Komentari

starrynight2022.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing


  • starry night

    jutrić!

    jučerašnji razgovor s bloga, učinilo mi se da bi mogao biti zanimljiv, i moje tri fotke s raskošne riječne plaže udaljene samo 10 minuta vožnje od mog stana

    avatar

    17.07.2023. (08:29)    -   -   -   -  

  • starry night

    i sad da se idem pržiti za par tisuća kuna i osvajati i plaćati ležaljku kraj mora ili lijepo u miru uživati svaki dan na obližnjoj rijeci, za mene uopće nije razmatrajuće pitanje, osim neko elitno ljetovanje koje si ne mogu priuštiti, a bome hvatati s ručnikom komad pijeska a imati raskoš doma, NE, sve je stvar razmišljanja, UVIJEK

    za one koji nemaju vikendice po moru, oni koji rade cijeli život za hrvatske mizerne minimalce i još mizernije i bijedne mirovine, dakle, u Hrvatskoj, što VIŠE RADIŠ, manje imaš i više moraš razmišljati i vježbati mozak, neki parazit s 3000 eura primanja, on samo ide kud hoće, mozak na pašu

    avatar

    17.07.2023. (08:43)    -   -   -   -  

  • starry night

    moj intelekt je uvijek u pogonu, nije mrtav jer su ga umrtvili želudac i jaja, kao kod nižih organizama, recimo, koji razvijaju želudac i jaja, a ne intelekt, sve je stvar osobnog nagnuća, što radije punimo, želudac ili intelekt, naravno, u nepećinskim, današnjim uvjetima života homo sapiensa, kad neki homo funkcioniraju na bazi primarnih refleksa, a ne intelekta - "Um ili intelekt (iz latinskog. intellectus: percepcija, kognicija ili spoznaja) odnosi se na sposobnosti kroz razmišljanje znanje doći do spoznaja ili uvida. Pojam je usko vezan za razboritost i razum."

    Čemu mi uopće služi moj mozak? Je li vrhunac njegovog djelovanja listanje kauflandovih kataloga i što ću si kupiti da drugi low IQ popizdi od zavisti? Tipična pozicija low IQ-a prema svijetu.

    avatar

    17.07.2023. (09:37)    -   -   -   -  

  • starry night

    a sad trk na plaju :))))))))))))))))), vamos a la plaja ;))

    avatar

    17.07.2023. (09:48)    -   -   -   -  

  • j.

    Oni dubrovački otoci su stvarno čudo, ali ja ih se uglavnom sjećam iz nekih davnih, davnih vremena; Mljet i Vis su tu negdje; na Lastovu i Šolti nisam nikada bio; ostalo je, neka se nitko ne naljuti, manje-više precijenjeno, osim možda pet mjesta koja su ljudi nabrajali u onoj prošloj anketi o plažama.
    Ne znam gdje se ovdje ljudi kupaju u Savi, malo me to čudi, ali vidio sam još davno da klinci sa skele u Mostecu skaču u Savu, tako da eto... ja sam jučer sa frendom otišao oko šest na naše Zajarke, zapravo ih svi oduvijek zovemo Bager, to je jezero potpuno nevezano uz Savu nastalo davnim kopanjem šljunka, dolaze i ljudi iz Zgba, vele da im je bolje od Jaruna; milina, temperatura vode negdje na tri metra od obale nije preko dvadesetisedam, što bi više čovjek mogao tražiti, a kada izađeš van u hlad, vjetar ti na mokroj koži postane čak malko neugodno hladan. U nedalekoj ribičkoj kući ima kole i pive iz automata, a kad si na biciklu i metneš kacigu, onda ti ni tridesetipet ne može ništa ako guraš brže od petnaest na sat, prirodna klima :)).
    Nikada Najdražu nisam mogao uvjeriti u ljepote kontinentalnih voda; oni su odozdol kao neka sekta; zabranjeno im je jesti tek ulovljene štuke i močiti se u vodi, jer ovu vodu s pravom možeš zvati vodom, a ne moraš paziti što govoriš :). Meni je sve to stvar ukusa i užitka; naravno da je od soma bolja orada, ili od Zajarkih Stiniva, ali već kad je Mrežnica u pitanju... e tu je čak i moj mali jednom rekao "tata, ovdje je bolje neg na moru" a ja sam ga morao utišavati "pssst da te mama ne čuje". :))
    Recimo, idealan dan na kontinentu bio bi ovo: ujutro kavica, kupanje na Zajarkima, poslije negdje sladkač i kupnja klope i onda autom iznad Gornje Bistre na Rasuhu, na svakih sto metara nadmorske temperatura pada jedan stupanj; recimo već na Krumpirištu ili Oštrici (sjeverna, osojna strana) ne prelazi dvadesetiosam, pa tako uprtiš vreću za spavanje, termosice, dobru volju, malo se hoda, ima friških malina usput za zobati, milina jedna, skineš košulju a gore na prijevoju Činovničke kao da je netko upalio klimu, ako hoćeš kartati remi, moraš staviti mobitel na bačene karte jer ti ih vjetar odnese :)))
    Na koncu, kuda ćeš boljeg svjedočanstva o tome što je more ljeti od moje Najdraže koja je odrasla prve četiri godine života na otoku, tamo ne da ona znade svaki kamen, nego on znade nju, i tako mi sjedimo na kavi prije dvije ili tri godine, gužva, buka, vrućina, a veli mi, čuj, jel može da više ne idemo na godišnji u srpnju i kolovozu na more? Rekoh, ma jasno, Dušo, pa nego što.
    I tako svakog siječnja Ona meni veli: prije Bukinga, izvoli od gospođe Alemke rezervirati jednu kolovošku noć u njenom bivšem sjeniku, to je negdje iznad Bovca u dolini Soče, i tako mi onda ostavimo auto kod Trente i othodamo petnaest kilometara nizvodno, kupamo se, šutimo i slušamo tu nevjerojatnu ljepoticu, pa prespavamo, doručkujemo onaj nevjerojatni kajmak, i onda polako, malo pjehe, malo busom, pa natrag, na heljdine žgance sa zeljem, Erjavčeva hiža, šetnja oko Vršiča u dugim hlačama i dugim rukavima u pet popodne. Prvo idemo malo u Češku, do Krumlowa, tamo je spavanje dvajspet eura, čak mislim da je i doručak uključen, ne možeš vjerovati, usput Beč, Linz, šetnje uz Vltavu, možda skoknemo i do Tatri. Nakon Soče dva-tri dana Velebita, i tek se iza Gospe spuštamo na more da vidimo njezine, red je. A sve za trećinu love koju će ovdje potrošiti jadni ljudi za tjedan dan u nekoj Malinskoj, Pirovcu ili Brelima.
    I taj ljetni turizam postao je kao skijanje; moraš, moraš, moraš. Ma ne moramo mi više ništa. Odeš tu u šumu pa te vjetar okupa milinom i tišinom, sjedneš na panj, izvadiš termosicu i pijuckaš svoj sok od bazge pa slušaš potočić kako žubori i ptice pjevaju nad njim. Ili ovo vaše, pacanje u Savi... svakoj budali s puno para može bit dobro, jel tak :)))

    avatar

    17.07.2023. (11:55)    -   -   -   -  

  • starry night

    To je prekrasna velika plaža Poloj na Savi, može se slobodno reći da pripada području grada, jer je samo 2,5 km udaljena od gradskih ulica. Divna bogata šuma, dječji park, kafići a niz nasip spušta se prostranim pješčanim sprudom do Save koja je tu plitka i pogodna za djecu, a malo dalje divno se može plivati ili pustiti rječnoj struji da te nosi, što nikako ne bih preporučila slabim plivačima, jer treba puno snage i plivačkog umjeća za iščupati se iz struje, pa onda, uvijek je dobro biti oprezan i držati se bovama označene granice za kupače. Predivno bude, posebno su zalasci sunca naprosto svečani tu, dok plivam po odrazu sunčevog traka u Savi, udaljena od svega. Prava oaza mira.

    Lijepo ste to opisali, Mrežnica, postala je već kultno mjesto i pojam, za profinjeno ljetno uživanje. Nisam bila ali slike su divne.

    Vidi se da ste šmeker i znalac, kako krasno opisujete izlete i uživanje u prirodi i putovanjima izvan mainstreama.

    Ovo je fantastičan rezime: "I taj ljetni turizam postao je kao skijanje; moraš, moraš, moraš. Ma ne moramo mi više ništa. Odeš tu u šumu pa te vjetar okupa milinom i tišinom, sjedneš na panj, izvadiš termosicu i pijuckaš svoj sok od bazge pa slušaš potočić kako žubori i ptice pjevaju nad njim. Ili ovo vaše, pacanje u Savi... svakoj budali s puno para može bit dobro, jel tak :)))"

    Iskreno mislim da je Vaša najdraža jedna velika sretnica :))

    avatar

    17.07.2023. (13:47)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    ja ću kratko jer vjetra nadglasati se ne može : htjedoh reći, da vrućina nas sve umara grozno, ali ni mi uz more ( ja, na pr ) nismo na kupanju nego pod tušem.

    Loša je percepcija da je IN provesti godišnji na moru, ja bih u Gorski kotar da mogu, jer u Moslavinu, u selo mog supruga više ne idemo jer nikoga nema, a i ona moja Moslavačka ljeta bila su vrela ina zemljanom dvorištu ili pod hladovinom oraha....
    Djeca mala, razdražljiva, rojevi muha -nikad kraja !
    Ali, hebiga, sve prođe , a po @Vjetru vidim staloženo i mirno se može čak i bez velikih novaca, ekskluzivnog ljetovanja pa i s kreditom, samo da se zna DA SI BIO gdje drugi nisu stigli.
    Takav primitivizam kod mene ne drži vodu .

    Tnx

    avatar

    17.07.2023. (17:01)    -   -   -   -  

  • starry night

    jedan meni blizak čovjek, profesor, žena profesorica, dvoje male djece, upravo mi se javio s Korčule na koju putuje svake godine ženinoj rodbini, iako po zimi veli da više ne ide na Korčulu, jer s rodbinom biti nije odmor nego zamor, a onda kad dođe ljeto opet ide ženinima na Korčulu jer "nek se djeca druže", on veli da ni njemu ni ženi ne treba ništa od puno izlazaka, izleta i putovanja kroz godinu, ona nije zahtijevna i ništ ne traži ALI, JEDNOM GODIŠNJE NA "MORENO" - MORA BIT! - tako on veli i stvarno su kod kuće uglavnom , ALI..., to "moreno" u srpnju, je zakon.

    Hoću reći, koliko ljudi, toliko stilova života, i da mogu živjeti kako ja hoću, po ljeti bih razapela šator u parku i spavala cijelo ljeto vani, ili na klupi, neki dan sam se vraćala kući iza ponoći i prolazim pored predivne, široke, komforne drvene klupe i pomislim kako bi bilo krasno tu leći i ostati do jutra, makar JEDNOM u životu :*(

    Anči, fala tebi :))

    avatar

    17.07.2023. (18:14)    -   -   -   -  

  • starry night

    da, vjetar krasno piše i kad puhne, osvježi sve

    avatar

    17.07.2023. (18:14)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Ne volim se kupat po jezerima posebno ne na Bundeku i Jarunu volim more, iako već dugo teško da mogu skrpat više tjedana kao što se još moglo prije 15 godina ili devedesetih. Sad većinom ako uspijem spojiti subotu-nedjelju i to je uglavnom to.

    avatar

    17.07.2023. (22:23)    -   -   -   -  

  • luki2

    Baš Ti je dobro.

    avatar

    17.07.2023. (23:27)    -   -   -   -  

  • starry night

    Nekad se išlo na godišnji po 3 tjedna, sad se priprema cijelu godinu za bijednih tjedan dana mora i taman kad prođu opekotine od sunca i proljevi od promjene klime, moraš doma. :*****(( Zato su ljudi i išli tri tjedna na more.

    avatar

    18.07.2023. (11:03)    -   -   -   -  

  • starry night

    Hvala luki! Ljubim!

    avatar

    18.07.2023. (11:04)    -   -   -   -  

  • j.

    ma ok, išli smo i mi prije stalno na more po nekoliko tjedana, moraš sklepat godišnji po djeci, po njihovim praznicima, pa ga još uskladiti sa družicom, pa se to prvih godina pretvorilo u boravljenje kod njene obitelji, pa samo onda starce nagovorili da iznajmljuju, a i nama je već bilo dosta otoka, imaš trideset a ograničen si na par kvadratnih kilometara, i tako, teško žabu natjerati... nagovorili mi njih i oni to počeli iznajmljivati, a lova je privlačna, brzo se ljudi na nju naviknu, te se kuća održava, te se ima para, a mi svako malo doskakućemo u obližnji grad na obali u kojemu je stan, i tako se sagradi i autoput, i letaš okolo kao bez glave, ali onda se još negdje na Kolovarama moglo staviti ručnik popodne, danas ni to nema šanse; sad više stvarno nemamo kuda i zašto letati, djeca imaju svoje filmove a mi odemo ranim jutrom recimo do slovenske ljepotice Krke, u Bušeču Vas, pisao sam nedavno o Klunovim toplicama, e to je odmah pored, i uživamo dok se još ptičice bude u svježini i ljepoti i samoći, zeleno je kao Mrežnica a još je puno bliže od nje, i još usput obaviš šoping, sve je bar trećinu jeftinije, sramota koliki smo mi kepci; da su Norvežani recimo u pitanju i da primijete da im pohlepni trgovci to rade, udružili bi se i ne bi im kupovali dva tjedna ništa, pekli bi sami kruh, pravili jogurte, brali zelenje i uživali gledati kako im se tope profiti i računice i tablice; pokazali bi im pesnicu, ali mi smo bedaki i sluge i to ćemo još dugo ostati, nije to toliko do vlasti nego do mentaliteta ljudi; pa kako u jednoj Sloveniji obični keksi u istom dućanu, isti proizvod, sve isto - mogu koštati euro jeftinije, ili jogurti, ili konzerve, ili bilo što ... nitko me ne može uvjeriti da to nije do ljudi, do mentaliteta, do mogućnosti, navike i želje da se nešto učini sa životom, ali kod nas je politika samo gledanje vlastitih stražnjica; zar nitko ne može pokrenuti tako nešto i pokazati zube silnicima, danas silnici nemaju batine nego su kao oni likovi sa ploča Pink Foyda, bezlični sisavci koji sišu kap pa kap krvi ljudima...

    a Mrežnica se stvarno može obaviti i bez auta, to ti je tamo skoro pa bedasto jer se onda uvijek moraš vratiti u isto mjesto, a ovako možeš gacati po kaskadama i spuštati se pješke skoro do Duge Rese; nekad smo frend i ja znali omotati vrednije stvari u onu vodonepropusnu vrećicu pa ruksake na leđa, ručnike na glave, svezati sandale na ruksak i tako uz rijeku i po rijeci bosi, ima vlak desetak puta na dan i košta oko deset eura; samo treba otići radnim danom jer vikendom je besmisleno, stanica vlaka zove se Belavići i odmah pored nje je most, kupalište, kamp, restoran, milina...

    ovaj Poloj to je koliko vidim kod Broda, na žalost Zagreb je odavna odustao od svoje Save kao da je se srami; nikada niti nije bio vezan ni na koji način uz nju, ona mu je oduvijek više predstavljala problem nego izvor nekih ideja; muka mi dođe kad sjednem na Tromostovju na čašu cvičeka ili ritoznojčana; oni su uvijek imali ljude koji tiho i požrtvovno vode; mi smo još tamo od Haulika i Vrhovca svoje birali kao junoše a ne pametne vođe; Veco Holjevac je izuzetak koji potvrđuje pravilo; taj lik je negdje u zimi četrdsetprve obukao domobransku časničku uniformu i takav ušetao u karlovačku bolnicu sa dva gana i tako spasio nekoliko svojih drugova; okolnost da je prihvatio biti na čelu Zagreba ipak je vjerojatno bila još veća ludost i hrabrost od toga; činjenica da se i danas priča kako je smijenjen i kako su i Pirker i on otrovani ukazuje možda na to; eto, mi smo i ono kupališta što smo imali dolje kod mosta na Savi uništili; ako se danas ljudi nizvodno kupaju onda bi valjda i tu ljudi mogli...
    ....................

    avatar

    18.07.2023. (18:25)    -   -   -   -  

  • j.

    ...................
    uglavnom, čekamo svi sutra ovu kišu, ja se već hrustim kak ću navečer na nju izaći kad prođu prve oluje i gromovi, navući gojze i ići slušati uz potok kako kapi udaraju i klize po listovima, to je takav zvuk da misliš da si u raju... i stoput mi je na pamet pala pomisao ovako kako sam negdje pročitao ovdje kod Vas, koja ljepota, da legnem po noći na neku klupu, ma šta, ljeti staviš šuškavac i legneš na travicu, koliko smo samo noći kod Mrežnice prespavali, ili na klupama kod doma na Oštrcu ili Japetiću, pekli ljetne vrganje i Medvenov jeger na vatri i usput privatizirane mlečece i pili portugizac one tete kaj je držala dom iz plastičnih karnistera, bokte već sam zaboravio kak se zvala; ili u Otočcu na Krki na rock festivalu, čovječe te devedsetsedme mi se Slovenija činila kao Mars, stalno sam si mislio, zakaj granica umjesto na Sutli nije na Krapini; tamo premijer ide na tekme i plaća si sam ulaznicu a kod nas te istuku jer čitaš Feral; ili smo jednostavno cijele noći ležali uz more, prekrivajući se zvijezdama i šaptom; čak kada sam već bio stariji, znao sam klincu kad bi mi rekao „ne mrem više hodati, nosi me“ reći, ma ne mrem ni ja, ajmo tu sad leć i spavati, odmarati se, a on veli, neeee, jer zna koliko sam lud, ne treba mi puno da to i napravim; gledamo njihove partnere, to su normalni ljudi, naša djeca su sa trinaest znala reći „idem sa vama nekud na izlet, s vama je zanimljivije“, čovječe, to je protuprirodno da neće biti sa vršnjacima, sad konačno uživaju u normalnosti i gledanju u strop; meni Najdraža veli da je jedino čemu se molila bilo da u joj vezi sa muškarcem ne bude dosadno; ja sam joj priuštio baš sve, ali dosade nije bilo nikada ni na tren (ovo treba shvatiti doslovno, čak i u negativnom smislu ako nije preveć); sada i ja malo znam spustiti nogu sa gasa; čitati Zastave danima, valjda je konačno došlo vrijeme od dosade; od gledanja i slušanja trešnje ili kupina u vrtu; od kuhanja kave i dugih šutnji zajedno – i uopće mi se ne čini tako lošim; kad sam imao trideset znali su mi dečki pričati o ribičiji, ja im velim, pa kak možeš sjediti stalno na istom mjestu, vele ti imaš crve vriti; možda još desetak godina i svane dan za ribičiju, crvi se spremaju polako otići; nekako mis e to čini logičnim slijedom u životu; izdovoljili smo se kad smo bili mlađi, a smiriti se kak ideš kraju; često viđam obrnuto, pa rekoh, nekak mi se to ne čini baš dobro; ispričavam se kaj sam zadavio, opet mi je došlo ... :)

    avatar

    18.07.2023. (18:25)    -   -   -   -  

  • starry night

    pišete filmski, i sve što pišete ja sam vidjela, deja vu :))

    o predrasudama:
    “When dealing with people, remember you are not dealing with creatures of logic, but with creatures bristling with prejudice and motivated by pride and vanity.”

    avatar

    18.07.2023. (20:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...