Sve češće vraćam se Nazorovim početcima. Doima mi se sada, nakon svega, mnogo više sadržajnijim podneblju u kojem je izrastao. A Nazora ne vole, kao ni Strossmayera, Račkoga, zbog opredjeljenja lijevoj "jugoslavenskoj" opciji. Mada, sjećam se i Nazorovog himničkog raspoloženja bivšoj kraljevini, koje je uklonjeno na isti način kao što su odmah nakon smrti Krleže njegovu ostavštinu pretresle službe, kako se ne bi provukla neka jarosna riječ protiv tadašnjeg režima. Ujević, kojega izuzetno cijenim, još je sumornija priča. A propos aktualizacije nekadašnjih previranja preslikanih u današnje vrijeme, uvijek se prisjetim A.G.M.-ovog soneta 1909.
22.03.2023. (11:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
„Sinoć sam popušio nekoliko Zeta i Sava, te popio omanju količinu vina od četiri dinara za litar i rakije travarice od osamnaest dinara. Kušao sam malo ribe s limunom, školjke začinjene pravom morskom vodom, puževe izbodene iz spiralnih kućica i primirisao aromatični obrok zečevine. Netom se ugasila elektrika i ja turnuo glavu pod pokrivač, san je bio sladak i nedogledan kao razjapljeni ponor.
Letio sam kroz svemir. Nisam imao polazišta ni odredišta, bio sam bez težine, i izvan dosega polja gravitacije. Osjećao sam da padam, u beskrajnim daljinama naslućivao sam svijetle rojeve tvrdoglavih zvjezdica i sazviježđa, utopljene u mliječnosti Kumovskih Slama. Ono nad glavom definirao sam nesvjesno kao Sjever, a pojas u smjeru spuštanja kao Jug; ali sve mi je to bilo neizvjesno. Kako? pitao sam se, da ne kormilare letom neki demoni? nisam li u praznini, i kamo mogu da stignem? Ko je ono rekao da je Svemir krug kojemu je središte posvuda, a periferija nigdje? Ili možda obratno? A sve to mora da me konačno uvjeri da je četvrta dimenzija istinita! Jer one tri stare moraju da u njoj leže... Pa mogu li da, busolom duha, pronađem formulu vasione? Ne bi li to bila neka jednadžba višega stepena ili možda jedan razlomak koji bi nad crtom imao sasvim - najmanju olinu, a pod crtom sasvim - najveću? Napokon zaključih da nema broja, kao konkretne algebarske predstave, pod kojim bi se mogla primjereno izraziti Neizmjernost. Ali neće li mi anđeli pozajmiti svoja krila, jer je poznato da Nadahnuće voli dobru djecu, a mene je pustinjački godinama život posvetio. Dobri geniji moraju da su uvijek na uslugu pravičnoj i savjesnoj publici!
Odjedared udarih u nešto što nisam dotle vidio: bila je sasvim meka i vlažna pržina, na obali spokojnoga mora od crnoga tuša. Osjetim bol u zglavcima, i onesvijestim se. Klonuh lubanjom na sitnu pržinu, a činilo mi se da me majušni račići štipaju za nožne prste. Kada sam se osvijestio, nađoh se oznojen u otvorenom lijesu, a nada mnom i oko mene je bila crna čoha i sukno, dok je na podu ležao zeleni ćilim s crvenim natpisom istegnutim kao borbena zastava:
Europa sa starinskim prsobranima. Zabranjeno iskrcati se.
Mirisalo je na tamjan i hisopske isparine, bila je valjda neka kripta. Pod titravim svjetlom od četiri kandelabra vidjeh pet blijedih poprsja od mramora i pod njima pročitah imena: Poe, Hoffmann, Andersen, Ewers, Swedenborg. Vragolija uštapa je bila puna maštovitosti. Upao sam u centar vrućice, u formaciju opakoga sna. Odjedared, nečujno kao sjena, kroz neka vratašca sakrivena baršunom kamo su izlazile tajne i zagušene stepenice, zakorači u prostor etersko i sablasno stvorenje, možebitno priviđenje u obliku protegljive, elastične Djevice. Nosila je u ruci putir i neke pergamene s grimiznim obrubom. Haljine na njoj, od žućkaste boje ublaženoga joda, odnosile su se prema svijetu sa šumom opsjena. - Ja sam gospođica Kaučuk, poznata kao varijetetska atrakcija Miss India Rubber, premda nisam bila u Galvestonu. Ja sam tjelesno ostvarenje zračeće energije radijuma. Znate li za sredstva pomlađivanja Sergija Voronova i za ključ telepatije i levitacije u osobi čudotvornih medijuma? Znate li da, po Albertu Einsteinu, vlak u kretanju mijenja dužinu za 30 centimetara? Znate li za materije koje vibriraju, raspršavaju se: isparuju i mijenjaju rasporede kvantiteta i obličja? Ako prihvatim za željeznu šipku, ja sam laka kao perce i produžujem se za dvadeset centimetara. Ja sam vas našla, brodolomnoga stradalnika, na pržini kod Bačvica i došla sam da vas spasim. Vi dolazite s modrih Filipina ili raskošnih Havajskih otoka, gdje ste osluškivali rajske ptice i sanjarili pod tamarindama, u sjeni kitova zuba? - Ne, ja se vraćam sa prvoga putovanja raketom na Mjesec, kamo me izbacio jedan čehoslovački tobdžija po receptu veoma uvaženoga njemačkoga inžinjera... Palupski dnevnik mi je ispao na povratku, sada pravilno kruži oko zemlje u svojstvu sićušnoga satelita. Istina, ja sam drugovao ranije s kineskim gusarima u morima Istoka gdje smo kriomčarili opijum i droge od makova zrna i indijske konoplje. Gospođice Kaučuk, vi ste kao duša svih rasprslih modernih polemika na podlozi makijavelizma; ja znam da je postajanje stvarno samo u liku protezanja i vrenja. Čuo sam da kokain služi za tu varavu i trenutnu Ljepotu, no drugi tvrde da od bijele koke otpadaju nosovi. Danas mačke i psi oponašaju maske svojih gospodara, oblaci se ispisuju u slova i znakove, a pokućstvo po domovima
22.03.2023. (13:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
škripi, vjetar s morima i rijekama buji u zvuku ljudskih uzdaha, šapata i govora. Ali znate za što bih vas molio? Za ovih malo stvari: za dug i možda vječan život svih, bez bolesti; za protezu mozga; za ključ koji sva vrata otvara, za nevidljivoga šetača; za kotičnu smrt bez oružja i otrova; za lijek protiv briga i misli; za hranjenje iz zraka, te napokon za prvi broj novina Centralni organ Globusa i Marsa, glasnika interplanetarne nacionale. - O pa imam ja i bolje, reče mi. U ovim bocama za prošek, rozolij, vlahov i maraskin nalaze se procijeđeni eliksiri i sirupi. Jedna kap ovoga ruzmarinovog ulja, pa ćelavom izraste bujna kosa. Ova tekućina od azaleje i koromača uništava sve dlake i nabore. Znate li što je to razvoj sredstava proizvodnje? Izliječiti ćelavost prva je briga za ukus ljekarništva, golotinja najveći problem frizerske estetike. - Kako ne? telefon ubrzava poeziju ljubavnih sastanaka, aparat za brijanje pomlađuje obraze i zašteđuje muku. Ja se brijem, dakle sam moderan, progresivan, civiliziran. Pojavio se zvučni film, a radiofonska slušalica omogućuje mi da prisustvujem dalekim pjevanim obredima u svetim prijestolnicama. Ali joj... boli me nešto u nozi, ubo sam se na iglu morskoga ježa. - Ne, to je žalac jednoga mladoga kritičara. Pogledajte ovamo... i otvori vrata. Protezala se zagušljiva galerija mumija i kipova egipatskih faraona kojima je svima bila majka pustinjska Sfinga. Šišmiši su udarali krilima, jedna je sovuljaga kljucala kljunom u zid, i htjela da zarije pandže. Na ulazu stražarila dva japanska vojnika koja su čudno podsjećala na jednu Dürerovu sliku. - Ali u Splitu nema katakombâ, povikah. Car Dioklecijan... - - No san ne poštiva topografiju i kronologiju, povika egzotična žena, zarinu mi sadističke pandže u ramena i ugrize me u vrat, ispod karotide. I osjetih kako mi isteče sva krv, a ja padoh na crveni mlaz kao mješina iz koje je istekao alkohol na zaprašene stepenice. Kada sam se probudio, na modrini neba sunce je bilo kao užarena crvena hostija. Jutro je blistalo, ali me magija noći nije puštala iz svojih pandža. Otada sam počeo da na more gledam kao na jednu golemu ruševinu. U snu sam more sanjao u obliku lokava, mlaka, baruštine, u koje je često teklo iz čutura tamnorumeno vino. Vino i stostruki Mjeseci, stostruki slapovi neke mutne i mučne mjesečine, harali su po moru, pretvarali ga u glib, blato, mulj i vodnjikavu provinciju, u kojoj je sve uzvišeno uginulo. Dane! zašto nisi bio sjajan kao tvoje sunce! No pod suncem će se još okotiti muhe, brekulje, kukci. A ja sam se zavalio u prašinu i mijazme katakombâ, u otrov arheološke starine, u trovanje prastarim vradžbinama. Sunce, nisi pristalo da pobijaš magiju. Moj dvorac je bio pun miševa, štakora, parcova. Kaučuk-Djevojka bila je okrutna mačka ne za miševe nego za me, moj krvnik - za zadnji gram mojega srca.
Jadranska pošta, 1930."
Tin Ujević
22.03.2023. (13:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vandalizam na djelu evo sad i Nazorov spomenik sravnali, ali od vandalizma imamo daleko većih problema (iako i ovo vandalističko izdrkavanje treba najoštrije sankcionirat) kao recimo ljigavog popa pedofila kojeg štiti drugi ljigavi pop pedofil ako ovo nije za rigoleto ne znam što je. Pitam se pitam mole li ovi retardirani klečavci da se iz njihove vrle crkve sankcionira i izopći popove pedofile? moš mislit oni su po potrebi i njihovi odvjetnici. Ps što se tiče Nazora davnih godina sam u osnovnjaku imao neke njegove knjige za lektiru.
22.03.2023. (18:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Halugica :) . predivno, šta znači? Jako mi se sviđa, djeluje mi staroslavenski. Mada, ne mora biti. Ne da mi se kopati po netu. Ime je predivno za curicu :)
23.03.2023. (12:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Haluga je valjda morska trava. Zapravo, morska travica. :)) Na slavenskim jezicima obično znači alga. U petom razredu smo imali zadatak izraditi Halugicu na papiru kombiniranom tehnikom crtanja i lijepljenja prirodnih materijala. Sjećam se da sam joj radila haljinu od školjkica, a u kosi iglice bora. To mi je najdraže djelo V. Nazora. I nezaobilazan Cvrčak.
23.03.2023. (15:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uspjela sam naći odlomak priče na netu, predivna pričica, snovita, baš kakve volim :)) A ime je posebno. Ako može biti Dunja, Jagoda, Višnja, Haluga mi je još ljepše :)
23.03.2023. (20:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Klasik o porobljavanju i teroru nad robljem.
22.03.2023. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Zašto banditi ruše Nazora?
22.03.2023. (10:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
_m
Sve češće vraćam se Nazorovim početcima. Doima mi se sada, nakon svega, mnogo više sadržajnijim podneblju u kojem je izrastao. A Nazora ne vole, kao ni Strossmayera, Račkoga, zbog opredjeljenja lijevoj "jugoslavenskoj" opciji. Mada, sjećam se i Nazorovog himničkog raspoloženja bivšoj kraljevini, koje je uklonjeno na isti način kao što su odmah nakon smrti Krleže njegovu ostavštinu pretresle službe, kako se ne bi provukla neka jarosna riječ protiv tadašnjeg režima. Ujević, kojega izuzetno cijenim, još je sumornija priča. A propos aktualizacije nekadašnjih previranja preslikanih u današnje vrijeme, uvijek se prisjetim A.G.M.-ovog soneta 1909.
22.03.2023. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
„Sinoć sam popušio nekoliko Zeta i Sava, te popio omanju količinu vina od četiri dinara za litar i rakije travarice od osamnaest dinara. Kušao sam malo ribe s limunom, školjke začinjene pravom morskom vodom, puževe izbodene iz spiralnih kućica i primirisao aromatični obrok zečevine. Netom se ugasila elektrika i ja turnuo glavu pod pokrivač, san je bio sladak i nedogledan kao razjapljeni ponor.
Letio sam kroz svemir. Nisam imao polazišta ni odredišta, bio sam bez težine, i izvan dosega polja gravitacije. Osjećao sam da padam, u beskrajnim daljinama naslućivao sam svijetle rojeve tvrdoglavih zvjezdica i sazviježđa, utopljene u mliječnosti Kumovskih Slama. Ono nad glavom definirao sam nesvjesno kao Sjever, a pojas u smjeru spuštanja kao Jug; ali sve mi je to bilo neizvjesno. Kako? pitao sam se, da ne kormilare letom neki demoni? nisam li u praznini, i kamo mogu da stignem? Ko je ono rekao da je Svemir krug kojemu je središte posvuda, a periferija nigdje? Ili možda obratno? A sve to mora da me konačno uvjeri da je četvrta dimenzija istinita! Jer one tri stare moraju da u njoj leže... Pa mogu li da, busolom duha, pronađem formulu vasione? Ne bi li to bila neka jednadžba višega stepena ili možda jedan razlomak koji bi nad crtom imao sasvim - najmanju olinu, a pod crtom sasvim - najveću? Napokon zaključih da nema broja, kao konkretne algebarske predstave, pod kojim bi se mogla primjereno izraziti Neizmjernost. Ali neće li mi anđeli pozajmiti svoja krila, jer je poznato da Nadahnuće voli dobru djecu, a mene je pustinjački godinama život posvetio. Dobri geniji moraju da su uvijek na uslugu pravičnoj i savjesnoj publici!
Odjedared udarih u nešto što nisam dotle vidio: bila je sasvim meka i vlažna pržina, na obali spokojnoga mora od crnoga tuša. Osjetim bol u zglavcima, i onesvijestim se. Klonuh lubanjom na sitnu pržinu, a činilo mi se da me majušni račići štipaju za nožne prste.
Kada sam se osvijestio, nađoh se oznojen u otvorenom lijesu, a nada mnom i oko mene je bila crna čoha i sukno, dok je na podu ležao zeleni ćilim s crvenim natpisom istegnutim kao borbena zastava:
Europa sa starinskim prsobranima.
Zabranjeno iskrcati se.
Mirisalo je na tamjan i hisopske isparine, bila je valjda neka kripta. Pod titravim svjetlom od četiri kandelabra vidjeh pet blijedih poprsja od mramora i pod njima pročitah imena: Poe, Hoffmann, Andersen, Ewers, Swedenborg. Vragolija uštapa je bila puna maštovitosti. Upao sam u centar vrućice, u formaciju opakoga sna.
Odjedared, nečujno kao sjena, kroz neka vratašca sakrivena baršunom kamo su izlazile tajne i zagušene stepenice, zakorači u prostor etersko i sablasno stvorenje, možebitno priviđenje u obliku protegljive, elastične Djevice. Nosila je u ruci putir i neke pergamene s grimiznim obrubom. Haljine na njoj, od žućkaste boje ublaženoga joda, odnosile su se prema svijetu sa šumom opsjena.
- Ja sam gospođica Kaučuk, poznata kao varijetetska atrakcija Miss India Rubber, premda nisam bila u Galvestonu. Ja sam tjelesno ostvarenje zračeće energije radijuma. Znate li za sredstva pomlađivanja Sergija Voronova i za ključ telepatije i levitacije u osobi čudotvornih medijuma? Znate li da, po Albertu Einsteinu, vlak u kretanju mijenja dužinu za 30 centimetara? Znate li za materije koje vibriraju, raspršavaju se: isparuju i mijenjaju rasporede kvantiteta i obličja? Ako prihvatim za željeznu šipku, ja sam laka kao perce i produžujem se za dvadeset centimetara. Ja sam vas našla, brodolomnoga stradalnika, na pržini kod Bačvica i došla sam da vas spasim. Vi dolazite s modrih Filipina ili raskošnih Havajskih otoka, gdje ste osluškivali rajske ptice i sanjarili pod tamarindama, u sjeni kitova zuba?
- Ne, ja se vraćam sa prvoga putovanja raketom na Mjesec, kamo me izbacio jedan čehoslovački tobdžija po receptu veoma uvaženoga njemačkoga inžinjera... Palupski dnevnik mi je ispao na povratku, sada pravilno kruži oko zemlje u svojstvu sićušnoga satelita. Istina, ja sam drugovao ranije s kineskim gusarima u morima Istoka gdje smo kriomčarili opijum i droge od makova zrna i indijske konoplje. Gospođice Kaučuk, vi ste kao duša svih rasprslih modernih polemika na podlozi makijavelizma; ja znam da je postajanje stvarno samo u liku protezanja i vrenja. Čuo sam da kokain služi za tu varavu i trenutnu Ljepotu, no drugi tvrde da od bijele koke otpadaju nosovi. Danas mačke i psi oponašaju maske svojih gospodara, oblaci se ispisuju u slova i znakove, a pokućstvo po domovima
22.03.2023. (13:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
škripi, vjetar s morima i rijekama buji u zvuku ljudskih uzdaha, šapata i govora. Ali znate za što bih vas molio? Za ovih malo stvari: za dug i možda vječan život svih, bez bolesti; za protezu mozga; za ključ koji sva vrata otvara, za nevidljivoga šetača; za kotičnu smrt bez oružja i otrova; za lijek protiv briga i misli; za hranjenje iz zraka, te napokon za prvi broj novina Centralni organ Globusa i Marsa, glasnika interplanetarne nacionale.
- O pa imam ja i bolje, reče mi. U ovim bocama za prošek, rozolij, vlahov i maraskin nalaze se procijeđeni eliksiri i sirupi. Jedna kap ovoga ruzmarinovog ulja, pa ćelavom izraste bujna kosa. Ova tekućina od azaleje i koromača uništava sve dlake i nabore. Znate li što je to razvoj sredstava proizvodnje? Izliječiti ćelavost prva je briga za ukus ljekarništva, golotinja najveći problem frizerske estetike. - Kako ne? telefon ubrzava poeziju ljubavnih sastanaka, aparat za brijanje pomlađuje obraze i zašteđuje muku. Ja se brijem, dakle sam moderan, progresivan, civiliziran. Pojavio se zvučni film, a radiofonska slušalica omogućuje mi da prisustvujem dalekim pjevanim obredima u svetim prijestolnicama. Ali joj... boli me nešto u nozi, ubo sam se na iglu morskoga ježa.
- Ne, to je žalac jednoga mladoga kritičara. Pogledajte ovamo... i otvori vrata. Protezala se zagušljiva galerija mumija i kipova egipatskih faraona kojima je svima bila majka pustinjska Sfinga. Šišmiši su udarali krilima, jedna je sovuljaga kljucala kljunom u zid, i htjela da zarije pandže. Na ulazu stražarila dva japanska vojnika koja su čudno podsjećala na jednu Dürerovu sliku.
- Ali u Splitu nema katakombâ, povikah. Car Dioklecijan... - - No san ne poštiva topografiju i kronologiju, povika egzotična žena, zarinu mi sadističke pandže u ramena i ugrize me u vrat, ispod karotide. I osjetih kako mi isteče sva krv, a ja padoh na crveni mlaz kao mješina iz koje je istekao alkohol na zaprašene stepenice. Kada sam se probudio, na modrini neba sunce je bilo kao užarena crvena hostija. Jutro je blistalo, ali me magija noći nije puštala iz svojih pandža. Otada sam počeo da na more gledam kao na jednu golemu ruševinu. U snu sam more sanjao u obliku lokava, mlaka, baruštine, u koje je često teklo iz čutura tamnorumeno vino. Vino i stostruki Mjeseci, stostruki slapovi neke mutne i mučne mjesečine, harali su po moru, pretvarali ga u glib, blato, mulj i vodnjikavu provinciju, u kojoj je sve uzvišeno uginulo. Dane! zašto nisi bio sjajan kao tvoje sunce! No pod suncem će se još okotiti muhe, brekulje, kukci. A ja sam se zavalio u prašinu i mijazme katakombâ, u otrov arheološke starine, u trovanje prastarim vradžbinama. Sunce, nisi pristalo da pobijaš magiju. Moj dvorac je bio pun miševa, štakora, parcova. Kaučuk-Djevojka bila je okrutna mačka ne za miševe nego za me, moj krvnik - za zadnji gram mojega srca.
Jadranska pošta, 1930."
Tin Ujević
22.03.2023. (13:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
to je za Vas :))
22.03.2023. (13:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Vandalizam na djelu evo sad i Nazorov spomenik sravnali, ali od vandalizma imamo daleko većih problema (iako i ovo vandalističko izdrkavanje treba najoštrije sankcionirat) kao recimo ljigavog popa pedofila kojeg štiti drugi ljigavi pop pedofil ako ovo nije za rigoleto ne znam što je. Pitam se pitam mole li ovi retardirani klečavci da se iz njihove vrle crkve sankcionira i izopći popove pedofile? moš mislit oni su po potrebi i njihovi odvjetnici. Ps što se tiče Nazora davnih godina sam u osnovnjaku imao neke njegove knjige za lektiru.
22.03.2023. (18:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
A jadni li smo! :(((( Kome smeta Nazor?! Užas! Pozdrav!
22.03.2023. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
sorry, sinoć nisam bila tu, sve si u pravu TEATRALNI, pozz luki
23.03.2023. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Rekla sam suprugu da mi se sviđa ime Halugica za žensko dijete, mrko me gledao. :")
23.03.2023. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Halugica :) . predivno, šta znači? Jako mi se sviđa, djeluje mi staroslavenski. Mada, ne mora biti. Ne da mi se kopati po netu. Ime je predivno za curicu :)
23.03.2023. (12:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Haluga je valjda morska trava. Zapravo, morska travica. :)) Na slavenskim jezicima obično znači alga.
U petom razredu smo imali zadatak izraditi Halugicu na papiru kombiniranom tehnikom crtanja i lijepljenja prirodnih materijala. Sjećam se da sam joj radila haljinu od školjkica, a u kosi iglice bora.
To mi je najdraže djelo V. Nazora. I nezaobilazan Cvrčak.
23.03.2023. (15:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Uspjela sam naći odlomak priče na netu, predivna pričica, snovita, baš kakve volim :)) A ime je posebno. Ako može biti Dunja, Jagoda, Višnja, Haluga mi je još ljepše :)
23.03.2023. (20:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...