Kao klinac sam u drugom srednje prvi put recimo pročitao Junaka našeg doba; Zločin i kaznu i Madame Bovary; otada pa do danas profesorica koja je doma zvala moje starce radi toga da upišem komparativnu, pokoj joj duši, navikla me na to da ne prođe dan pod kapom nebeskom a da nešto ne pročitam. Onda je stigao rat, i ja sam nakon lutanja po Castanedama, Joyceovima i Borghesima prešao na laku historiografiju, kako je to znala reći moja Najdraža; nastojao sam pročitati baš sve od Milana Baste do grofa Tolstoja, audiatur et altera pars, pa pokušati shvatiti što se to zapravo desilo. Nisam uspio; mora da je do mene. Znali smo se podbadati: Ona gleda krimi serije, Agatha Christie, Poirot, onda usne pred time pa joj ti krici i te loše vibre ulaze u san; počne to a ja pitam: koliko su ih do sad pobili; Ona na to meni odgovori: kod tebe ubijaju na tisuće, ovi moji su amateri. Još kad su u Feralu u Tuđmanovoj kartici napisali „hobi: laka historiografija“ možete misliti što sam ja fasovao sa ovima na nahtkaslu, Bilandžić i Vonta recimo, otuda i taj termin. I tako, dosta mi je bilo toga da znam tko su Abraham Zapruder ili upravitelj policijskih menzi u Zagrebu četrdesetsedme... Razne životne okolnosti, bolesti; počneš se brinuti za druge ljude i postaneš odgovoran za njih – i tako sam opet prije dobrih četvrt stoljeća otplovio natrag u vode beletristike. Stigao je internet, a ja ne budi lijen – na wikipediju, pa rekoh, da vidim što sam propustio. Onda krenem češljati nagrade; recimo uhvatim se primjerice Ninove nagrade od šezdesetpete nadalje i počnem vući stvari van iz depoa knjižnice na sunce (u našem selu nisu palili devedesetprve; velik je podrum): i tako pored Pekića i Basare dođem do Tišme.
Što želim reći; želim reći to da sam u tom evo novom tisućljeću, pogonjen nakon svega novom i snažnom potrebom za čitanjem o lijepom, mudrom i važnom, pročitao lijepih stvari, ali ako bih morao izdvojiti pet knjiga, među njima svakako da bi bili Mulischevo Otkrivenje nebesa, Tolstojevo Uskrsnuće, Zolin Germinal i van svake sumnje – Tišmina Upotreba čoveka.
Mislim da u tumačenju ove sjajne knjige ne treba otići dalje od naglašavanja značenja riječi u naslovu; netko tko je dovoljno skroman a pronicljiv moći će već iz toga razaznati o kojem se blagu radi, pogotovo ako se u vidu ima vrijeme objavljivanja i životopis pisca. I tako, nije mi bio nikakav problem unijeti se u sudbine likova, mladaca iz neke gradske gimnazije krajem tridesetih; u njihove misli, nagone, interese, u događaje koji su im se zbili i u ono što je od njih nakon svega ostalo.
Upravo zato mi je neki dan na netu u oči i pala ona Tišmina pjesma koju sam nakeljio kod sebe; prvo sam pomislio, vidiš ti staroga kako uskače sam sebi u usta; ali poslije shvatiš, ma daj, ne palamudi; pa tu je čitav jedan svjetonazor ispričan kao potočić.
Tišma; to su prezime nosila barem dvojica sjajnih stvaralaca. Uz ovog, svakako još i onaj Slobodan, vođa jednog od valjda najmisterioznijih i najboljih bendova novog vala, novosadske Lune, koja je u jednom jedinom albumu kojeg sam imao sreće slušati i uz njega odrastati u realnom vremenu, rekla više nego mnogi u trideset godina.
01.03.2024. (09:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divno ste to napisali, neka imena moram prosurfati za koja nisam čula, učim kod Vas, tragedija, da, da to sve pale u nazi pećima a mi gledamo da i nas ne spale nazi, mrzim ih, mrzim zle, a onda si velim, pa nisi ti savršena, pogledaj se, daleko si od toga, voliš samo sebe :)))))))))))))))) ovaj, :)) , da, da ne manipuliramo, možda bi bili pepeo prije reda, taj red, krhka je stvar, začas se poremeti, mutira zloćudno jedan od 20000 čovjekovih gena u neku nakazu koja ide paliti i ubijati zdrave i normalne, grozota, kemija je gadna stvar, i psihopatija, i ta poslušnost manijacima i kriminalcima, je pogubna, gotovi smo :))))))))))))))))))))))))
paliti knjigu, ljude, neki popina jaši paljenje Harry Pottera i vodi dječicu na lekciju paljenja knjiga i to da nas vodi, može samo u 3pm
01.03.2024. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
odlomak iz knjige, inspirirana objavom j., tražila sam moju knjigu, dosta dugo, i izabrala kadar :))
29.02.2024. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Zko zna, zna. Bravo za odabir.
29.02.2024. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
ljubim!
01.03.2024. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Kao klinac sam u drugom srednje prvi put recimo pročitao Junaka našeg doba; Zločin i kaznu i Madame Bovary; otada pa do danas profesorica koja je doma zvala moje starce radi toga da upišem komparativnu, pokoj joj duši, navikla me na to da ne prođe dan pod kapom nebeskom a da nešto ne pročitam. Onda je stigao rat, i ja sam nakon lutanja po Castanedama, Joyceovima i Borghesima prešao na laku historiografiju, kako je to znala reći moja Najdraža; nastojao sam pročitati baš sve od Milana Baste do grofa Tolstoja, audiatur et altera pars, pa pokušati shvatiti što se to zapravo desilo. Nisam uspio; mora da je do mene. Znali smo se podbadati: Ona gleda krimi serije, Agatha Christie, Poirot, onda usne pred time pa joj ti krici i te loše vibre ulaze u san; počne to a ja pitam: koliko su ih do sad pobili; Ona na to meni odgovori: kod tebe ubijaju na tisuće, ovi moji su amateri. Još kad su u Feralu u Tuđmanovoj kartici napisali „hobi: laka historiografija“ možete misliti što sam ja fasovao sa ovima na nahtkaslu, Bilandžić i Vonta recimo, otuda i taj termin. I tako, dosta mi je bilo toga da znam tko su Abraham Zapruder ili upravitelj policijskih menzi u Zagrebu četrdesetsedme... Razne životne okolnosti, bolesti; počneš se brinuti za druge ljude i postaneš odgovoran za njih – i tako sam opet prije dobrih četvrt stoljeća otplovio natrag u vode beletristike. Stigao je internet, a ja ne budi lijen – na wikipediju, pa rekoh, da vidim što sam propustio. Onda krenem češljati nagrade; recimo uhvatim se primjerice Ninove nagrade od šezdesetpete nadalje i počnem vući stvari van iz depoa knjižnice na sunce (u našem selu nisu palili devedesetprve; velik je podrum): i tako pored Pekića i Basare dođem do Tišme.
Što želim reći; želim reći to da sam u tom evo novom tisućljeću, pogonjen nakon svega novom i snažnom potrebom za čitanjem o lijepom, mudrom i važnom, pročitao lijepih stvari, ali ako bih morao izdvojiti pet knjiga, među njima svakako da bi bili Mulischevo Otkrivenje nebesa, Tolstojevo Uskrsnuće, Zolin Germinal i van svake sumnje – Tišmina Upotreba čoveka.
Mislim da u tumačenju ove sjajne knjige ne treba otići dalje od naglašavanja značenja riječi u naslovu; netko tko je dovoljno skroman a pronicljiv moći će već iz toga razaznati o kojem se blagu radi, pogotovo ako se u vidu ima vrijeme objavljivanja i životopis pisca. I tako, nije mi bio nikakav problem unijeti se u sudbine likova, mladaca iz neke gradske gimnazije krajem tridesetih; u njihove misli, nagone, interese, u događaje koji su im se zbili i u ono što je od njih nakon svega ostalo.
Upravo zato mi je neki dan na netu u oči i pala ona Tišmina pjesma koju sam nakeljio kod sebe; prvo sam pomislio, vidiš ti staroga kako uskače sam sebi u usta; ali poslije shvatiš, ma daj, ne palamudi; pa tu je čitav jedan svjetonazor ispričan kao potočić.
Tišma; to su prezime nosila barem dvojica sjajnih stvaralaca. Uz ovog, svakako još i onaj Slobodan, vođa jednog od valjda najmisterioznijih i najboljih bendova novog vala, novosadske Lune, koja je u jednom jedinom albumu kojeg sam imao sreće slušati i uz njega odrastati u realnom vremenu, rekla više nego mnogi u trideset godina.
01.03.2024. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Divno ste to napisali, neka imena moram prosurfati za koja nisam čula, učim kod Vas, tragedija, da, da to sve pale u nazi pećima a mi gledamo da i nas ne spale nazi, mrzim ih, mrzim zle, a onda si velim, pa nisi ti savršena, pogledaj se, daleko si od toga, voliš samo sebe :)))))))))))))))) ovaj, :)) , da, da ne manipuliramo, možda bi bili pepeo prije reda, taj red, krhka je stvar, začas se poremeti, mutira zloćudno jedan od 20000 čovjekovih gena u neku nakazu koja ide paliti i ubijati zdrave i normalne, grozota, kemija je gadna stvar, i psihopatija, i ta poslušnost manijacima i kriminalcima, je pogubna, gotovi smo :))))))))))))))))))))))))
paliti knjigu, ljude, neki popina jaši paljenje Harry Pottera i vodi dječicu na lekciju paljenja knjiga i to da nas vodi, može samo u 3pm
01.03.2024. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Litterula
vrijeme je da odšepesam u knjižnicu i potražim zanimljive knjige kao što je ova
01.03.2024. (16:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
knjižnice, stalno am visila u njima i sad imam svoju :))
01.03.2024. (23:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...