Komentari

starrynight2022.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • starry night

    "Šarkov kompanjo i biograf Miljenko Smoje, koji je svoje "Pasje novelete" objavljivao u Feral Tribuneu od 1993. godine, umro je u noći 25. listopada 1995., dva dana nakon što je predao posljednji tekst.
    Šarko, koji nikada u svom životu nije zaplakao, cijelu je tu noć cvilio uz vrata kompanjove sobe.
    Danas živi kod svoje prijateljice Branke, njenoga Fede i dobra babe Anke. Često se vraća uz njemu dobro znanih 77 stepenica kuće na Dražancu, gdje provede noć čuvajući gospođu Lepu.
    Mala kujica Pupa, Šarkova velika ljubav, ostala je nevina usidjelica.
    Njegov unuk Mali, pak, konačno je postao kralj Punte."

    Pogovor Noveletama

    avatar

    28.10.2023. (21:40)    -   -   -   -  

  • luki2

    Smoju obožavam! Sjećam se divnih tekstova u Slobodnoj o tome kako se od Lepe sprema Lepoj (Breni). Kad se vratio iz Beograda, napisao je krasan tekst o Breni! Baš krasan razgovor, na vije stranice čini mi se....Šarko je legenda, kao što mu je bio i njegov Kupmpanjo.Nije pas beštija. Nikako! Hvala na prisjećanju! Ljubim!

    avatar

    28.10.2023. (21:59)    -   -   -   -  

  • starry night

    Da je zao, ne bi mu huligani onako napali spomenik, Sve što je dobro, valja uništiti. Čitam kako malo, malo ruše spomenik Nazoru u Zagrebu. Ljubim!

    avatar

    28.10.2023. (22:15)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Smoje je zakon velo i malo misto kao najpoznatije njegove serije generacije su na tome odrasle uključujući i moju. A spomenik su zasrali krebili poput ovog aj ovaj to ne bi napravio jer su ga lagano godine zgazile ali identična gamad sa istim mentalnim sklpom.

    avatar

    28.10.2023. (22:28)    -   -   -   -  

  • starry night

    Ak nemre hebat, može srat, to ti je to :))))))))))))))))))))))))))))))))))))

    avatar

    28.10.2023. (22:50)    -   -   -   -  

  • luki2

    @Starry: :))))))) (na gornji komentar)

    avatar

    28.10.2023. (23:32)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Haha evo je i Starry počela sa jebačkom humoreskom to mi se sviđa posebno kad je riječ o sranjku i sličnim mu maloumnicima :))) inače takva gamad nam je satrala Feral ako su i jedne novine bile bez crne točke u karijeri onda je to bio Feral.

    avatar

    28.10.2023. (23:59)    -   -   -   -  

  • starry night

    Feral, light in the dark, dečki se mogu slobodno prispodobiti s anđelima jer su se pojavili u najcrnjem mraku upaliti svjetlo i pokazati put, istinu i život, ušli su u legendu

    avatar

    29.10.2023. (00:23)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    Serije po njegovim tekstovima su fenomenalne.

    avatar

    29.10.2023. (10:19)    -   -   -   -  

  • j.

    pokušavam već nekoliko dana odgonetnuti zlokobnu simboliku nagrđivanja spomenika; recimo - da je bio samo Partizanov ručnik (šal?), ili samo plava boja - možda bi se radilo o jednozačnosti, ali ovo je jako, jako složena simbolika
    da je bio samo Partizanov ručnik, jednadžba bi bila, rekli bumo, prosta: jugoslavenčina, lijepo mu stoji
    da je bila samo plava boja, možda se nitko ne bi sjetio Dinama, nego bismo svi to razumjeli kako običan pokušaj nagrđivanja: Smoje, nisi zavrijedio spomenik
    ali ovako, to su Partizan i Dinamo u kombinaciji, to ne može biti slučajno, to je jasna poruka vjerojatno čak vezana uz neki pomalo zloban komentar od prvog dana (pa kako je ovaj Guberina falija, stari to ne bi nikada, to je valjda mladi; ovaj Smoje je bogati isti Tuđman)
    jedino što sam možda ja fulao, to je činjenica da ovdje ipak nema Dinama, nego da je prelijevanje notornog crvenog Smoje plavom bojom u stvari neki vidi katarze: pročišćujemo te ovom svetom bojom mora, hadezea i hrvatstva, vraže; tko je kriv tim klincima što nikada u životu nisu čitali Smojine tekstove kada je Hajduk igrao s Partizanom za kojeg ga optužuju da je šurovao s njime, hajde da su još oko staroga stavili crveni šal ili petokrake, to bih još razumio, ali tko će takvo što danas dobaviti u ovoj zemlji, kod nas da prostite nema komada crvene krpe na kojemu nema Konzumova ili Mc Donaldsova amblema; to mi zvuči kao onaj vic kada Amerikancima vele, Sovjeti su ofarbali Mjesec u crveno, a ovi odmahnu rukom, ma napisat ćemo gore Coca-Cola :))
    i tako je u toj paklenskoj osnoj simetriji, u preslikavanju ravnina kakvo već simbolika i metafore jesu - Smoje postao Tuđman, jugoslavenčina, možda čak i nekakva ozloglašena purgerčina u isti čas, nema mu mjesta ni u Hrvatskoj ni u Splitu, to se valjda tom rabotom želi reći; da, da, trebamo se naviknuti na neka nova vremena; u njima će i Tuđman biti lijevo, ma koliko mi na to mrštili obrve ili slijegali ramenima – jer moramo onda samo zamisliti što će biti desno.......
    čitam te hijeroglife mržnje kao da u vlastitom boravku imam kamen iz Rozete; previše se tih i takvih gunđanja u pola glasa nakupilo u mome životu; u ovom narodu uvijek netko sebi u bradu psuje mater ovima i onima; simbolika me zanima jer njome dešifriramo sadašnjost i razumijevamo svijet oko sebe; činjenica da sam odrastao u socijalizmu možda je samo još više potakla tu moju sklonost dešifriranju simbolike; u socijalizmu se sve negdje do kasnih osamdesetih sve tumačilo kao preslikana stvarnost; recimo, moj tast još i danas pamti kojom je rukom Tito mahao kada je Galebom napuštao splitsku ruku nakon glasovita govora i što je time želio u stvari poručiti (sad ćete razumjeti zašto to pišem: to je možda jedna od posljednjih stvari koje je čovjek vidio u životu, imao je dvadesetineku, jer nekoliko dana nakon toga je oslijepio u vojsci); niti jedna riječ toga doba nije imala izvorno značenje; kao kada su vještice po zamračenim voncimerima bacale ugalj u vruću vodu sa mišjim izmetom pa gledale valove i mjehure... danas riječi trpe očitu inflaciju, svi viču i laju a nitko ne sluša i ne čuje; kao da inflacija riječi i deflacija značenja znače ne samo zlokoban pad pismenosti, nego i njen konačan kraj; kao da pismenost – poput nekog zloguka proročanstva - umire baš u času kada više nema nepismenih.... :)))

    osim neponovljivog Velog mista koje sam više puta i otčitao, nikada neću zaboraviti nekakve hajmo reći početke svoje pismenosti – odnosno načina i navike shvaćanja smisla i značaja riječi; recimo, kada bih vikendom dolazio k Starome, pa bi se riješile zadaće i učenje a nije se moglo van, kao svaki pravovjerni Dalmatinac u Zagrebu on bi otvarao plavu Nedjeljnu i crveni Šibenski list i to bismo onda skupa čitali; dapače, davao je meni da naglas čitam, a prvo se naravno – čitalo Smoju; pa bi Stari zadovoljno zalegao u fotelju i jedva susprezao prevaliti se od smijeha skupa s njom na pod dok bih ja to čitao... recimo, negdje istodobno, samo preko tjedna, baka mi je davala da izražajno čitam naglas Domjanićeve pjesme ili tekstove iz onog Ujevićevog udžbenika Plodovi srca i uma; tako sam imao vrhunsko dijalektalno, književno ali i ontološko obrazovanje sa svih strana; shvatio sam da iste riječi različitim ljudima znače različito i da je snaga riječi često veća nego snaga kranova, bagera ili topova; ako sam ikada odlučio posvetiti svoj život riječima, to je onda moralo biti tih kasnih sedamdesetih, u vremenu kada se oko nas nije događalo ništa i koje je krepavalo od dosade (ili smo barem mi samo tako o njemu mislili) a u stvari je značilo taloženje, pripremu, učenje i zametak nekih novih vremena, prvo onog u kojemu će se prodisati punim plućima, pa onda onog strahotnog, u kojemu će umjesto riječi govoriti meci i granate, i konačno ovog, vremena možda i najjače diktature koju smo od mnogih živjeli, s malo smisla i previše riječi, u kojemu kroz čitavo jedno more riječi i značenja govore novac, pohlepa, duh zlobe i sebičnosti...
    ........................................

    avatar

    29.10.2023. (19:22)    -   -   -   -  

  • j.

    Smoje nije bio značajan samo po tome što se humorom suprotstavljao vlasti – to je možda treća ili peta šnita u tom sendviču; imao je on ozbiljnih književnih ili esejističkih dometa koje nitko ne može poreći; recimo, tekstove o psima kojih ste se sjetili, ili besmrtnu epizodu u kojoj opisuje kako su među ženskim svijetom u ratnom Splitu nestajale zlata vrijedne šterike - pa se, da bi grad barem malo zasvijetlio, moralo čekati da se gospoje udovolje u nesritnjem nedostatku muških koje su razbacali širom kontinenta, ili kako se negdje osamdesetpete-šeste (to sam već čitao u vojsci, kada bih uspio nedjeljom uteći do Ljubljane i tamo pred zatvaranje na kolodvoru kupiti novine, pa bi me svi u čudu gledali, a koje su ti te – a ja bih se ponosno kočoperio pod rukom sa Poletom, Nedjeljnom i Danasom), u doba kada se Poljudom već ore pjesme o fići, mercedesu i Anti Paveliću, čupajući ono malo sijedih pita - da kuda je to otplovila neretvanska i sutjeskaška Dalmacija u kojoj bi samo još prije desetak godina takvo što bivalo bez puno filozofije kažnjeno sa dvi-tri triske, a danas je najnovija moda u zemlji u kojoj je svaka treća ili peta kuća davala nekoga u one kosturnice.
    Recimo, nikada neću zaboraviti njegov prvi tekst o Kninu i Kosovu polju negdje s kraja osamdesetih, djelovao je razornije od svih onih djetinjih napisa o Životi Leposaviću koje su pisali netom stasali klinci u Feralu; ili kada je na one maratonske sjednice Centralnog komiteta jednostavno znao zavapiti, ma što će ovi starci odlučiti, pa ono što oni odluče ionako neće živjeti niti doživjeti, da prostite, jebe se njima za budućnost; a možda su najjače njegove rečenice bivale one u kojima je o nekome pisao afirmativno; to je bila jedna prava metalna vježba – razumjeti satiru koja je gotovo pa nevidljiva, toliko fina i nježna da je prepoznatljiva samo onome tko znade pažljivo čitati i tko je odgojen na poznavanju materije. Hrvatsko novinarstvo imalo je bardove svjetske klase od Mihovilovića, Roška i tko zna koga još nadalje, a za područje tog nekog posebnog žanra kojeg je osnovao samo za sebe, tog složenca od gradske rubrike, putopisa i eseja, Smoje je bio pravi dotur – pa ako i nije bio Zola ili Balzac ili ni blizu nekome takvog dometa, on je svakako bio učitelj; iz njegovih tekstova, kao i tekstova svih ovih koje sam nabrajao i mnogih drugih tih godina i desetljeća, mi smo imali prilike učiti kao se čita i kako se piše – i barem bi mu zbog toga valjalo reći, hvala.

    Za današnje generacije koje ne čitaju stoga niti nije čudo da Smoju doživljavaju jednoznačno, polijevaju ga kanama boje i zagrću nečijim šalovima. Smoje nije za gledanje, Smoje je za čitanje – i u tome je možda greška što se tiče ovog spomenika. Većeg spomenika od toga da netko skupi i objavi njegove novinske tekstove – a to se vjerojatno za te pare moglo napraviti - ovom se narodu ne bi moglo dati. Ali ne, mi sve moramo vidjeti pred nosom; možda je to posljedica upravo onih vremena u kojima su carevali simboli. Ne podnosimo više nikakve simbole; sada tražimo i svodimo se samo na doslovnost. Polagana smrt u doslovnosti, to je naša moguća sudbina; sve ostalo – sve druge, treće i ine dimenzije, značenja, svrhe – za nas su već nedokučive.

    najte kaj zameriti, jako sam se raspisao, možda ovo jednom preradim kod sebe, ovaj blog je za mene jako inspirativan, hvala od srca na tome :)))

    avatar

    29.10.2023. (19:22)    -   -   -   -  

  • starry night

    hvala j., lijepo ste napisali, poznam mlade muškarce nevjerojatno obrazovane, mudre, pametne, brinu za svoje obitelji, uljudne, hoće pomoći, ne znam tko odgaja ovakve psihopate

    mrze Smoju, mrze Srbe, mrze Cigane, mrze žene, mrze Helloween, mrze Tita, mrze partizane, mrze, mrze, mrze, ludilo, nekom to paše i ima od toga financijski interes i profit stvoren na mržnji i huškanju to su psihopati, pogledajte taj transparent razvijen u Kustošiji, zaliven Smojin spomenik u Splitu je mala beba

    Malo Misto i Gruntovčani, moje najdraže serije, :)) i Mejaši

    avatar

    29.10.2023. (22:12)    -   -   -   -  

  • starry night

    i meni, shadow, MALO MISTO

    avatar

    29.10.2023. (22:14)    -   -   -   -  

  • starry night

    sjećam se kako su dečki s dugom kosom kad su počeli popovi rovariti po svjetovnim školama protiv rocka a ŽAP-ovci s kamena preuzeli cenzurirati i uništavati hrvatsku kulturu i umjetnost i paliti knjige i otvarati vašarske šatore po Trgu Republike, kako su se ti mladi rockeri i dugokosi bojali i šišali kosu da ih bande ne napadnu dok idu ulicom, nekako su u to vrijeme i ubili Luku Ritza, divnu je kosu imao dečko, mislim da to sve ide od klera i nacića okupljenih u navijačke bande, sve su kontaminirali, od sporta do razonode i sad je Helloween okultan, žena je okultna, prašak za rublje je okultan, Poe je okultan, Harry Potter je okultan, duga kosa je okultna, rock je okultan, feng shui je okultan, horoskop je okultan, samo popina i ŽAP su ispravni, a jedan je Vatikanski namjesnik u pljački Rimskim ugovorima, a drugi ogrezli naci barbar kojem je uspjelo uništiti Zagreb da se vjerijatno više nikada neće grad oporaviti od pogubnog utjecakja žapovske mafije i kaptokskog iznošenja love od hrvatske sirotinje u vatikansku banku, njima lova, nama mržnja i strah i iseljavanje, pa nikad gore nije bilo, tu di sam ja, nema više ljudi i sve je na prodaju zbog trajnog iseljavanja ljudi

    avatar

    29.10.2023. (23:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...