Prije par godina, kad je mala krenula u prvi razred, vozili smo se svako jutro kroz riječku gužvu, da bi se dokopali obilaznice i išli prema školi u prigradu. S obzirom da smo se polako kotrljali stajali na puno semafora, ja sam inzistirao da svako jutro brojimo sretna lica prolaznika i drugih vozača koje mimoilazimo. Fascinantno, ali skoro da se ne može vidjeti ni jedno. Više bismo nabrojali rozih automobila sa crnim točkama. To je bilo vrlo zabavno i poučno iskustvo.
30.11.2022. (10:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije to tako uvijek bilo. Nije da su se kad sam j bila mlada ljudi bezveze kesili i kliberili, ali, nisu ni hodali okolo namrgođeni kao Štumf Murgud. Nekad se pjevalo po rođendanima, plesalo, u sobama za sastanke se ostajalo poslije kraja i pričalo viceve, smijalo na glas. U svakoj ekipi znalo se tko je glavni zabavljač, čak su se ljudi međusobno nadmetali za neimenovanog vođu paryja, koji će ispričati vic na kojeg će se ostali najglasnije nasmijati, tko će povesti pjesmu, zabavu.. To je nestalo. Po autobusima su se ljudi pozdravljali, čavrljali s poznatima i nepoznatima. Kad bi nekom nešto ispalo, barem dvoje bi priskočilo da to podigne. Ustupali bi jedni drugima mjesta... A danas? Kad stanete pred grupu ljudi i pitate ih za mišljenje o blilo čemu, prvo će izreći sve greške i nedostatke koje vide, a ako ih nema, izmislit će ih, a pozitiva je postala nevidljiva....To je kao neki kolektivni ugođaj. Na to smo navikli ili smo tako "dirigirani" odnekud...Ali, kako su nas naveli na ovo, tako bi se ljude moglo navesti i na nešto drugo...I mi sami, svatko za sebe, možemo to osvijestiti i mijenjati, možemo prvi pozdraviti i osmijehnuti se a ne čekati da netko drugi prvi pozdravi i prvi se nasmiješi. Tvoj tekst me upravo na to potaknuo: idem u dućan i baš da vidim koliko će ljudi uzvratiti osmijeh.
02.12.2022. (09:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
vjerujem da se ti uvijek smiješ :)
30.11.2022. (00:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
Prije par godina, kad je mala krenula u prvi razred, vozili smo se svako jutro kroz riječku gužvu, da bi se dokopali obilaznice i išli prema školi u prigradu. S obzirom da smo se polako kotrljali stajali na puno semafora, ja sam inzistirao da svako jutro brojimo sretna lica prolaznika i drugih vozača koje mimoilazimo. Fascinantno, ali skoro da se ne može vidjeti ni jedno. Više bismo nabrojali rozih automobila sa crnim točkama. To je bilo vrlo zabavno i poučno iskustvo.
30.11.2022. (10:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Radost je lijek života
30.11.2022. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lagana - Vermieterin
Nije to tako uvijek bilo. Nije da su se kad sam j bila mlada ljudi bezveze kesili i kliberili, ali, nisu ni hodali okolo namrgođeni kao Štumf Murgud. Nekad se pjevalo po rođendanima, plesalo, u sobama za sastanke se ostajalo poslije kraja i pričalo viceve, smijalo na glas. U svakoj ekipi znalo se tko je glavni zabavljač, čak su se ljudi međusobno nadmetali za neimenovanog vođu paryja, koji će ispričati vic na kojeg će se ostali najglasnije nasmijati, tko će povesti pjesmu, zabavu.. To je nestalo. Po autobusima su se ljudi pozdravljali, čavrljali s poznatima i nepoznatima. Kad bi nekom nešto ispalo, barem dvoje bi priskočilo da to podigne. Ustupali bi jedni drugima mjesta... A danas? Kad stanete pred grupu ljudi i pitate ih za mišljenje o blilo čemu, prvo će izreći sve greške i nedostatke koje vide, a ako ih nema, izmislit će ih, a pozitiva je postala nevidljiva....To je kao neki kolektivni ugođaj. Na to smo navikli ili smo tako "dirigirani" odnekud...Ali, kako su nas naveli na ovo, tako bi se ljude moglo navesti i na nešto drugo...I mi sami, svatko za sebe, možemo to osvijestiti i mijenjati, možemo prvi pozdraviti i osmijehnuti se a ne čekati da netko drugi prvi pozdravi i prvi se nasmiješi. Tvoj tekst me upravo na to potaknuo: idem u dućan i baš da vidim koliko će ljudi uzvratiti osmijeh.
02.12.2022. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
ovo ti je bio efektan novi povratak nakon novog povratka
02.12.2022. (15:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...