Komentari

diarydiduino.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • A

    ❤️

    avatar

    28.07.2022. (16:41)    -   -   -   -  

  • A

    Trebalo je biti srce, ali je ispala ova neka žvrljotina.

    Sretan rođendan Una.

    avatar

    28.07.2022. (16:42)    -   -   -   -  

  • emocija

    Hvala na posjeti i hvala na srcu. Razumijemo se u potpunosti.

    avatar

    28.07.2022. (18:57)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Počivala u miru i neka joj je sretan rođendan negdje u nebeskim prostranstvima.

    avatar

    29.07.2022. (00:38)    -   -   -   -  

  • emocija

    Hvala Mrs.Galaxy, baš i ne vjerujem da je gore negdje ali osjećam je svuda oko sebe i taj se rođendan ne smije preskočiti, nikako. Puno pozdrava

    avatar

    29.07.2022. (12:14)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Oni su odmah uz nas, dijeli nas tanka opna kroz koju ne možemo proć.
    Možda je i nebo tamo.
    Divna posveta s Majerovom pjesmom koju nisam znala.
    Sretan rođendan:-*

    avatar

    29.07.2022. (16:34)    -   -   -   -  

  • emocija

    Sarah Eh, da bar.... Realist sam i sigurna samo u ono što vidim, čujem, osjetim. Onaj tko ipak vjeruje je sretniji od mene. Ma ne sretniji, pišem štogod ali možda mu je lakše sve ovo podnositi. Možda?! Ova je pjesma V. Mayera tako nježna i osjećajna da je nisam mogla izostaviti na ovome blogu. Puno pozdrava i hvala na posjeti i čestitki.

    avatar

    29.07.2022. (17:01)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    Tvoja neposlana pisma Uni su kao moje pjesme mami koje ona nikad pročitati neće u knjizi koju sam napisala za nju i tatu: ,,Svjetlo mog života - mami i tati" i kao da se osjećam bolje, ali ne i lakše.

    Tuga zbog takvog gubitka kao što je tvoj - nikad ne odlazi. Una je bila prelijepa.

    avatar

    29.07.2022. (18:00)    -   -   -   -  

  • emocija

    Shadow-of-soul Nikad neće biti lakše, ma kakvi. Doduše ima dana da u dnevnim obvezama sati prođu brže ali me dočeka jutro poslije i to mi je, taj neki sat ili sat i pol, najgore vrijeme jer kao da mi se misli zgusnu i ne napuštaju me. A onda obično ili ustanem prije ili dođu suze jer bez toga ne ide. Čovjek mora govoriti o njima, nekome, bilo kome, papiru.... inače će nas napustiti u potpunosti. Mnogi kažu, promijenili smo život jer smo morali nastaviti dalje ali svatko ima izbor i nema prisile. Ako sam odabrala nastaviti, tad je patnja postala sastavni dio moga života i treba je živjeti. Upravo sjena duše. Hvala na posjeti i lijepim riječima, hvala zapravo svima vama koji se zaustavite i porazgovarate sa mnom o njoj to mi puno znači.

    avatar

    29.07.2022. (18:46)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    @emocija - da, dobro si napisala: "čovjek mora govoriti o njima nekome, bilo kome, papiru" ... inače ili veo zaborava nekako prekrije sve, ali takve osobe nikad ne; tvoje dijete, moja mama - svatko ima nekog takvog tko i dalje paralelno živi u našim životima s nama prateći nas u tišini s One strane - oni su naši anđeli ... znam da je moja mama, moja najbolja prijateljica, moj anđeo ... čujem onaj neki intuitivni glas i danas i znam, to je njen glas ... nekako to znam i ne objašnjavam to nikome, samo to nešto osjećam i meni je to dovoljno

    avatar

    30.07.2022. (11:53)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Kao što znaš kad rodiš to malo stvorenje da ćeš ga zauvijek voljeti tako znaš i kad se dogodi ovo najgore da ćeš zauvijek patiti. Ali nikad zaboraviti. A to možemo samo tako da uvijek pričamo o njima, zar ne? Pa makar ovom našem intimnom, pomalo od svih zaboravljenom, kutku na internetu. Ja nekako Stelin blog doživljavam kao njenu sobu u koju ulazim i upijam njenu energiju.

    avatar

    01.10.2022. (21:00)    -   -   -   -  

  • emocija

    Jako mi nedostaje vaše prisustvo ovdje, tvoje Sandra, Marijino, Andino, Zdenkino.... Znam da smo se povukle u sebe i neke svoje balone života jer sve se nastavljalo isto i ništa se nije moglo promijeniti. I nije se mijenjalo. Sve smo rekle o njima, a bilo je malo jer su im životi bili kratki, prekratki. Pa da se ne ponavljamo, ušutjele smo, razišle se. Barem riječima. A to mi nedostaje. Čak i šutnja, samo da imam znak da nisam sama.

    avatar

    01.11.2022. (16:55)    -   -   -   -  

  • -u

    Davno sam gledala ime “Una” na acta croatia jer se i sama tako zovem. Pa me zanimalo koliko je ime bilo popularno u Hrvatskoj prije 1999, kad sam ja rođena. Tako sam naišla na Vaš blog. Od tada, često mislim na Vas. Nekad se i sama pitam zašto se tako često sjetim Vas i Vaše Une. Možda jer tako lijepo pišete…
    Želim još nešto napisati, ali sve pobrišem jer mi se čini glupo. Žao mi je što Vam ne mogu pomoći. Zbilja je.

    avatar

    12.02.2023. (01:38)    -   -   -   -  

  • emocija

    Dobrodošla Una, još jedna. Vjerujte mi da mi tijelo doživi šok kad začujem da se još netko odaziva na to ime. Znam da ga ona nije jedina nosila iako je 1982. kad je rođena ime bilo jako rijetko, ali nisam se još uvijek pomirila sa stvarnošću, moja je Una još uvijek jako živa u mojem umu, vjerojatno zato. Njoj sam dala ime upravo po rijeci Uni čija me ljepota fascinirala kad sam je prvi put vidjela, na malom maturalnom, na putu od Zagreba preko Bosne do Zadra... Tada sam odlučila da će jednom moja kćer nositi to ime. I bila sam tako sigurna da će tijek njena života biti kao rječni tok, vječit. Kakva zabluda, kakva prevara sudbine, kakva bol meni i njenom ocu... Drago mi je da ste svratili ovdje i ostavili svoj komentar i da niste samo "pobjegli" iako bi to bilo shvatljivo. I mala poruka: kad nešto osjećate, pišite o tome, slobodno, mi smo vrsta koja govori i vrsta smo koja sluša. I koja se razumije. Pišite.... Hvala puno Una.

    avatar

    11.03.2023. (16:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...