Komentari

starrynight2022.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • starry night

    Krleža, moje njegove knjige i scene iz filma La Belle et la Bete iz 1946. redatelja Jean Coctea, magično, taj film mi je kao san, zato sam ga i spojila s pjesmom

    avatar

    02.01.2023. (17:13)    -   -   -   -  

  • j.

    Morat ću kao i davne Marianove postove ovo sve početi printati u pdf, ne stignem to sve ljudi dragi pročitati, a vrijedi svakog slova. Dajte, dajte, Radića, samo dajte, neka sinkroniciteta, eh da su takvi ljudi vodili gdje bi nam bio kraj, četrdesetprve smo imali - oni Pavla s jedne i mi Mačeka s druge strane, dva nenasilna lika, pa to se kod ovakvih slučajeva desi jednom u tisuću godina da se potrefe dva takva lika koji shvaćaju da treba ići pomalo, ne lupati i batinati nego raditi, i onda dođe onaj strašni rat i ode sve u tri lijepe. Pozdrav :)

    avatar

    02.01.2023. (18:02)    -   -   -   -  

  • starry night

    Imam dvije knjižice, isti autor, Zvonimir Kulundžić, jedna je iz 71. - "Živi Radić - uoči stote obljetnice rođenja hrvatskog velikana", a druga je iz 89., "Stjepan Radić i njegov Republikanski ustav - U povodu šezdesete obljetnice smrti 8. kolovoza 1988."

    Čitala sam kako se patio poslije tog pucnja do smrti i to me jako potreslo, da tako plemeniti ljudi tako strašno stradaju, pa se pitam o toj providnosti, postoji li to?

    avatar

    02.01.2023. (18:26)    -   -   -   -  

  • j.

    Providnost, to bi trebalo, ako dobro razumijem, ticati se nečega višeg, nečega iznad nas? :)

    Da, to je vječno i sasvim opravdano pitanje o dopuštanju zla, pogotovo za nedužne - ili one koje mi takvima smatramo. Mogao bih se sada podsmjehnuti ljudskim spoznajnim mogućnostima, ili tko zna čemu još - ali i podsmijeh nije baš dobar; podrazumijeva da sam bolji, vredniji, jači. Reći ću onda samo: nisam uvijek bio takav; kao mlad bio sam prilično radikalan, ciničan, sklon osudama. U obitelji o vjeri nisam čuo skoro ništa, kao da je riječ o odlasku u krevet; teška intima - a i obitelj mi je bila hajmo reći, malo disfunkcionalna, ali to nipošto ne znači da ljudi oko mene nisu bili dobri.

    Lupilo me, međutim, po tintari, tamo gdje sam najslabiji - na zdravlju djeteta kome sam ja od moje mame genima prenio neizlječivu kroničnu bolest. Meni ništa-njoj strašna muka. Da poludiš. I ma koliko želio da se zamijenim s njom u nevolji; ne ide.

    I onda prigrlim vjeru, sa valja tridesetipet. Kao utjehu jer izlaza nema? Iz straha, za grijehe otaca do trećeg i četvrtog koljena, jer Bog je ljubomoran? Iz osjećaja krivice, jer morao sam znati što imam u sebi? Kao trgovinu: ja njemu vjeru, on meni njeno ozdravljenje? Kao svježu i iskrenu riječ dobroga i o dobrome? Kao jamstvo spasa?

    Štogod bih sada rekao, bilo bi nevažno; tko sam ja da ikome budem važan, osim možda onima koji ovise o meni, a radim zdušno da se i to riješi. Znadem samo da niti u vezi tog pitanja o providnosti i nesretnome Stipi nemam nespokoj, baš suprotno. Stipa u svojoj borbi sa kaputašima nije volio mantije, nije tajna; u svojoj brizi za siromaka znao je dobro za grijehe struktura. Ja odem do crkve par puta godišnje, usudio bih se čak zvati kršćaninom prije nego katolikom; nedavno sam čak osjetio poriv na Cvjetnome naći se u Pravoslavnoj; tek da osnažim i podsjetim se one sada već davne zime kada sam pročitao čitavu Bibliju. Vjerojatno bi za mene tamo rekli da sam prilično po njihovim pravilima loš, ali to i jest čovjekova obveza; da se nastoji čistiti od lošega. Da ne posustane, zar ne?

    I tako sam i ja sam negdje u tome svemu - našao svoj mir. Kaj bu, bu; u meni nema razočaranja ni mržnje; možda tek malo melankolije: do nas je, definitivno; mogli smo biti brižniji i bolji, da smo sve shvatili na vrijeme :). Ali u tome i jest naš osnovni problem; mi jezivo teško živimo kada i samo na čas pomislimo da baš sve - ne razumijemo.

    Ispričavam se ako sam na bilo koji način bio neugodan, nije mi to nipošto bio cilj. Na koncu, i Stipa je prije sloge - u geslu imao vjeru. Ta stvar nipošto nije vezana uz građevine i hijerarhiju, još manje nekome daje pravo osjećati se vrednijim od drugoga. Ona samo znači vlastiti put do kraja. I možda - tiho, skromno, nenametljivo - bivati svjetalce u nečijoj tmini. Poticati na misao o smislu. Dati u ruku nekome kome treba - riječ u korist neodustajanja. Tamo gdje bi se inače odustalo.

    avatar

    02.01.2023. (20:12)    -   -   -   -  

  • starry night

    Mislim da Vam to jako uspijeva, Vi baš zasvijetlite gdje dođete :))

    avatar

    02.01.2023. (20:20)    -   -   -   -  

  • j.

    Hvala :)

    avatar

    02.01.2023. (21:03)    -   -   -   -  

  • luki2

    Zadnja obuhvaćena godina, 1969. - moja je godina! :))) Hvala na divnim komentarima kod mene - posebno ovaj zadnji! Razveselila si me. Ljubim!

    avatar

    03.01.2023. (00:00)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Uživaš u Krleži. :))

    avatar

    03.01.2023. (02:41)    -   -   -   -  

  • starry night

    Ljubim :)) Luki, da :) , Mrs. Galaxy

    avatar

    03.01.2023. (10:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...