Komentari

supatnikll.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Supatnik

    U jednom od mojih malih mista, bio je dio groblja u koji su pokopavana nekada davno nekrštena djeca, malo što me u životu moglo svaki put iznova potresti kao to mjesto, beskrajne tuge, napušteno od svih.

    avatar

    01.11.2023. (12:59)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    Oćeš li mi povjerovati ako kažem, da upravo TO uvijek radim....I jučer sam

    avatar

    01.11.2023. (13:30)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Hoću to mi i liči na tebe.

    avatar

    01.11.2023. (14:25)    -   -   -   -  

  • matebalota

    Nepoznati broj je i onih koje je more progutalo i postalo njihov grob.

    avatar

    01.11.2023. (14:47)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    Točno Mate, moj otac je bio pomorac i te priče znam, ali postoje grobovi ulegnuti samo s pločom od davnina i imenom koje nitko ne posjećuje, jer očito nikoga nemaju.
    Tužno ih je gledati , jer i njihove duše gledaju nas žive koji prolazimo izmedju.

    avatar

    01.11.2023. (14:56)    -   -   -   -  

  • modrina neba

    Kad je moja baka još živjela to smo uvijek radile..nje nema više a ja nemožem na njezin grob..doma često upalim sviječu...za mene postoji, makar znam da jo nema.
    Punooo grobova sameva a negde se "bohote" tko ima više ...tužno:(((

    avatar

    01.11.2023. (16:03)    -   -   -   -  

  • tignarius

    krasan poticaj..
    eto ja bar uvijek zapalim svijeću kod Križa i izmolim jedan Očenaš....
    a to s nekrštenom djecom nisam ni znao ni zamjetio

    uvijek molim za pokojne, od predaka do prijatelja!

    avatar

    01.11.2023. (16:04)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Lijepo:-*

    avatar

    01.11.2023. (18:29)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    ne bih to nazvala gestom...to je nešto daleko više i plemenitije...

    avatar

    01.11.2023. (19:29)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Jako lijepo i prizemno. Hvala!

    avatar

    02.11.2023. (00:09)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Moja djeca ne znaju tko je bila moja prabaka. S mojom generacijom ona će biti zauvijek zaboravljena. Zvala se Katarina, nježnije biće od nje nisam srela do dana današnjeg.

    Nismo do kraja svjesni koliko smo prolazni. Dok živimo povremeno se sami sebi činimo velikim i jakima, ali i nas čeka ista sudbina.

    Bit ćemo zaboravljeni. Kao da nas nikada nije bilo.

    avatar

    02.11.2023. (05:45)    -   -   -   -  

  • DOMENICO

    Amen

    avatar

    02.11.2023. (12:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...