Komentari

starrynight2022.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • starry night

    ova Krležina slika, magična je

    avatar

    15.01.2023. (17:03)    -   -   -   -  

  • starry night

    o ratu, odlomak, kako genijalno!

    avatar

    15.01.2023. (17:04)    -   -   -   -  

  • starry night

    koji je najjači naci pisac kojeg ste pročitali, osim Knuta Hamsuna?

    može li naci biti darovit?

    gledajući tu po blogu, glup je i nepismen, moram izvući iz Krleže, jučer sam čitala odjednom njegovih par knjiga, i sad negdje piše o sklonosti barbara prema komici, humoru, to im je kao vrh artikulacije se, nekakav glupi humor, naći ću ja to, s njim je problem, s Krležom, od tisuću stranica svaka je eruditivna, i snaći se, treba zapisivati na papir, treba ga čitati

    vele da su Hamsunu poslije rata masovno vraćali knjige na njegovu adresu u znak protesta protiv njegove podrške Hitleru, koja genijalnost, tisuće knjiga vraćenih piscu jer se svrstao uz nacije

    ne može umjetnik imati naci mozak, to je smeće koje takav naci mozak može proizvesti, parole, glupi humor, jad i bijedu, pozive na linč, idiotizam, zato mrze umjetnike naciji, Krležu, on ih raskrinkava, nadmašuje svojim genijem, onda naci vadi pištolj kad čuje riječ kultura, kad smo već kod pištolja, jednog od najvećeg europskih pisaca čije knjige me ponovo i ponovio oduševljavaju, a tako ih je malo, premalo, jer ga je naci u ukrajinskom naci getu Drohobycz ustrijelio na ulici, kao psa, iz čistog mira, a mogao je stvarati i pisati čuda, da ga naci nije upucao, zamislite tu scenu, želite samo pisati i stvarati u životu i naci vas odvede u logor i ubije vas kao psa, zadnje što ste vidjeli bio je naci dok ste hodali pišući o nebu i zvijezdama, o Bianci i snovima, o ocu i papigama i spretnim sobaricama u ogromnoj staroj kući u kojoj je lako moguće izgubiti se u kojoj ste se rodili, u glavi...

    "Bruno Schulz (Drohobyč, Ukrajina, 12. srpnja 1892. – Drohobycz, 19. studenog 1942.), poljski pisac i profesor crtanja.
    Smatra ga se jednim od najvećih dometa poljske i europske proze između dva svjetska rata, pa i cijelog 20. stoljeća. Židovskog je podrijetla, sin skromnih trgovaca. Život je skončao kad ga je jedan nacist ustrijelio na ulici."

    avatar

    15.01.2023. (19:39)    -   -   -   -  

  • starry night

    za što se vi mašite kad čujete riječ kultura ? :)))))))))))))))))))))))))))))))))))

    avatar

    15.01.2023. (19:47)    -   -   -   -  

  • starry night

    Kad čujem riječ kultura mašim se za "kutiju olovnih slova". Onu za obranu od pištolja uperenog u Schulza, za obranu od spaljivača knjiga koji ih nikad ne čitaju ali ih pale i bacaju u smeće, od rasista nad jezikom i pismom, od klečavaca po trgovima za moju čednost i pokornost, od psihopata svih fela.

    "... i tako, što nam preostaje? Kutija olovnih slova, a to nije mnogo, ali je jedino što je čovjek do danas izumio kao oružje u obrani svog ljudskog ponosa." - Krleža

    avatar

    15.01.2023. (21:42)    -   -   -   -  

  • starry night

    Iz kojeg je to njegovog djela, ajmo??

    avatar

    15.01.2023. (21:49)    -   -   -   -  

  • starry night

    Krajlj :))))))))))))))) , i to nije krivo napisano :))))))))))))))

    avatar

    15.01.2023. (21:53)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Krleža je zakon, kako književno tako i dramski tekstovi njegovih knjiga, neka takvih postova u moru kretenizma jednog kretena i krepilčića (satelita koji orbitiraju oko njega) pravi je zlatni rudnik pročitat nešto ovakvo.

    avatar

    15.01.2023. (21:54)    -   -   -   -  

  • luki2

    "Kutija olovnih slova...." - "Banket u Blitvi." Krležu volim, Andrića obožavam. Ljubim!

    avatar

    15.01.2023. (21:59)    -   -   -   -  

  • starry night

    Ljubim, TEATRALNI, luki :)

    avatar

    15.01.2023. (22:15)    -   -   -   -  

  • luki2

    Hvala Ti na divnom komentaru kod mene! Ljubim!

    avatar

    15.01.2023. (23:11)    -   -   -   -  

  • starry night

    Ljubim!

    avatar

    15.01.2023. (23:52)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Većinom su mi ženske autorice draže. :) Pjevačice također.
    Najdraža knjiga mi je Dobar dan, tugo, Francois Sagan.
    Zatim, Candide ili Optimizam od Voltairea.
    Treće mjesto, Dunja u kovčegu, Milan Begović. Tehnički mi nije najsavršeniji. Lirski roman nije moj najbajniji odabir, no nekako me kupio jer se čita u jednom dahu.
    A posebno mjesto u srcu, Emma Bovary, Tena od Kozarca i Đuka Begović od drugog Kozarca.
    Ne znam zašto, ali od domaćih volim Dinka Šimunovića i Vjenceslava Novaka.
    Jako drag autor mi je moj lokalni, na čijoj smo se literaturi dosta "školovali", Đuro Sudeta. Iako bi mi njegova melankolija išla na živce, ali prigrli čovjek ono što stalno čita i sluša. Pripovijetka Mor mi nije stilski genijalna, na momente dosadnjikava, ali ima nešto u Moru i Šu zbog čega ih volim.

    avatar

    16.01.2023. (00:26)    -   -   -   -  

  • starry night

    od domaćih 5 stoljeća hrvatske književnosti plus Zagorka :)) , od stranih Anna Sorror, savršena knjiga, divan tvoj izbor, većinu tih knjiga imam, Šimunovićevu Dugu sam objavljivala na drugom mjestu, Sudetu nemam, potražit ću ako ima pdf na netu jer imam osjećaj da je to ono što volim, dark fantasy, laku noć!

    avatar

    16.01.2023. (01:13)    -   -   -   -  

  • j

    Ne znam, od srca sam pročitao Po zaraslim stazama Knuta Hamsuna, pročitao sam i nekoliko njegovih ranijih knjiga, recimo Blagoslov zemlje mi je ostala u sjećanju kao jako dobra, ali baš te Zarasle staze su mi ono - nešto u čemu se mogu pronaći, posebno sada pod stare dane, čak sam ih kupio na jednom Interliberu pa ih povremeno znadem malko prolistati, kao da čitam recimo Josipa Horvata 43-45 ili Zdravka Malića, samo sa puno više introspekcije - baš nekako po mome ukusu. Recimo, Hamsuna obožava jedan moj dobar prijatelj desetak godina stariji, profesor književnosti, otčitao ga je valjda triput od korica do korica čitavoga; inače je oduševljen Skandinavijom i tom njihovom književnošću – a njega nikako ne bih mogao ubrojiti negdje među ljude koji nemaju osjećaj za recimo socijalnu pravdu. Ili, Hamsuna je, to se sjećam iz nekih tekstova, naprosto obožavao jedan Mirko Kovač, to se čak može vidjeti po nekim njegovim ulomcima. Ma, stari muškarci, šta ćete.
    Nisam dakle baš u tim Hamsunovim knjigama pronašao naci elemenata, doduše ove druge sam čitao kao mlađi - ali tada bih još sigurno bio bolje bumo rekli senzibiliziran da takvo što pronađem,, sada sam puno benevolentniji, čini mi se da se zapravo ljudi često bave suvišnim stvarima. Bilo je tamo kod Hamsuna Laponaca i ostalih, ali sve je to nekako rubno, epoizodno, sporadično, bez utjecaja na glavninu priče. Norvežani su se tako prema Hamsunu konačno odnosili isključivo radi njegovog držanja u ratu, to je otprilike kao da bismo mi sada Marinkovićeva Kiklopa ili Ruke spaljivali radi njegove epizode sa preglasavanjem oporbene vlasti u gradskoj skupštini koju je imao kada već skoro da nije znao što radi. Malo mi je to... bedasto. Više mi se čini da se niti jedna jedina knjiga ne smije spaljivati; knjige treba čitati - postoje samo dvije vrste knjiga, kao i skladbi, slika i svega ostaloga: dobre i loše. Osobno znadem recimo člana filharmonije koji povremeno sluša narodnjake, dobro - opali češće sevdalinku, ipak je po prirodi stvari cijepljen za takve stvari, to mi nije užas kao ono prvo, ali ja to mislim da mogu razumjeti.
    Banket u Blitvi je fenomenalnan, nije mi onako konzistentan i savršen kao Na rubu pameti, ali nije niti daleko.
    Joj, Đuro Sudeta, čitao sam njegove pjesme u Plodovima srca i uma kao mali, baka je tu knjigu skrivala po podrumu, Sudeta mi je stvarno bio vrh, ali u poeziji. Čudno, kako me se to primilo u isto vrijeme kada sam recimo počeo slušati Pistolse ili čitati Krležu i Dostojevskoga, baš čudno. Valjda su on i recimo Šimić uvijek toliko odisali tom nekom borbom sa nesrećom, ljubavlju prema ljepoti, životu, strašću, da se tome čovjek ne može oduprijeti.

    Znao sam ljude koji su uživali recimo u filmovima Leni Riefenstahl, u Laibachu, kao klinci, u svemu tome, ali to mi stvarno nikada nije bilo privlačno. više mi se čini da se takve stvari pojavljuju an passant, recimo imate Budaka, pa to je meni nečitljivo, ili zapravo sve što je manje-više angažirano a da nema književne vrijednosti kao kod Krleže. Kod njega čak i najobičniji pamflet ima snagu da padneš na rit, osim Balada meni je on zapravo najjači u esejistici, možda sam u krivu ali tako to osjećam.

    Kao ono kad je netko došao u partizane, ne sjećam se jel to više bilo kod Hebranga, Šibla, Vece Holjevca, pa pita, jel sa vama ovdje nema Krleže, a ljudi mu vele, gle, pa tu ti niti nema nikoga drugoga osim Krleže, tko god je umio čitati prije rata a imao je osjećaj za socijalnu pravdu, čitao je Krležu.

    avatar

    16.01.2023. (17:32)    -   -   -   -  

  • starry night

    Zaboravili smo Nazora, genijalan Nazor, nosi me nosi čamče, "sve kamenje mojih briga, sve gvožđe mojih mržnja, sve olovo mojih čekanja, prenosiš preko vode, onkraj rijeke što korito joj biva široko i duboko da dijeli od Dobra Zlo."

    Imam onu veliku debelu Žeželjevu knjigu Tragom pjesnika Vladimira Nazora s prepiskom Gorana i Nazora i opisom tragične Goranove smrti jer je 43. zaostao u nekoj kolibi mjesec dana s doktorom bolesnim od tifusa, Srbinom, nebitno, tu su ih oboje ubili četnici, što je shrvalo Nazora.

    Hamsun je Nobelovac, nisam ništa rekla za njegovo pisanje, nego ako je "nakon drugog svjetskog rata osuđen zbog aktivne potpore nacizmu i marionetskom režimu Vidkuna Quislinga", pitala sam se kako takav vrhunski pisac može biti opredjeljen za nacizam.

    Imam njegove dvije knjige, Glad ne mogu naći a Prigušena svirka mi je u ruci. Poslušajte :) , samo jedna odlomak pri kraju knjige:

    "Bio je jedan lovac na losove kod mene u kolibi. Nije mi bilo prijatno, a i pas mu je bio zao. Obradovao sam se kada je otišao. Skinuo je sa zida moj bakarni tiganj, spremio je sebi u njemu jelo i ostavio mi ga prljavog."

    Kako u samo par kratkih rečenica crta karakter bahatog lovca i svoju odbojnost koju potkrepljuje da ni tavu iza sebe nije oprao, i ovo sa zlim psom, čime sugerira kakav lovac takav pas.

    Kakva bi to bila biblioteka da nema Hamsuna? Ili Nazora. Ili IGK. Ili Juru Kaštelana. Itd., itd. :)) Evo, oko mene su na stolu svuda knjige, jer dok sam tražila Hamsuna izvukla sam još par na stol za čitanje, i Kolara :).

    "Desilo se međutim, te dva financa zalutaše negdje u šumi, pa noću šalabazali amo-tamo, dok nekako ne natrapaše na Dugijan-brdo. Idu selom, a selo spava. Tek u jednoj kući svjetlo. Čuje se pjesma, graja — veselje. Poveseliše se financi misleći da je svadba. Kucnu oni, otvore vrata, a ono užas! Na stolu ispružio se neki suhi mrtvac, žut, ukočen, a jednim poluotvorenim okom nekako koso i vrlo mrko škilji... Prekrstio ruke...
    Nema sumnje, mrtvac pravi pravcati!... A oko njega, u blijedom svjetlu dviju lojanica koje dršćući dogorijevaju, ljudi izobličeni, žene raščupane, deru se, viču kao podivljali, grle se, pjevaju...
    Kuražni su ljudi financi, ali im se ipak kose nakostriješiše toliko te im se nadigle one zelene kape na glavama. Učinilo im se da vide neki prizor iz drugog svijeta. Kao da su duhovi ili sami nečisti vragovi priredili gozbu oko odra... ili su ljudi poludjeli od neke žalosti? Ili je sve to tek nekakva strašna prikaza?
    Bez daha i bez riječi grešni financi kresnuše vratima pa pojuriše u noć koliko su ih noge nosile. Jedva ostadoše živi od straha."

    E sad bi tu još dobro sjela Jedna pura, dva pandura, svakom dojde smrtna vura, znate tu scenu iz filma?, snimio je pjesmu Lado Electro - 1 pura 2 pandura :))

    Laku noć Vam želim.

    avatar

    16.01.2023. (23:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...