Velik je Puškin. Veći kad suvremenom misli dodiruje habitus jezika koji se rve s prošlošću. Smatram kako se vrline prošlosti ne smiju zanijekati, kao ni što se neprekinuta nit autentičnog postojanja ne bi smjela prepustiti asimilaciji ili pak spaljivati. Jer, dospjet ćemo u corsokak fast food razmišljanja. Evidentno je kako većina ne odobrava spominjanja ruskih velikana, skidaju se predstave s repertoara, a iz knjižnica se izlučuju nekad obvezne Lektire. Kopernikanstvo unazad tridesetak godina kao nikada prije nije bilo aktualnije. Stvoreni su “žetončići”! Ljudi za sve prigode i za sva vremena. Bi li ijedan od njih zbog riječi riskirao život u dvoboju? Svakako ne. Ja obožavam poeziju Marine Cvjetajeve. Nikada se nje ne ću odreći.
19.01.2023. (15:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sjajno je ovo pitanje, kolega m, tko bi danas išao ginuti u dvoboju, čast je precijenjena, a zlobnici bi rekli: i život... :)) ćutim da ste (si, ako nije nepristojno, a i već je tema posta) iz te branše – od pisane riječi, ja nisam-barem ne izravno, iako sam to htio študijerati, ali su mi rekli da ne, a ja sam, što ću, poslušao: samo ti piši, možeš i ovak; evo sad mogu i ovak i onak ;))
danas se ljude ako ne već batinom, tuče ignore mode-om - ako se radi o nekoj poziciji, a tek ako ne - onda argumentumom ad hominem, tako da ovo potonje u stvari ispada pristojnija varijanta; nitko više nema snage ići licem u lice - vjerojatno baš niti potrebe
često sam se pitao, što bih da mi netko tako zavede ženu kao ovome; pokupio bih se i otišao, jer vjerujem da bi u tome času u meni ugasla iskra ljubavi; kako da voliš nekoga kome ne vjeruješ? iako, to je zapravo pravo pjesničko pitanje: je li moguće da ne vjeruješ i voliš istodobno; pa nije to stvar racionalnog odabira; život je prokleti gad, umio bi on to u nekoj shodnoj spački spojiti zajedno, ha?
zanimljivo mi je kako sam prvi puta površno pročitao ovu pjesmu, odnosno više ime autora – skoncentrirao se na temu, rekli bi - i imao na umu Jesenjina, a onda tek vidim da nije; intrigantna mi je ta zabuna, odnosno plod moje površnosti; Puškin je ipak unatoč svemu gospon pjesnik, bumo rekli otac njihove poezije; Jesenjin je zapravo nasuprot tome možda isto bio precijenjen, ali kakvo je to doba bilo kada su se cure ubijale na grobovima pjesnika; iako - rade to curice i danas, samo mi ne razumijemo da su ti dilberi sa tik-toka u stvari pjesnici ove generacije, kako da mi to jadni skužimo? kao i svi starci od Babilona naovamo jambramo nakon pedesete kak sve po žveplu smrdi i ništa više ne valja, omladina je pokvarena, vlast je pokvarena, sve je pokvareno, a u naše doba sve je cvjetalo i bujalo kao korov po strništima...
Rusi, to sam si često gruntao, još kao klinac, Rusi su problem kad ih je puno, pogotovo za ove jadne oko sebe (kao uostalom i svi ostali kada ih je puno; ljudi osjete snagu, smrad, mogućnost čopora, stada, mase - pa pomisle da mogu nekažnjeno na taj način raditi zlo); starci su znali govoriti, gle, ima ih ko Rusa - za neku nepobjedivu silu koja kvantitetom guši i utapa sve oko sebe; ali jedan Rus, kad sam upregne uzde, e taj je onda pravi – počevši od svih ovih koje smo ovdje nabrojali - nadalje recimo primjerice do Stanislava Govorukhina; bio je kod Šoše nedavno njegov ciklus, koji plemeniti filmovi
iskreno, nisam se razgovarao sa gospođom Cvetajevom, više me se dotakla Ahmatova, nekako kad i Szymborska, ali duga je zima, izgleda da će i ove godine mrznuti voćke za Uskrs; zašto ne, hvala od srca na preporuci :)
19.01.2023. (18:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvoren je nečastan čovjek, čovjek žetončić, bravo, roba koju se može kupiti i nosi reklamu onog tko ju plaća. Odvratno. To me podsjeća na one jadnike što nose one oglase s rupom za navuć preko glave, kao dvije igraće karte, i hodaju ulicama i reklamiraju za lovu, takva je politička masa stvorena kojoj ništa nijje sveto, nema časti kao ni gazda joj, i reklamira onog tko joj više plati, evolucija u monstere. Za romantičnu i dječju literaturu karakteristična je borba dobrih protiv zlih, i pravda na kraju pobijedi jer tako mora biti. Koje je to olakšanje, kad zlo dobije što je i zaslužilo. Gdje zlo vlada preko reklamiranja se "žetončićima" , ljudima koji će za plaću priseći crnom vragu, čin se da tu sve propada, izumire i odumire, vlada kaos, nepovjerenje, nesreća, grabež, sve propada osim onih kojima se slijevaju harači pa njima plaćaju "žetončiće", čime se krug nečasti i nepravde zatvara i iz kojeg se bježi autobusima, avionima, automobilima, pa su najfrekventnija mjesta u takvom El Doradu kolodvori i granice.
Čitam tu na blogu ženu koja se žali da joj institucija ne pomaže u nevolji, institucija koja je stvorena da bi zapošljavala uhljebe i rodijake i političke satelite preko namještenih natječaja za posao preko "barba Luka" veza, i to joj je primarna svrha, uhljebljivanje i mito, korupcija, ne može funkcionrati za ono za što ju plaćamo, tisuće uhljeba sisaju plaću koju im paćamo u svrhu socijalne skrbi npr., koja ne funkcionira jer je svrha zaposleni uhljeb a ne pomoć invalidnoj ženi i djetetu, pretučenoj starici od manijakalne medicinske sestre ili ukućana, zlostavljanom djetetu u "socijalnoj" ustanovi ili svom domu, i drugi mračni i pod tepih gurniti slučajevi s flasterom na ustima i pljačke ljudi, sve to medijski ne postoji pa onda ni stvarno, osim institucija punih uhljebljenih činovnika koji ne rješavaju ništa osim vođenja evidencija i prisilnih naplata tisuća harača iz kojih sebi sisaju plaću i to je cijela mudrost stvorenog horora u ovih 30 godina.
Zgaditi globalno rusku književnost i rusku kulturu, sad bih mogla reći kad bih vjerovala u teorije zavjere, je djelo svjetskih nacista, združenih protiv kulture i umjetnosti uopće, i knjiga i čitanja, kako reče onaj nacist, kad čujem riječ kultura mašim se za pištolj. Vraćam se na Vaš genijalan komentar, upravo čitam biografiju i poetsku baštinu Marine Cvetaeve u knjizi "RUSKA KNJIŽEVNOST od 11. do 21. stoljeća" profesora i doktora znanosti Josipa Užarevića, ponosna sam vlasnica primjerka :))
Ova pjesmica je s neta:
Posljednja zdravica
Pijem za ugašeno ognjište moje Za moj život pun žala Za samovanje u dvoje Za tebe pijem ja – Za laž usana što izdaše Za mrtvi pogled žena Za to što je svijet strašan Zato što spasa nema
Marina Cvetaeva - "Krajnji pesimizam izriče u stihovima u povodu nacističkog zaposjednuća Češke 1939. Iste godine vratila se u Rusiju; 1941., u ratnoj evakuaciji književnika, počinila samoubojstvo."
Od pjesnika, Puškin je jedan od onih koji su uvijek aktualni, i mogu se uvijek ponovo iščitavati. Ruse obožavam, nitko ne piše s toliko emocija kao oni.....A povezivati to s politikom ili ići spaljivati prekrasnu književnost - nema veće bezumnosti. Pozdrav!
19.01.2023. (19:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Inače. Starry night je jedna od mojih najdražih slika. A Cvjetajeva! Izuzetno teško prevodiva. Bilo je pokušaja unazad par godina na kojima su se poskliznuli prevoditelji (Bauer npr.). Životom tragična figura, ali pjesničkim izričajem nenadmašena. Tek razmišljanja: "Prestati voljeti znači vidjeti stol, stolicu umjesto njega." To "stol, stolica" pamtim kao arhetip. Ali, treba se biti suvremen. Brinuti se o sadašnjosti. Kako? Kako pokazati i artikulirati na pravi način gubitak istinskih ljudskih vrijednosti. Sjetim se Žalopojki Ipu-ura iz vremena kraja egipatskog Starog kraljevstva. Sve kako je navedeno tada, danas se ponavlja. LJudi su izgubili svoje ljudske suštine i postali ljuske. Svuda je tako. Ista je stvar i ovdje na blogu, kao što si zapazila i osjetila. Paradira se sa surogatima osjećaja kao da su pravi, defilira se s intelektima koji sluge su sujeti za ne znam što, naprosto preživljava se u mjehuriću simulakruma.
19.01.2023. (20:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, imam osjećaj da živim u negativu, sve je tu obrnuto, bolesno, anđel je đavo a đavo je anđel, hebeni političari nečasni i ugovori koje su sklopili s vragom da ih reklamira
Bosch, Pasolini i Canterburyjske priče :)) , elementa latina
19.01.2023. (20:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Puškinova pjesmica i moj reface, iz mog selfića :))
19.01.2023. (13:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
_m
Velik je Puškin. Veći kad suvremenom misli dodiruje habitus jezika koji se rve s prošlošću. Smatram kako se vrline prošlosti ne smiju zanijekati, kao ni što se neprekinuta nit autentičnog postojanja ne bi smjela prepustiti asimilaciji ili pak spaljivati. Jer, dospjet ćemo u corsokak fast food razmišljanja. Evidentno je kako većina ne odobrava spominjanja ruskih velikana, skidaju se predstave s repertoara, a iz knjižnica se izlučuju nekad obvezne Lektire. Kopernikanstvo unazad tridesetak godina kao nikada prije nije bilo aktualnije. Stvoreni su “žetončići”! Ljudi za sve prigode i za sva vremena. Bi li ijedan od njih zbog riječi riskirao život u dvoboju? Svakako ne. Ja obožavam poeziju Marine Cvjetajeve. Nikada se nje ne ću odreći.
19.01.2023. (15:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j
sjajno je ovo pitanje, kolega m, tko bi danas išao ginuti u dvoboju, čast je precijenjena, a zlobnici bi rekli: i život... :)) ćutim da ste (si, ako nije nepristojno, a i već je tema posta) iz te branše – od pisane riječi, ja nisam-barem ne izravno, iako sam to htio študijerati, ali su mi rekli da ne, a ja sam, što ću, poslušao: samo ti piši, možeš i ovak; evo sad mogu i ovak i onak ;))
danas se ljude ako ne već batinom, tuče ignore mode-om - ako se radi o nekoj poziciji, a tek ako ne - onda argumentumom ad hominem, tako da ovo potonje u stvari ispada pristojnija varijanta; nitko više nema snage ići licem u lice - vjerojatno baš niti potrebe
često sam se pitao, što bih da mi netko tako zavede ženu kao ovome; pokupio bih se i otišao, jer vjerujem da bi u tome času u meni ugasla iskra ljubavi; kako da voliš nekoga kome ne vjeruješ? iako, to je zapravo pravo pjesničko pitanje: je li moguće da ne vjeruješ i voliš istodobno; pa nije to stvar racionalnog odabira; život je prokleti gad, umio bi on to u nekoj shodnoj spački spojiti zajedno, ha?
zanimljivo mi je kako sam prvi puta površno pročitao ovu pjesmu, odnosno više ime autora – skoncentrirao se na temu, rekli bi - i imao na umu Jesenjina, a onda tek vidim da nije; intrigantna mi je ta zabuna, odnosno plod moje površnosti; Puškin je ipak unatoč svemu gospon pjesnik, bumo rekli otac njihove poezije; Jesenjin je zapravo nasuprot tome možda isto bio precijenjen, ali kakvo je to doba bilo kada su se cure ubijale na grobovima pjesnika; iako - rade to curice i danas, samo mi ne razumijemo da su ti dilberi sa tik-toka u stvari pjesnici ove generacije, kako da mi to jadni skužimo? kao i svi starci od Babilona naovamo jambramo nakon pedesete kak sve po žveplu smrdi i ništa više ne valja, omladina je pokvarena, vlast je pokvarena, sve je pokvareno, a u naše doba sve je cvjetalo i bujalo kao korov po strništima...
Rusi, to sam si često gruntao, još kao klinac, Rusi su problem kad ih je puno, pogotovo za ove jadne oko sebe (kao uostalom i svi ostali kada ih je puno; ljudi osjete snagu, smrad, mogućnost čopora, stada, mase - pa pomisle da mogu nekažnjeno na taj način raditi zlo); starci su znali govoriti, gle, ima ih ko Rusa - za neku nepobjedivu silu koja kvantitetom guši i utapa sve oko sebe; ali jedan Rus, kad sam upregne uzde, e taj je onda pravi – počevši od svih ovih koje smo ovdje nabrojali - nadalje recimo primjerice do Stanislava Govorukhina; bio je kod Šoše nedavno njegov ciklus, koji plemeniti filmovi
iskreno, nisam se razgovarao sa gospođom Cvetajevom, više me se dotakla Ahmatova, nekako kad i Szymborska, ali duga je zima, izgleda da će i ove godine mrznuti voćke za Uskrs; zašto ne, hvala od srca na preporuci :)
19.01.2023. (18:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Stvoren je nečastan čovjek, čovjek žetončić, bravo, roba koju se može kupiti i nosi reklamu onog tko ju plaća. Odvratno. To me podsjeća na one jadnike što nose one oglase s rupom za navuć preko glave, kao dvije igraće karte, i hodaju ulicama i reklamiraju za lovu, takva je politička masa stvorena kojoj ništa nijje sveto, nema časti kao ni gazda joj, i reklamira onog tko joj više plati, evolucija u monstere. Za romantičnu i dječju literaturu karakteristična je borba dobrih protiv zlih, i pravda na kraju pobijedi jer tako mora biti. Koje je to olakšanje, kad zlo dobije što je i zaslužilo. Gdje zlo vlada preko reklamiranja se "žetončićima" , ljudima koji će za plaću priseći crnom vragu, čin se da tu sve propada, izumire i odumire, vlada kaos, nepovjerenje, nesreća, grabež, sve propada osim onih kojima se slijevaju harači pa njima plaćaju "žetončiće", čime se krug nečasti i nepravde zatvara i iz kojeg se bježi autobusima, avionima, automobilima, pa su najfrekventnija mjesta u takvom El Doradu kolodvori i granice.
Čitam tu na blogu ženu koja se žali da joj institucija ne pomaže u nevolji, institucija koja je stvorena da bi zapošljavala uhljebe i rodijake i političke satelite preko namještenih natječaja za posao preko "barba Luka" veza, i to joj je primarna svrha, uhljebljivanje i mito, korupcija, ne može funkcionrati za ono za što ju plaćamo, tisuće uhljeba sisaju plaću koju im paćamo u svrhu socijalne skrbi npr., koja ne funkcionira jer je svrha zaposleni uhljeb a ne pomoć invalidnoj ženi i djetetu, pretučenoj starici od manijakalne medicinske sestre ili ukućana, zlostavljanom djetetu u "socijalnoj" ustanovi ili svom domu, i drugi mračni i pod tepih gurniti slučajevi s flasterom na ustima i pljačke ljudi, sve to medijski ne postoji pa onda ni stvarno, osim institucija punih uhljebljenih činovnika koji ne rješavaju ništa osim vođenja evidencija i prisilnih naplata tisuća harača iz kojih sebi sisaju plaću i to je cijela mudrost stvorenog horora u ovih 30 godina.
Zgaditi globalno rusku književnost i rusku kulturu, sad bih mogla reći kad bih vjerovala u teorije zavjere, je djelo svjetskih nacista, združenih protiv kulture i umjetnosti uopće, i knjiga i čitanja, kako reče onaj nacist, kad čujem riječ kultura mašim se za pištolj. Vraćam se na Vaš genijalan komentar, upravo čitam biografiju i poetsku baštinu Marine Cvetaeve u knjizi "RUSKA KNJIŽEVNOST od 11. do 21. stoljeća" profesora i doktora znanosti Josipa Užarevića, ponosna sam vlasnica primjerka :))
Ova pjesmica je s neta:
Posljednja zdravica
Pijem za ugašeno ognjište moje
Za moj život pun žala
Za samovanje u dvoje
Za tebe pijem ja –
Za laž usana što izdaše
Za mrtvi pogled žena
Za to što je svijet strašan
Zato što spasa nema
Marina Cvetaeva - "Krajnji pesimizam izriče u stihovima u povodu nacističkog zaposjednuća Češke 1939. Iste godine vratila se u Rusiju; 1941., u ratnoj evakuaciji književnika, počinila samoubojstvo."
Puškin, poginuo u dvoboju. Službena verzija je da je izazvao protivnika na dvoboj zbog ljubomore. https://hr.puntomarinero.com/how-did-alexander-pushkin-die/
19.01.2023. (19:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Od pjesnika, Puškin je jedan od onih koji su uvijek aktualni, i mogu se uvijek ponovo iščitavati. Ruse obožavam, nitko ne piše s toliko emocija kao oni.....A povezivati to s politikom ili ići spaljivati prekrasnu književnost - nema veće bezumnosti. Pozdrav!
19.01.2023. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Slažem se, luki :)) , ljubim!
19.01.2023. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
_m
Inače. Starry night je jedna od mojih najdražih slika. A Cvjetajeva! Izuzetno teško prevodiva. Bilo je pokušaja unazad par godina na kojima su se poskliznuli prevoditelji (Bauer npr.). Životom tragična figura, ali pjesničkim izričajem nenadmašena. Tek razmišljanja: "Prestati voljeti znači vidjeti stol, stolicu umjesto njega." To "stol, stolica" pamtim kao arhetip. Ali, treba se biti suvremen. Brinuti se o sadašnjosti. Kako? Kako pokazati i artikulirati na pravi način gubitak istinskih ljudskih vrijednosti. Sjetim se Žalopojki Ipu-ura iz vremena kraja egipatskog Starog kraljevstva. Sve kako je navedeno tada, danas se ponavlja. LJudi su izgubili svoje ljudske suštine i postali ljuske. Svuda je tako. Ista je stvar i ovdje na blogu, kao što si zapazila i osjetila. Paradira se sa surogatima osjećaja kao da su pravi, defilira se s intelektima koji sluge su sujeti za ne znam što, naprosto preživljava se u mjehuriću simulakruma.
19.01.2023. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Da, imam osjećaj da živim u negativu, sve je tu obrnuto, bolesno, anđel je đavo a đavo je anđel, hebeni političari nečasni i ugovori koje su sklopili s vragom da ih reklamira
Bosch, Pasolini i Canterburyjske priče :)) , elementa latina
19.01.2023. (20:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Tvoj komentar kod mene: Pavličić: Lađa od vode, Šapudl, Rukoljub, Koraljna vrata, Kruh i mast....Ljubim!
19.01.2023. (22:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
El Dorado za mafijaše i kriminalce misli se u gornjem komentaru
19.01.2023. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Ljubim Luki, super!
19.01.2023. (23:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Cvetaeva mi je draža od Puškina. :)
20.01.2023. (00:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...