biva.
    Upravo zato što.su mišljenja i situacijevtek prolazne stvari, ovisne o trenutku, a osobne povezanosti nešto što je drugačije kvalitete.

    Budemo.sve vidjeli.

    avatar

    23.03.2024. (20:21)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    DVI, TRI,
    stalno učimo, i stalno uviđamo, i tako rastemo.
    Što nas nisu naučili kako (činiti), očito dođe trenutak da moramo.krenuti sami.

    Ni ja ne znam izricati dobro drugima svoje potrebe, još kako tako ove praktične, i to kad vrag stvarno odnese šalu pa se mora (e TO zaista moram prestat raditi, iscrpljivat se do maksimuma, i trebam naučit pustit neke stvari da se ne odrade i da bude tak - neodrađeno, ak baš treba), no EMOTIVNE potrebe su mi nekako preintimne, i ne izgovaram ih nikome, a od muža sam zapravo očekivala da ih ZNA sam od sebe. I uglavnom.je znao :D.
    Ima ta neka neverbalna komunikacija kad nekog želiš vidjeti, možeš.

    Ali, sada, ne znam to.izgovarati,nne xnam.to tražiti. Ovaj moj istup.prema Sarah je bio.jedan takav pokušaj vježbe, imanja petlje javnomizreći točan status emotivni, po nekom pitanju.
    (Normalno da mi je ona i dalje skroz draga, i mislim kad se malo ohladim.od svega da možemo imati lijepilu komunikaciju natrag, naravno ak će ona to htjeti. Ja samo moram.probavit to.sve kaj je bilo. )

    Kako.bilo, danas sam kroz jedan razgovor postala svjesnija manjkavosti.svojih dosadašnjih komunikacija, i nekako, dpremna sam obratiti pažnju na to ubufuće.

    Live and learn!

    Tako.da mislim da se ne bi trebala sama prestrogo osuđivati, nego čim ti nešto smeta izreći (svjesno.vrebati samu sebe), pa makar racionalizacijom zaključila da su sitnice, mogu nam i sitnice smetati, ali kad se nikad ne izreknu, narastu u velike nakupine zamjeranja, i kad krenu van, normalno.da ne zvuče lijepo.
    Prvo će to izricanje biti neugodno, ali vjerujem da kad se ohrabrimo, može postati prirodno, lakše, bez grča i straha.

    avatar

    23.03.2024. (20:39)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Curke, isprika za tipfelere, ima ih.......

    avatar

    23.03.2024. (20:40)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Teško je mijenjati te nacine jer u bliskim odnosima cesto dopustamo da drugi prekorace nase granice, a i sebi često dopustimo da prijeđemo granice drugoga.
    Vjerojatno dobro izbalansirani ljudi, pa jos kad su dvoje u balansu svako za sebe, rijetko imaju takvih problema.
    Ako i imaju ponekad, lakse ih iskomuniciraju.
    A to je rijetkost, vjerojatno.
    Ali zatomiti sebe, i to raditi često, nije dobro za zdravlje.
    A ni biti stalno u pravu, to je isto problem.
    Razumijeti svoje potrebe i jasno ih prenijeti bližnjemu, imati srece da nas čuje, shvati i uvaži - to je onda to.
    A često to nije tako.
    Nitko nije otvorena knjiga, ali kada i je - često ostaje neshvaćen. Bude drugom napor o štivo. Jbg.

    avatar

    23.03.2024. (21:00)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Ti i Sarah cete se, vjerujem, sporazumjeti. Ali da ste skroz različiti karakteri - jeste.
    Čini mi se da je S. spremnija raditi kompromise od tebe, koja si često beskompromisna oko nekih stvari.
    Ima i ono razumskologičko: "i-i", što je Sarah, i "ili-ili", sto si ti :).
    Tako vas ja vidim, duboko izvinjenje ako griješim.

    avatar

    23.03.2024. (21:07)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Dvi, tri,
    prvo, hvala ti na iskrenom iznošenju mišljenja, cijenim i zanimljivo mi je kako drugi uviđaju mene, nju, situaciju, ili mene, u bilo kojoj drugoj situaciji.
    danas mi je palo na pamet da moram slušati što mi drugi govore,
    i da smijem uviđrati ako griješim,
    i da smijem pokušavati na nove načine,
    i da to , dapače i trebam...
    danas mi je neko oslobođenje došlo u glavu1

    Ypsilonka misli da je našla mene i da joj ja nešto mogu pružiti.
    Ja mislim da sam ja sto put više našla nju i da meni ona može pružiti sto put više.
    Pametnog, racionalnog uvida.

    Iznimno to cijenim, jer već pet plus godina živim u nekoj izoliranosti od svijeta, i iskrenu konverzaciju (koja se ne tiče posla ili površnih svakodnevnih stvari) nisam doživjela JAKO PREDUGO.

    Glede tvog prvog komentara 'Teško je mijenjati te načine...'

    Ja ti ne znam što je to 'dobro izbalansirani čovjek'.
    iskreno mislim da je jako malo ljudi u nekom balansu...
    ali ova prva rečenica, prvi dio, mi se učinila bitna da ju razložim:

    Teško je mijenjati te nacine

    prije bih rekla dvije stvari:
    načine smo naučili, to su tzv. vanjski sustavi, to je ono što su nam riječju, djelom i propustom usadili u umove (podižući nas ... svi to činimo, podižemo djecu u takvu svijest i u takve načine razmišljanja i življenja u kakvoj/u kakvima smo i sami, a djeca možda nisu dorasla tome, ili su ispred/iznad toga...) i saa ti naučeni načini, koji možda uopće nisu u skladu sa našom istinskom osobnošću, dirigiraju našim ponašanjem iz podsvjesti.

    Načini nisu naša krivnja.
    No, kad doznamo da su izvana naučeni, tada se pitamo, pa dobro, možemo li naučiti štogod drugačijeg?
    Možda, ako smo naučili ovo prvo,možemo naučiti i nešto drugačije?
    I stvarno možemo,to je čin samokultiviranja, The Art of Being Yourself.

    Za to je potrebno
    1.svijest da je to moguće
    2.(ono zajebano) dugotrajna pažnja nad vlastitim svakodnevnim ponašanjem i primjenjivanje onoga što želimo.

    (Pa ako smo skloni sve trpati pod tepih, rekla bih da bismo sve , što god osjetimo da nas je 'ubolo' kad nam se dogodilo, trebali pokušati verbalizirati,.
    Možda na neki 'mali' način, ako nas je strah biti glasnima, možda prvo samome sebi na glas 'ovo je bilo gadno' ili 'nije mi se ovo svidjelo', pa onda i drugome.
    Jasno da će se drugi buniti, ako to podrazumijeva korekciju njihovog ponašanja,
    no da, rješenje u svemu je upornost,što manje agresije i neumpljivost,pri svakoj situaciji.

    Jer, ne izricati što nam treba je popuštanje strahu, naučeno popustanje da se drugog ne ...prozove, uvrijedi bla...bilo što...., ali , mislim, i življenje uvjerenja da naše stvari nisu bitne. naši oshjećaji i doživljaji.

    I mislim da baš treba na malim stvarima učiti izraziti se, jer su velike stvai i velike promjene zastrašujuće i imaju dalekosežnije posljedice.
    Ako se vježba na ne jako bitnim , krucijalnim stvarima, nego na sitnicama i manje ozbiljnim detaljima, imamo puno širi poligon za vježbu....

    Mislim da je vrijedno uložiti truda u neku praksu koja nam dugoročno može popraviti komunikaciju i uljepšati život.

    Iskoristi svoj život za življenje!
    Lijepo je živjeti! :) Može biti lijepo!
    :)***

    avatar

    23.03.2024. (21:36)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Sve ste lijepo izložile o balansiranim gumama, mislim ljudima i postavljanju granica.

    Moje iskustvo meni kaže da se granice ne može postaviti nego nemilosrdno jer pokušaji zamolbe, objašnjenja i sl nisu urodili plodom (da jesu granice bi bile tu).

    Iluzorno je očekivati da nas ponekad netko neće nagaziti, ali generalno gledajući u svom životu izričito ne želim nikoga kome trebam postavljati granice, One koji sebi nisu postavili granice jer dinamika u odnosima bi trebals biti takva (kako sam rekla i puno puta prije nikome nisam ni majka ni psihijatar ni socijalni radnik).
    Budi mi partner u dobru i na uzajamnu izgradnju pri čemu smjeram na sve odnose.

    Meni nikada nije bio problem artikulirati sve svoje potrebe, moj zajeb je bio što nisam shvaćala:
    a) kako neki ljudi nemaju kapacitet
    b) kako su neki ljudi prosto svinje
    c) kako su neki ljudi koristoljubivi kalkulati nespobni i nevoljni voditi brigu ni o čemu drugom nego o vladtitoj guzici.
    Tako sam potrošila puno energije i vremena zalud.

    Dakle ne treba se ni zanositi kako će sposobnost iznošenja svojih potreba i emocija do kraja riješiti stvar. Uz to je jako važno kome ćemo pokloniti svoje povjerenje, tko su ti ljudi s kojima smo u odnosima.

    Ukoliko su to relativno normalni ljudi uz povremene nesugladice, ulaženje u tuđi prostor stvari će funkcionirati dobro.

    Odnosi su dosta kompleksna stvar, a niti nas niti današnje klince se ne educira/nije educiralo o osnovnim pravilima komunikacije i mnogočemu drugom jer obiteljski odgoj često nije bio valjan model odnosa.
    Onda smo učili težim putem. Vrlo važna stvar je kako jedina osoba kojoj nešto moramo objasniti i koja nešto treba naučiti (kako bi si ostvarila povoljan položaj u odnosima) smo mi sami.

    Mi poput djece nemamo alternativu (jer je ne vidimo, a kad vidimo to se čini izdajom sebe, uzimanjem na autentičnosti, a možda i nije tako, možda je u pitanju obrazac koji treba odbaciti) pa idemo utabanim stazama.

    Tako prvi s kojima se trebamo svakodnevno suočavati smo mi sami kako bismo potom odgovarajuće se odnosili (reagirali) prema drugima.

    avatar

    23.03.2024. (22:45)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Pa da, Ypsilonka, i ovaj ekstrem o kojem govoriš 'Perice, ljudi su svinje' legitimno postoji.
    Ti iz prakse znaš.
    Pa i ja, pa i svatko, vjerujem, samo je pitanje koliko bliska nam je takva samoživa osoba bila.
    No ipak mislim. da je u većoj mjeri (više slučajeva) u pitanju da ne umijemo izraziti (pa čak ni ,za početak, napipati, točno znati) što to točno hoćemo. Dakle legitimno je stremiti tome da ovladamo.tim.umijećem. Svakako bolje da nastojimo, nego nikad ni ne pokušamo.
    Ako imamo relativno empatične ljude oko sebe, onda znati izraziti sebe i svpje potrebe biva izvrsnim.umijećem.
    E sad, daljnji problem.su stupnjevi stanja ljudi oko nas, pa stvarno, ako je situacija poput tvoje, (kažeš, ti si znala što hoćeš, no druga strana nije marila za to, nego samo za sebe) onda je to novi razred problema.

    Vrijedi se baviti sobom.

    Moram se ići otuširati, muka mi je od kombinacije mirisa kamfor-eukaliptus-ne znam što.... uf!!

    avatar

    23.03.2024. (23:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...