Komentari

dvitririchi.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Dvi, tri rici...

    ***Dobro jutro...
    ***Kako ste?
    ***Malo sutra.

    (učim nepalski, linkovi ne rade, skužajte)

    avatar

    05.11.2022. (05:56)    -   -   -   -  

  • Tot Kaša - ART

    U medimurju ih je bome vise nego roma u posljednje vrijeme,tih nepalaca,na svakom cosku..svud su,cak su i zene dofurali..jos malo.pa cemo biti manjina..

    avatar

    05.11.2022. (07:45)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    neka rade, ali neka ih se ne iskorištava kao robove, sirotinja je to,,,jako sam empatična prema tim "uvezenim" koji nemaju budućnosti u svojoj zemlji

    avatar

    05.11.2022. (08:19)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Nadam se da u postu nigdje nije isplivala moja neempatija prema tim ljudima, drugo nešto je posrijedi, i mi tu uglavnom ne možemo ništa.
    Razmišljam, kako će ovaj čovjek dobiti zdravstvenu pomoć ukoliko m zatreba, pravnu ili bilo kakvu drugu, a ne zna niti jedan jezik osim nepalskog?
    Hoće li se poduzeti "empatični" poslodavac za njega ili će mu samo uručiti šup kartu, kako to u nas obično biva?

    avatar

    05.11.2022. (09:02)    -   -   -   -  

  • Tot Kaša - ART

    Taj isti poslodavac neka se pobrine prvo za domaceg covjeka,al u kurcu je i poslodavac i svi skupa sa njim. Ja nemam iskreno preveliku empatiju jer eto, zivim u medimurju di je rasizam dobro jutro. Di svakodnevno pucaju,kradu,zivog te opljackaju,tuku se... tko ne zivi u takvoj sredini lako samo laje na mjesec. Sto se tice tih nepalaca, svasta se prica od poslodavaca s obzirom da mi je to klijantela...tako da...nadam se da smo im samo prolaz u druge zemlje...

    avatar

    05.11.2022. (09:35)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Razumijem i tvoju ljutnju, Tot Kaša Art, svijet je generalno u neredu, ovdje meni smrdi na robovlasništvo, toliko o trecem tisucljecu i pricama da nema radne snage. Radnika ima, samo po kojoj cijeni i pod kakvim uvjetima cr raditi, to postaje nebitno.
    Imamo ljude koji rade i sute, daj sto das, katastrofa.

    avatar

    05.11.2022. (09:57)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    ja sam mišljenja ka i anči i tuga me uhvati kada ih vidim. jednom, sjedili smo u kafiću, društvo, i dođe senegalka pokušavajući nam prodati narukvice koje je izradila i još neke đinđuve. odma su se našla dvojica koja su je tretirali kao manje vrijednu i uvatili je podnebavat. ponudila je i meni nešto na prodaju ali sam to odbio i ja njoj ponudio da izabere što će popit po svojoj želji, uzela je coca-colu koja je bila duplo skuplja od onoga što je nudila, a ostalima sam reka: 'dabogda vam i ćeri tako tezgarile!' puno me to pogađa i ne mogu otrpit. zato i ne mislim o tome kako nebi prolupa

    avatar

    05.11.2022. (10:28)    -   -   -   -  

  • Tot Kaša - ART

    Robovlasništvo, u pravu si.

    avatar

    05.11.2022. (10:33)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Ovo ljeto sam dosta po Splitu viđala Filipince i Tajlanđane...

    avatar

    05.11.2022. (13:08)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Štreberski odgledao sva videa i odslušao sve pjesme. :) Ovaj tvoj veoma, kako da kažem, dobar i lijep post istovremeno me i nasmijavao i rastuživao. I u Zagrebu je sve više Nepalaca, po tramvajima i na ulici, uvijek su pristojni. I uvijek ih u svom srcu blagoslivljam kad se mimoiđemo i zaželim im svu sreću svijeta jer znam da im tako daleko od domovine i obitelji nije lako u duši. Kad smo ja i supruga u ožujku 2009. prvi put zajedno bili kod Sai Babe, u Puttaparthiju na jugu Indije, onda su nas Indijci, lokalni prodavači svega i svačega po malim trgovinama u koje smo zalazili, neprestano brkali s Rusima, a kad bismo im rekli da smo iz Hrvatske, mnogi od njih kao iz topa bi izbacili: "Kol'ko para, tol'ko muzike." Netko ih je iz ovih naših krajeva naučio toj poslovici, i to još na hrvatskom. :))

    avatar

    05.11.2022. (23:36)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Bože me sačuvaj tot-kaša i svih sličnih vulgarno-brzopoteznih, mrzilačkih i još k tome polupismenih koji sramote inače miroljubivo, tolerantno i civilizacijski napredno Međimurje.

    avatar

    05.11.2022. (23:54)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    To što su Romi po zagrebačkim tramvajima veoma često preglasni, vulgarni, neugodni i općenito u svojemu ponašanju odbojni, NIKADA u meni neće stvoriti generalizirajući stav o tim Romima. Kad jednom o drugim ljudskim bićima počnemo govoriti kao o tim Romima, tim Nepalcima, tim Srbima, tim Šiptarima, tim Vlajima itd., tada je ljudskost izišla iz nas i tko zna kada će se i hoće li se više uopće vratiti.

    avatar

    06.11.2022. (00:05)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Kupuše, meni se općenito ne sviđaju te globalne migracije, pogotovo te ekonomski ili politički uvjetovane. I pri tome uvijek polazim od sebe. U svojoj kući znam gdje, kako, kuda - kakva su pravila. Ovako porazbacani ljudi uglavnom su u lošem položaju: nije im bilo dobro tamo odakle su otišli, a tamo gdje su došli nerijetko nisu prihvaćeni. A snalaženje u drugoj sredini je krvavo. Evo, ja da odem u Nepal ne bi znala ni kruh kupiti, a kamoli što drugo.

    Tot-kaša, ja razumijem taj strah domaćih ljudi da će biti istisnuti, i da će i oni doživjeti sudbinu nomada. A onda se to prelijeva u netrepeljivost prema onima koji dolaze. To nije zdrava situacija.
    To je i u Dalmaciji slučaj, ali kod nas ne dolaze samo Romi, nego sve zamislive nacije svijeta, prvenstveno Europljani. Ne dolaze jer bježe od gladi nego zato što novcem mogu stvoriti još novaca, kupiti san ili ne znam ni ja što im je točno u glavama. Tko zna kako će moj kraj izgledati za dvadeset godina, i gdje ćemo mi ili naša djeca živjeti. Ne znamo hoćemo li moći plaćati namete živeći i radeći ovdje, opstati kao cjelovite obitelji ili ćemo funkcionirati raspršeni kao najamni radnici tamo negdje u nekom drugom kraju gdje su bolje dnevnice.

    Mariano, moj muž i ja smo rođeni i živimo u istom mjestu cijeli život (nešto smo i izbivali, ali zanemarivo), poznajemo ljude (generacijski, "od stoljeća sedmog"), znamo uglavnom tko je tko, što možeš od koga očekivati, s kime ne želiš imati posla ni pod koju cijenu, a sada se stvari odjednom mijenjaju, i to naglo. Moj novi susjed je možda najdivniji čovjek na svijetu, a možda je i psihopat, pedofil, teški kriminalac koji se ovdje došao sakriti, prikriti, ili krenuti iznova.
    Mi smo jako oprezni, zato razumijem u jednu ruku Tot-Kašu, a u drugu ruku znam da ne možemo opstati ovdje ukoliko se totalno izoliramo i "mrzimo", ne prihvaćamo. Oni dolaze u sve većem broju, naši ljudi odlaze naveliko, nije ugodno. Jednog dana ćemo biti nadglasani, ustvari - taj dan je možda već došao.
    Da bih ja normalno komunicirala sa svojim susjedima, potrebno je ili da ja znam više jezika, dijalekata, ili oni... ili da imamo jedan zajednički, neutralni jezik. A kome se da stalno učiti, prilagođavati drugima, pogotovo kad nas počnu stizati godine? :)

    avatar

    06.11.2022. (06:54)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Volim imati poznato okruženje. Svi znamo da ovi ljudi što bježe od siromaštva u svojim željama su kao i mi, ali ostaje pitanje kako ih ostvariti.
    Kupujem kruh kod Mlinara i djevojci koja ne razumije hrvatski moram ili na engleskom ili prstom pokazati što želim. Neugodno meni i njoj jer nikako da pogodi pravi kruh. A treba joj posao, znam. Čudna su ova vremena.

    avatar

    09.11.2022. (21:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...