Divan dio si izabrao. Aljoša nije mogao zamisliti boljeg mentora. Ono što fascinira jest kako pisac poput Dostojevskog, čovjek daleko od svetosti, pun raznih poroka, zahvaljujući svojoj genijalnoj imaginaciji, umijeću da se radikalno izmjesti u druge i u drugo, može dati takve duboke iskaze zbiljskog razumijevanja svijeta i Duha.
03.02.2024. (13:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Mariano: pa nekako se nadovezuje na temu o strahu od smrti (premda sam manje-više nasumice odabrao citat)... Zapanjuje koliko je Dostojevski duboko poznavao ljudsku psiho(pato)logiju.
03.02.2024. (13:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja mislim da je (blasfemija je, ali moram reći) Dostojevski precijenjen. Svi kao papige ponavljaju o njegovom nevjerojatnom uvidu u ljudsku dušu, ljudsku prirodu, kakvu već sintagmu tko dohvati. Ja mislim da je to pretjerivanje. Čovjek nije bio glup, ali ne vjerujem da je imao ne znam kako bolji uvid od brojnih drugih ljudi. Dakle, to veličanje Dostojevskog ide u maniri papigarenja. Neki dijalog sličan ovome pretpostavljam da mogu čuti u razgovoru lokalnog svećenika s nekom siroticom iz naselja. Šta smo naučili iz ovog odlomka? Well, not much. Samo kažem.
03.02.2024. (15:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dijelim mišljenje @The Art of......ne zato što je dijelom takvo i točno, nego zato, jer se Dostojevskog sa citiranjem pojedinih misli preko FB-a konkretno doslovno iskorištava do precijenjenosti, a osobno ne vjerujem da su mnogi išli dalje od lektire ruske književnosti. Duboko razumijevanje Duha o kojem piše @Mariano JEST prisutno kod Raskoljnikova i to na nekoliko relacija u romanu. On je odličan primjer osviještenosti i prihvaćanja Božje volje
03.02.2024. (18:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u ovom odlomku je doduše i po meni sjajno oslikana prostodušnost i jednostavnost osjećaja; no i meni je recimo legendarno Aljošino putovanje kroz vjeru i iskušenja nešto možda ponajljepše opisano na tu temu u svjetskoj književnosti; konačno i sam Veliki inkvizitor funkcionira za sebe kao jedna nevjerojatna priča o politici, vjeri i povijesti... prihvaćam sasvim recimo da je Dostojevski za mlađe, a Tolstoj recimo za starije ljude (više sam puta to čuo od raznih ljudi, da je za Tolstoja potrebno imati milje u nogama), ali mislim da je razlika njih dvojice, osobito u tim nekim zrelijim fazama baš to što te Tolstoj uvali u jednog lika i ti putuješ s njime, dok je Dostojevski sposoban više usredotočiti te na ono što je između likova; jednostavno je kod njega nevjerojatno to bogatstvo doživljavanja svakog za sebe; nasuprot tome je ono kad primjerice velimo za Povratak Filipa Latinovicza da tamo kočijaši govore kao doktori znanosti :))))) ...
na koncu, ne moramo svi misliti isto; nekome je Proust precijenjen, ili Fromm... bitno je čitati :))
04.02.2024. (08:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e, da je Dostojevski bolje čitao Bibliju znao bi da je Isus jasno rekao kako postoji jedan grijeh koji se nikada neće oprostiti ;)
»Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.« (Mt 12, 31-32)
»Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« (Mk 3,28-29)
Inače, u Braći Kraramazovima mi je najdraži dio Veliki inkvizitor, kojeg je spomenuo i @j., najbolji prikaz onoga što je kršćanstvo postalo...
04.02.2024. (11:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Divan dio si izabrao. Aljoša nije mogao zamisliti boljeg mentora. Ono što fascinira jest kako pisac poput Dostojevskog, čovjek daleko od svetosti, pun raznih poroka, zahvaljujući svojoj genijalnoj imaginaciji, umijeću da se radikalno izmjesti u druge i u drugo, može dati takve duboke iskaze zbiljskog razumijevanja svijeta i Duha.
03.02.2024. (13:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ Mariano: pa nekako se nadovezuje na temu o strahu od smrti (premda sam manje-više nasumice odabrao citat)... Zapanjuje koliko je Dostojevski duboko poznavao ljudsku psiho(pato)logiju.
03.02.2024. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
Ja mislim da je (blasfemija je, ali moram reći) Dostojevski precijenjen. Svi kao papige ponavljaju o njegovom nevjerojatnom uvidu u ljudsku dušu, ljudsku prirodu, kakvu već sintagmu tko dohvati. Ja mislim da je to pretjerivanje. Čovjek nije bio glup, ali ne vjerujem da je imao ne znam kako bolji uvid od brojnih drugih ljudi. Dakle, to veličanje Dostojevskog ide u maniri papigarenja. Neki dijalog sličan ovome pretpostavljam da mogu čuti u razgovoru lokalnog svećenika s nekom siroticom iz naselja. Šta smo naučili iz ovog odlomka? Well, not much. Samo kažem.
03.02.2024. (15:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
Dijelim mišljenje @The Art of......ne zato što je dijelom takvo i točno, nego zato, jer se Dostojevskog sa citiranjem pojedinih misli preko FB-a konkretno doslovno iskorištava do precijenjenosti, a osobno ne vjerujem da su mnogi išli dalje od lektire ruske književnosti.
Duboko razumijevanje Duha o kojem piše @Mariano JEST prisutno kod Raskoljnikova i to na nekoliko relacija u romanu.
On je odličan primjer osviještenosti i prihvaćanja Božje volje
03.02.2024. (18:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
zanimljive opaske Arta...
u ovom odlomku je doduše i po meni sjajno oslikana prostodušnost i jednostavnost osjećaja; no i meni je recimo legendarno Aljošino putovanje kroz vjeru i iskušenja nešto možda ponajljepše opisano na tu temu u svjetskoj književnosti; konačno i sam Veliki inkvizitor funkcionira za sebe kao jedna nevjerojatna priča o politici, vjeri i povijesti... prihvaćam sasvim recimo da je Dostojevski za mlađe, a Tolstoj recimo za starije ljude (više sam puta to čuo od raznih ljudi, da je za Tolstoja potrebno imati milje u nogama), ali mislim da je razlika njih dvojice, osobito u tim nekim zrelijim fazama baš to što te Tolstoj uvali u jednog lika i ti putuješ s njime, dok je Dostojevski sposoban više usredotočiti te na ono što je između likova; jednostavno je kod njega nevjerojatno to bogatstvo doživljavanja svakog za sebe; nasuprot tome je ono kad primjerice velimo za Povratak Filipa Latinovicza da tamo kočijaši govore kao doktori znanosti :))))) ...
na koncu, ne moramo svi misliti isto; nekome je Proust precijenjen, ili Fromm... bitno je čitati :))
04.02.2024. (08:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blogokviz
e, da je Dostojevski bolje čitao Bibliju znao bi da je Isus jasno rekao kako postoji jedan grijeh koji se nikada neće oprostiti ;)
»Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.« (Mt 12, 31-32)
»Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« (Mk 3,28-29)
Inače, u Braći Kraramazovima mi je najdraži dio Veliki inkvizitor, kojeg je spomenuo i @j., najbolji prikaz onoga što je kršćanstvo postalo...
04.02.2024. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ j.: još od srednjega vijeka je poznato da je đavao vješt teolog. Ali protiv starca Zosime, što je razvidno u navedenom citatu, nemoćan je.
04.02.2024. (11:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...