Komentari

kakotikupus.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • morska iz dubina

    Sretan praznik! Na današnji dan je u šumi Brezovica kraj Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred i, koliko znam, bila je to prva antifašistička postrojba u ovom dijelu Europe.

    avatar

    22.06.2023. (12:36)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Na današnji dan je u Vrgorcu osnovan prvi partizanski odred, u Sisku nije osnovano ništa, inače diljem Europe su antifašistički pokreti otpora osnivani od 1939 na dalje.

    avatar

    22.06.2023. (14:01)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    koliko je meni poznato iz povijesti 'onog vremena' u zahrebu je postojao trg, koji baj d'vej postoji i danas, trg eugena kvaternika, popularni kvatrić. no pogubna je činjenica da više od 90% 'rvata uopće ne zna tko je bio eugen kvaternik. pa da ovima što misle da ustaše postoje od 1941. razjasnim neke stvari. ustanici koji su 1871. u selu bročanac pored rakovice podigli ustanak protiv austro-ugarske prozvani su ustašama koje je predvodio eugen kvaternik, a sa svrhom stvaranja samostalne hrvatske. sve ono što je usljedilo 70 godina poslije nema ama baš nikakve veze sa rakovičkim ustašama, jer ovi zadnji su se slizali sa okupatorom, i zloupotrijebili povjerenje naroda, od kojeg su se oni prvi htjeli oslobodit. tako da trg eugena kvaternika sa punim pravom nosi njegovo ime čak i u socijalističkoj jugoslaviji.

    avatar

    22.06.2023. (15:03)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    živija Kvaternik, ovi rakovički;
    a povijest obiluje zanimljivim detaljima, rekao bi i Kojo Oborina;

    avatar

    22.06.2023. (16:31)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    SU-------------a je li Bobetko s Tudjmanom dk su bili živi slavio Brezovačku šumu ?

    avatar

    22.06.2023. (17:08)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Annaboni vi Antifašisti ste 45 godina slavili događaj kad su četnici poklali hodočasnike i okrenuli svećenika na ražnju kao dan ustanka Hrvata protiv fašizma, tako da je ova sisačka izmišljotina velik korak naprijed, a i drugu Titu ste i mrtvome nosili štafetu za rodjendan 25.05., iako ste znali da nije tada rođen

    avatar

    22.06.2023. (17:42)    -   -   -   -  

  • j.

    Bogami, da Bulajić ništa drugo nije snimio osim ovoga kad Stole Aranđelović razvuče dugmetaru, bio bi legenda; teško da srca baš previše ima tko se bar malko ne smrzne dok ovu scenu, scenetinu - gleda. Na stranu sad to što je u međuvremenu pjesma dobila drugu konotaciju (pa umjesto ovog švapskog feldvebela smijemo danas zamisliti nekog menadžera iz Kauflanda ili Hofera kako umjesto u granatama razrovano polje gleda u prazan hangar), na stranu i to što je Tito dok se odvija prizor iz filma u stvarnosti na martovske pregovore sve do Trga N poslao ni manje ni više nego Đidu, Koču i Velebita, čineći baš ono što je recimo istodobno spočitavao đeneralu Draži (pregovore sa Nijemcima) - i nemajući u svojoj genijalnoj strategiji blagog pojma da će von Lehr stati na granici demarkacione zone, jer ga na to obvezuje sporazum sa Roattom /Karlovac-Konjic; džaba čuvali prozore u štokovima da ne padnu/; antifašizam je negdje do Staljingrada i Kurska bio stvar opredjeljenja, a poslije - nakon svih Jasenovaca, Auschwitza, geta i muka - naprosto stvar inteligencije. Tko je četrdesetčetvrte bio uz Hitlera, taj uz sve ostalo teško da je imao baš pameti, pitajte sve mačeke, vokiće, lorkoviće i ostale o tome. E sad, koliko mi Hrvati imamo povijesnog talenta, najbolje govori činjenica da recimo oružane snage NDH, za ne vjerovati, nisu bile najbrojnije recimo četrdesetiprve ili druge, kada bi to bilo logično - nego protivno zdravom razumu, imajući čak sve mobilizacije, abolicije i prisile u vidu - u ožujku četrdesetipete, tako da je čak i Staljin sa Žukovom tada barem dva tjedna otvoreno razmatrao mogućnost pregovora da Pavelićem, makar i Titu iza leđa, vidjevši da ovaj sam nema snage, znanja ni sposobnosti čak niti zauzeti Beograd a kamo li probiti Sremski front (o tome piše von Horstenau, pa tko voli, neka čita, taj čovjek sigurno nije bio patološki ubojica). Kako bilo, Stole i drugovi su preko mosta otišli u povijest, mi se još i danas onak fino, s figom u džepu pravimo dijelom civiliziranog svijeta, a još će puno vode Neretva odniti dok našem čoviku zazubice ne prestanu rasti na spomen prve polovice četrdesetih, kao da sam đavo u nama spi od pasjaluka što su počinjeni.
    Antifašizam je u Hrvata kao doktor Jekyll i Mr Hyde, da ga nije bilo danas najvjerojatnije ne bi imali državu, ali nije daleko od istine ni urbana legenda o tome kako je sam Krleža - nakon što nije uspio izvući Vranešića od streljanja - na svoje uši čuo onu Đilasovu o tome da bez Bleiburga ni antifašisti ne bi imali svoju državu. No, već kada je Bleiburg došao na red: antifašizam je prvog dana nakon što je kopito komesara Drapšinove brigade zatutnjalo na pruzi Jelačić placa - izgubio smisao, jer se radilo tek o mamuzanju mrtvog konja - i sve se svelo na poslovicu o uzvišenom porazu i poniznoj pobjedi: na staru ofucanu biblijsku priču koja se ostvaruje samo u bajkama.
    Na koncu, kao što bi doktor Franjo uza sve dječje bolesti rane demokracije - bio pamćen poput starozavjetnog proroka u ovom napaćenom narodu, samo da nije branio sveto ime Dinamo, tako niti nesretna Jugoslavija ne bi imala četiri-pet milijuna protivnika, samo da Tito nije dopustio Kočevski Rog i Tezno (prošao sam te puteve na vlastitim nogama, čovječe - to su kilometri, tisuće, to je zločin koji vapi do neba), nego osudio odgovorne Pavelićeve i Đurišićeve zlotvore i glavešine i raspustio obezglavljenu bandu prekomandirajući baste, dubajiće i ostale u nekakve zakutke, umjesto dajući im odvezane ruke. A onda su još četrdesetipet godina o tome šutjeli tjerajući svakoga tko bi o tome pisnuo u Lepoglavu i Gradišku; pa što su očekivali, nesretnici - da se na zločinu može graditi bolji svijet? Evo, i ova naša država se godinama već pati sa duhovima ono pobijene srpske starčadi i djece ili pretvorbom kao majkom svih bitaka; nema puno sreće gdje zlo čuči makar u natruhama; generacije trebaju da u miru očiste blato pljačke ili rata stvoreno u trenu - samo otkud nam generacije, kad više nemamo ni raje za ispunit Maksimir do Drugog jezera za besplatni prvomajski grah :)))?

    avatar

    22.06.2023. (18:54)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    - da pale, vrlo zanimljivim rekao bih
    - vas dvoje se već jednom dogovorite tko su neprijatelji
    - sve si lipo reka vjetre, a ja bi zaključio da onaj tko se ne suoči sa svojom prošlošću nema budućnost i izdvojio bi jedan detalj kojeg si spomenuo '... da baste, dubaići i ostali nisu imali odriješene ruke...' do svega toga nebi došlo. e ti isti baste, dubaići i ostali su i četrdesetpet godina poslije pokrenuli novo proljevanje krvi nedužnih. nisu za to krivi antifašisti nego oni koji se sa takvima nisu obračunali kad je trebalo. i u tome leži sva tragedija naroda nastalih na temeljima antifašističke borbe.
    također je manje poznato da je '44. ndh (mislim da je bila riječ o vojnom vrhu) tražila pregovore sa titom koji ih je odjeba, eee ali nije odjeba 'čiča dražu' kojem danas neki novi dubaići dižu spomenik. vrlo, vrlo interesantno, da se čovik priupita kakvi politički ciljevi su se htjeli postić, zar ne? ili da tako kažem, tko na dvije stolice sjedi dvije majke sisa.

    avatar

    22.06.2023. (20:12)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Smrt fašizmu!

    avatar

    22.06.2023. (20:30)    -   -   -   -  

  • j.

    To su bili Vokić i Lorković, računali na Hebranga i tako. Tito je ipak bio previše daleko od njih.
    Dubajić je sam sve priznao na više mjesta. Bitan je onaj koji je takve instrumentalizirao, propustio kazniti i uprljao ono što je bilo dobro. A taj sigurno nije sjedio u Zagrebu.
    Eh sad, šbbkbb, ne znam. Mislim, ta višepartijska Jugoslavija predstavlja školski primjer oksimorona, barem nakon propasti Kraljevine i Drugog rata. Tisuću Anti Markovića ništa tu nije moglo prema jednom Miloševiću, pardon Dubaiću. A da je i na ovoj strani bilo onih koji su trljali ruke, na žalost je točno. Samo jedan Reichl Kir bio je tako dovoljan da ga maknu i da sve ode ukrivo.
    Šteta za utrošene potencijale. Mogli smo bolje, i mi i oni i svi, samo da je bilo manje emocije a više razuma. Osobno mislim da su Maček i knez Pavle bili dva razumna čovjeka na istom mjestu u isto vrijeme; takvo što desi se jednom u tisuću godina. Ta je šansa propuštena, kako sada izgleda, za nikad više; uz par milijuna glava i uludo utrošenih sto godina.

    avatar

    22.06.2023. (23:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...