"Ako je smrt poput stanja prije našeg rođenja i ako se ne možemo sjetiti svog života kad završi..." - Upravo je obratno, nakon smrti prolazimo kroz nerijetko bolan proces rekapitulacije. Razna se izvješća razlikuju u detaljima, zapamtio sam što Steiner o tome govori. On kaže da nakon smrti tijela ponovno proživljavamo cijeli svoj život, ali s dvije razlike - proživljavamo ga unatrag, od zadnjih događaja prema ranijima, i proživljavamo ga iz perspektive onih s kojima smo bili u interakciji i na koje smo djelovali na ovaj ili onaj način. Tako ćemo u toj postmortalnoj rekapitulaciji svaku bol ili patnju koju smo nekome nanijeli proživjeti iz perspektive osobe koja ju je doživjela, a ne iz naše vlastite perspektive. Moglo bi se reći da je upravo to sjeme naše buduće karme u nekom novom životu jer čovjek zapravo sam sebe kažnjava zbog loših djela koja je počinio, ne kažnjava nas Bog. Ili, čak bismo i mogli reći da nas kažnjava Bog ukoliko prihvatimo ideju da je savjest u nama onaj božanski dio nas koji s one strane vela smrti naprosto ne možemo ignorirati. Čovjek je Bog upravo po tome što ima savjest; i savjest je u određenom smislu ono pogonsko gorivo (u ezoteriji poznato kao Kristov Impuls) koje nas tjera na duhovnu evoluciju.
24.04.2022. (15:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ako životu ne treba „opravdanje“ izvan sebe jer je sam sebi „svrha“ i „smisao“, znači da su za svrhu i smisao života sva iskustva, a time i sjećanja nebitna. Ili možda ne?"
Ne. Život ne treba opravdanje izvan sebe jer je sam sebi smisao i svrha, ....a život uključuje iskustva i sjećanja.... znači i iskustva i sjećanja imaju svrhu i smisao.
U smrti ne, više ne, ali mi pričamo o smislu i svrsi života, a ne smrti.
24.04.2022. (15:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano - ništa ne proživljavamo poslije smrti jer nas više nema, nitko i ništa nas ne kažnjava, smrt je za nas kraj i točka :)
@Y - to je to, nema našeg života i smisla poslije smrti, a za života nama osobno iskustva i sjećanja imaju smisao jedino ako ih se sjećamo :)... samom životu, općenito, iskustva imaju smisao tako što se utiskuju u gene i prenose na iduće generacije radi nastavljanja, odnosno daljnjeg evoluiranja života :)
24.04.2022. (16:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaključci su isto što i vjerovanja, ili dogme, tako da između tvrdnji da je Isus bio madioničar koji je pretvarao vodu u vino, da je buda došao do spoznaje sjedeći na grani i upijajući sunce, ili da prorok pedofil zna baki kurac, i zaključaka neuroznanosti nema neke suštinske razlike
24.04.2022. (17:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smrt je "stanje" bez iskustva. Svijest se gubi i ne postoji više ni u kakvom obliku. Osjećaj nakon smrti je upravo onakav kakav je bio prije nego što smo se rodili. Nepostojeći, nema ga.
Sve što imamo je život, toliko koliko ga imamo i zamisli mi ga trošimo na blogu! Ccccc
24.04.2022. (19:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bože ti si ko vjerski fanatici, svi koji su spremni vjerovati bez dokaza imaju mazohističko totalitarni karakter, idealni kandidati za čuvare u logorima
24.04.2022. (19:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A ti si ko baba, ne možeš se suočiti s činjenicom kako je smrt konačni kraj. Čekam još koji dan da i ti počneš primati poruke iz svemira i naputke pokojnika. Onda ću reći kako sam sve vidjela na blogu i konačno ću moći zauvijek ugasiti blog! :)))))
24.04.2022. (19:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja mislim da je apsolutno moguće da si ti u pravu, čak u većoj mjeri nego ovi koji primaju poruke pokojnika, ali previše poštujem život i smrt kao jedine dvije ozbiljne pojave u vaseljeni, da smatram uvredljivim po tim pitanjima baratati pretpostavkama,
U stvari možda sam ja samo dovoljno inteligentan da shvaćam da postoje pitanja na koja nikada nećemo dobiti odgovor, i to me ne pati ni na koji način, a smrti sam se bojao već na toliko načina da ih se ni ne sjećam svih, ni jedan nije obuhvaćao strah od ništavila, ja sam ipak na višem nivou svijesti
24.04.2022. (20:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...evo, ja ću priznat da ne znam iako ću kategorički tvrdit da je smrt kraj :)... jer to je jedino što znam, da je smrt činjenica, i da kao riječ znači kraj života, i kao takva jedina je sto posto sigurna, svi koji su živjeli umrli su i svi koji žive će umrijeti, u sve ostalo nisam siguran :)... jesam dobro to objasnio? :)...
...e, sad, s obzirom da naša mašta radi svašta, mi možemo lijepo zamišljati da svijest preživljava smrt, da je poseban entitet, da je zapravo ta svijest život, a tijelo samo barka koja privremeno nosi tu svijest, ali to je ono što ne znam i ne mogu znati, kao što ne znam ni ima li zubić vile, a hoću li ikada saznati isto ne znam :)... viš ti kol'ko ja toga ne znam :)...
...ako pak hoću lamentirat o takvoj svijesti koja preživljava smrt tijela, nužno si u svom neznanju postavljam svakakva pitanja... npr. jedno takvo pitanje glasi: čemu evolucija mozga ako svijest opstaje izvan mozga, čemu mozak uopće, može svijest bit smještena u srcu ili u jetri?... ili možda ne? :)... viš ti kakva glupa pitanja moja svijest postavlja o samoj sebi? :)...
...uglavnom, dok god nemam drugih saznanja o svijesti osim toga da bez funkcionalnog mozga nema svijesti (jer ljudi gube svijest o sebi i svijetu oko sebe i za života zbog raznih bolesti, poput moje majke koja je bolovala od Alzheimera i godinama gubila tu svijest dok je na kraju nije svu još za života izgubila i umrla je vegetirajući), držat ću se kategoričke tvrdnje da je smrt mozga i smrt svijesti, jer to jedino znam, a ako saznam nekaj drugo javim vam pa ću onda to nekaj drugo kategorički tvrdit :)...
...ali, svatko, naravno, nek' vjeruje u što hoće, zapravo je lijepo vjerovati u zagrobni život, cool utjeha i dobra oklada :)... sad sam malo ljubomoran na one kojima njihova svijest dopušta to vjerovanje :)...
24.04.2022. (21:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na mnoga važna pitanja čovječanstvo nikada neće dati odgovore, prije će nestati s lica Zemlje. Samo kada počnemo grebati svemir onda vidimo kako u suštini ništa ne znamo i nemamo načina da saznamo niti će ga čovječanstvo ikada imati. Mogućnost da spoznamo "do kraja". To ljude ne ometa da žive, jednako kako mog psa ne ometa činjenica što nema ljudsku inteligenciju ni samosvijest. Mi jesmo "djelo", ali ne živog boga, niti "nadnaravne" sile. Mi smo "djelo" prirodnih sila. Smrt je pak u području našeg iskustva. O njoj kao i o ljudskom tijelu, njegovim organima i sustavima znamo dovoljno. Ni ljudski mozak ne razumijemo do kraja, ali znamo dovoljno kako bismo mogli sa 98% sigurnosti znati kako je smrt kraj. Ništa nije 100% to da, ali vjerojatnost je dovoljna kako bismo prilično uvjereno mogli tvrditi kako je smrt kraj. Ništavilo. Ništa.
Životno iskustvo mi jenpokazalo i naučilo me kako postoje puno gore stvari od vlastite smrti. Onog trenutka kada se u prometu nađem u opasnoj situaciji, instinktivno kočim, srce mi počne udarati upali mi se nagon za preživljavanjem, kada sjedim doma uz kavu i razmišljam o smrti ne osjećam strah. Ta dva oprečna "stava" dolaze iz posve različitih dijelova mozga. Onaj u kojem se ne bojim smrti je frontalni režanj, mladi mozak, razum. To je onaj dio u kojem sam čovjek ne životinja. Mislim kako većina ljudi umre prije nego uspije sagledati smrt na način na koji sam je sagledala i ne bih nikada da nemam životno iskustvo koje imam. Nisam ni pametna ni produhovljena kako bih mogla zauzeti takvo stajalište nego život, kurvin sin, svakome pokaže komad slike koji želi. Nisam birala, nikada ne bih izabrala zbog cijene koju sam platila da spoznam i shvatim. Većina ljudi je, osobito kada je život u pitanju stješnjena sa svojim nagonom za preživljavanjem pa one koji smrt vidi drugačije vole proglasti zabludjelima. Obzirom se većina ljudi snažno boji smrti onda smo proglasili (dogovorno) kako je normalno užasavati se smrti dok oni koji se ne boje su nenormalni. Mene to kako znaš i sam nimalo ne brine. :)) Smrt kao konačan kraj vidim jedinim logičnim krajem. To je potpuno gašenje, prestanak postojanja, potpuno oslobođenje. Za vlastitu smrt mogu reći kako će to biti radostan trenutak poput rođenja. Završetak. U tome nema ničega strašnog. Ustvari nema ničega kroz vječnost (za nas, jedinku). Život je veličanstven trenutak. Jednako kao i smrt. Da imam mogućnost "preživjeti smrt", ponovo se roditi nikada to ne bih izabrala. Potpuni kraj je jedino logično "rješenje" u mojoj stvarnosti. :) Kisić, cmokić.
24.04.2022. (21:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Apsolutno nije problem u vjerovanju, problem je kad vjerovanja počnu prerastati u kategoričku tvrdnju.
Na primjer nems nikakvog problema ako ti vjeruješ da ako to jako želiš možeš postati misica. Problem nastaje kad ti tvrdiš da možeš postati misica i očekujem da se drugi ponašaju sukladno tvojim tvrdnjama.
Kad priznamo da nešto ne znamo, i onda kažemo ali, s tim ali ulazimo u sferu idiotarija, jer sva vjerovanja su jednako bezvrijedna.
Dakle sve što si rekao nakon što si priznao da ne znaš je lupetanje, i sigurno si mogao pametnije upotrijebiti vrijeme :)
24.04.2022. (22:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vi vjernici nemate pojma o matematici pa se nemušto razbacujete postotcima
Dakle obzirom da ne znamo pouzdano mogućnost da je smrt konačan kraj, je točno 50 posto, ili je ili nije.
Ne znam što su to prirodne i koje su to neprirodne sile, ne znam odakle dolazi svijest kako nastaje i gdje odlazi, a kad nešto ne znam onda ni ne tvrdim, što me čini pametnijim od vas ovdje, nisam ja nikakvo sedmo čudo, ja se samo ne povodim emocijama , nego služim razumom, zato se uvijek prije ili kasnije pokaže da sam u pravu.
24.04.2022. (22:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@freš majku mu poljubim, dok si ti ganjao cure i lokao bevandu po dalmatinskim konobama, a ja se branila od silnih udvarača, drugi ljudi su se bavili znanošću i došli do 98%.
Naravno kako sam ja dominantno usavršavala kung fu (panda) vještine kako bih se obranila od nametljivaca, ali sam paralelno čitala što se događa u svijetu znanosti.
Jesam, vjernica sam, ajd fala bogu da je netko shvatio. To je dovoljan razlog da ne ugasim blog! :)))
Jedva čekam Božić, Uskrs je bio divan! Toliko jajaca!!!!
Hristost vaskrs! :)
24.04.2022. (23:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jok nemere bit, sve ono što je ili je ili nije more bit 50 posto, ni jedan više ni manje, to ti je k'o da na ruletu mećeš na crveno ili na crno, uvik je šansa 50 posto, omjer se more promijeniti samo ako neko vara.
24.04.2022. (23:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@freš sad si me poljuljao u uvjerenju :)), da bit će da je 50% :D
@smisao život - moja baka je umirala na sličan način. Imala je niz mikro moždanih udara. Gubila se postepeno. Na momente nije raspoznavala svog sina od tada aktualnih likova iz serije. Da, to smo mi. Moj otac je imao ogroman moždani udar koji je jedva preživio. "Moj otac je umro s tim moždanim". Nakon moždanog sam dobila "drugog" oca koji je jednako divan, ali nije onaj stari. Radujem se momentima kada se stari očituje! :)) Psuje k'o da je popizdio i igra šah bjesomučno. :)))
Ovo ljeto u momentima lucidnosti mi se požalio što se gubi. Bio je vrlo svjestan svog stanja. Pitala sam ga : stari jel boli? - rekoh mu : ako ne boli ko ga jebe!
@smisao, to što si doživio s bolešću svoje majke je prava istina o nama. Ti to znaš. Neki ljudi koliko god im činjenica podastreš nisu u stanju i mogućnosti suočiti se. I neka. Imaju film, ljusku jajeta, balon koji im pruža ugodniji život. Meni je to sasvim opravdan i valjan razlog da ljudi vjeruju. Život traži i treba utjehu, kada je nađe to je važnije nego da je u pravu ili da stoji uz istinu.
Život je osjetilan/osjećajan, nikada se to ne treba zaboraviti i o tome se treba voditi briga. Djetetu čitaš priču u njoj istine nema, ali istina i stvarnost je stanje u kojem se dijete nalazi nakon pročitane priče. :)
24.04.2022. (23:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@fresh – nisam mogao pametnije upotrijebiti vrijeme jer je ova rasprava s tobom neprocjenjiva :))... ...i otkud ti to da očekujem da se netko ponaša sukladno mojim tvrdnjama? :)... naprotiv, od pametnijih od sebe u argumentiranim raspravama očekujem da me razuvjere, da naučim nešto novo... pa sam tako sada naučio da ako jako želim, mogu postati misica :))... no, još uvijek nisam naučio kako doći do izračuna vjerojatnosti za zagrobni život od 50 posto... zagrobni život je ideja koja nije ničim ni približno dokazana, jel' tako, ili možda ne? :)... poput ideje o postojanju jednoroga... iz istog razloga zbog kojeg tvrdim da jednorog ne postoji, tvrdim i da zagrobni život ne postoji, što ne znači da sam u pravu, jer si ti taj koji je uvijek u pravu :)...
...naime, najvjerojatnije postoji neka mala vjerojatnost i za postojanje jednoroga, pa tako i za postojanje zagrobnog života, ali daleko manje od 50 posto... zašto daleko manje od 50 posto... pa zato što se tvrdnja da je smrt kraj vrlo lako može dokazati time da se pokaže na bilo koji leš, što joj daje vrlo visoki postotak vjerojatnosti kao istinite tvrdnje (eto, @Y veli da su izračunali da je vjerojatnost da je smrt kraj 98 posto) do trenutka kada se pojave dokazi koji joj taj postotak vjerojatnosti ne smanje... dakle, tvrdnja ne mora imati stopostotnu vjerojatnost da bi bila tvrdnja, ali veću od 50 posto da, a za smrt svi dokazi upućuju na vrlo visoku vjerojatnost da je ista kraj života, dok se drukčije ne dokaže :)... i zašto onda netko ne bi tvrdio da je smrt kraj? :)... i zašto bi netko u ovakvim raspravama očekivao da se drugi ponašaju u skladu s nečijom tvrdnjom?... uglavnom, ovo ne doživljavam preozbiljno, meni je ovo zabava u vidu pametne upotrebe viška vremena u raspravi s pametnijima od mene, i ništa više od toga :)...
@Y – tako je :)
@Galaksi – možemo filozofirati do kad hoćemo, ak' nam je to gušt :)...
25.04.2022. (08:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
apsolutno se slažem da ideja zagrobnog života ničim nije dokazana, ja samo kažem da je totalno besmisleno ideju koja ničim nije dokazana osporavati s idejom koja se ničim ne može dokazati, kužiš obadvije te nedokazive ideje su jednako bezvrijedne, zato idi negdje kopaj neki vodovod, budi koristan :))
25.04.2022. (08:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...e baš neću bit koristan :p... a ja samo kažem da nema dviju nedokazivih ideja, samo jedna, ona o zagrobnom životu, jerbo je smrt kao kraj života dokaziva činjenica koju svi prihvaćaju i za nekog 'ko je umro kažu da više nije živ, odnosno da je mrtav, odnosno da ga više nema :)... i s obzirom da je smrt dokaziva, teret dokazivanja zagrobnog života je na onom tko tvrdi da ga ima, a ne na nama koji tvrdimo da ga nema jer mi činjenicu smrti kao kraja života možemo dokazati :)... a sva vjerovanja ne moraju biti jednako bezvrijedna kao što ni sva mišljenja ne moraju biti jednako vrijedna, ovisi na kakvim se vjerojatnostima temelje :)... no, kao što rekoh ovdje nije riječ o dvije ideje, ni o dva vjerovanja, već o jednom prihvaćanju činjenice smrti kao kraja života i jednom uvjerenju da smrt nije kraj života :)...
25.04.2022. (09:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.Annabonni
.........ili možda ne ?
zbunjuješ svaku iole afirmativnu misao s ovim prutupitanjem
24.04.2022. (12:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Rekoh da ti ne ide :))
24.04.2022. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako_ti_kupus
nekima prođe i život u traženju smisla, šta je besmisleno,.... ili možda ne
24.04.2022. (14:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
@Annabonni - pa viš da tu ionako nema ništa iole afirmativno, al' ak' misliš da ima, pročitaj ponovo bez protupitanja :)
@fresh - uvijek ide, uvijek se kreće, jerbo se Zemlja okreće :))
@kupus - možda ipak ne, jerbo smo tu da nam nekak projde vreme, pa svak' nalazi svoj neki smisao u općem besmislu gubljenja vremena :)...
24.04.2022. (14:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
"Ako je smrt poput stanja prije našeg rođenja i ako se ne možemo sjetiti svog života kad završi..." - Upravo je obratno, nakon smrti prolazimo kroz nerijetko bolan proces rekapitulacije. Razna se izvješća razlikuju u detaljima, zapamtio sam što Steiner o tome govori. On kaže da nakon smrti tijela ponovno proživljavamo cijeli svoj život, ali s dvije razlike - proživljavamo ga unatrag, od zadnjih događaja prema ranijima, i proživljavamo ga iz perspektive onih s kojima smo bili u interakciji i na koje smo djelovali na ovaj ili onaj način. Tako ćemo u toj postmortalnoj rekapitulaciji svaku bol ili patnju koju smo nekome nanijeli proživjeti iz perspektive osobe koja ju je doživjela, a ne iz naše vlastite perspektive. Moglo bi se reći da je upravo to sjeme naše buduće karme u nekom novom životu jer čovjek zapravo sam sebe kažnjava zbog loših djela koja je počinio, ne kažnjava nas Bog. Ili, čak bismo i mogli reći da nas kažnjava Bog ukoliko prihvatimo ideju da je savjest u nama onaj božanski dio nas koji s one strane vela smrti naprosto ne možemo ignorirati. Čovjek je Bog upravo po tome što ima savjest; i savjest je u određenom smislu ono pogonsko gorivo (u ezoteriji poznato kao Kristov Impuls) koje nas tjera na duhovnu evoluciju.
24.04.2022. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
"Ako životu ne treba „opravdanje“ izvan sebe jer je sam sebi „svrha“ i „smisao“, znači da su za svrhu i smisao života sva iskustva, a time i sjećanja nebitna. Ili možda ne?"
Ne.
Život ne treba opravdanje izvan sebe jer je sam sebi smisao i svrha,
....a život uključuje iskustva i sjećanja.... znači i iskustva i sjećanja imaju svrhu i smisao.
U smrti ne, više ne, ali mi pričamo o smislu i svrsi života, a ne smrti.
24.04.2022. (15:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
@Mariano - ništa ne proživljavamo poslije smrti jer nas više nema, nitko i ništa nas ne kažnjava, smrt je za nas kraj i točka :)
@Y - to je to, nema našeg života i smisla poslije smrti, a za života nama osobno iskustva i sjećanja imaju smisao jedino ako ih se sjećamo :)... samom životu, općenito, iskustva imaju smisao tako što se utiskuju u gene i prenose na iduće generacije radi nastavljanja, odnosno daljnjeg evoluiranja života :)
24.04.2022. (16:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Kategorički tvrditi nešto što se ne zasniva ni na jednom proživljenom iskustvu ili bilo kojem drugom dokazu je odlika ultimativnih glupana.
U čemu je problem da priznamo da nemamo pojma, događa li se išta, i što se događa poslije, jednako kao što nemamo pojma je li se nešto događalo prije.
24.04.2022. (16:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Zasniva se na hrpi zaključaka koja je donijela neuroznanost.
Mozak stvara svijest. Iako neki žele vjerovati kako svijest postoji i izvan mozga.
Nikada nije pronađena jer je nema. Dokazano.
Treba prihvatiti smrt upravo onakvu kakva je.
24.04.2022. (17:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Zaključci su isto što i vjerovanja, ili dogme, tako da između tvrdnji da je Isus bio madioničar koji je pretvarao vodu u vino, da je buda došao do spoznaje sjedeći na grani i upijajući sunce, ili da prorok pedofil zna baki kurac, i zaključaka neuroznanosti nema neke suštinske razlike
24.04.2022. (17:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Smrt je "stanje" bez iskustva. Svijest se gubi i ne postoji više ni u kakvom obliku.
Osjećaj nakon smrti je upravo onakav kakav je bio prije nego što smo se rodili. Nepostojeći, nema ga.
Sve što imamo je život, toliko koliko ga imamo i zamisli mi ga trošimo na blogu! Ccccc
24.04.2022. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Bože ti si ko vjerski fanatici, svi koji su spremni vjerovati bez dokaza imaju mazohističko totalitarni karakter, idealni kandidati za čuvare u logorima
24.04.2022. (19:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
A ti si ko baba, ne možeš se suočiti s činjenicom kako je smrt konačni kraj. Čekam još koji dan da i ti počneš primati poruke iz svemira i naputke pokojnika. Onda ću reći kako sam sve vidjela na blogu i konačno ću moći zauvijek ugasiti blog! :)))))
24.04.2022. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Ja mislim da je apsolutno moguće da si ti u pravu, čak u većoj mjeri nego ovi koji primaju poruke pokojnika, ali previše poštujem život i smrt kao jedine dvije ozbiljne pojave u vaseljeni, da smatram uvredljivim po tim pitanjima baratati pretpostavkama,
U stvari možda sam ja samo dovoljno inteligentan da shvaćam da postoje pitanja na koja nikada nećemo dobiti odgovor, i to me ne pati ni na koji način, a smrti sam se bojao već na toliko načina da ih se ni ne sjećam svih, ni jedan nije obuhvaćao strah od ništavila, ja sam ipak na višem nivou svijesti
24.04.2022. (20:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...evo, ja ću priznat da ne znam iako ću kategorički tvrdit da je smrt kraj :)... jer to je jedino što znam, da je smrt činjenica, i da kao riječ znači kraj života, i kao takva jedina je sto posto sigurna, svi koji su živjeli umrli su i svi koji žive će umrijeti, u sve ostalo nisam siguran :)... jesam dobro to objasnio? :)...
...e, sad, s obzirom da naša mašta radi svašta, mi možemo lijepo zamišljati da svijest preživljava smrt, da je poseban entitet, da je zapravo ta svijest život, a tijelo samo barka koja privremeno nosi tu svijest, ali to je ono što ne znam i ne mogu znati, kao što ne znam ni ima li zubić vile, a hoću li ikada saznati isto ne znam :)... viš ti kol'ko ja toga ne znam :)...
...ako pak hoću lamentirat o takvoj svijesti koja preživljava smrt tijela, nužno si u svom neznanju postavljam svakakva pitanja... npr. jedno takvo pitanje glasi: čemu evolucija mozga ako svijest opstaje izvan mozga, čemu mozak uopće, može svijest bit smještena u srcu ili u jetri?... ili možda ne? :)... viš ti kakva glupa pitanja moja svijest postavlja o samoj sebi? :)...
...uglavnom, dok god nemam drugih saznanja o svijesti osim toga da bez funkcionalnog mozga nema svijesti (jer ljudi gube svijest o sebi i svijetu oko sebe i za života zbog raznih bolesti, poput moje majke koja je bolovala od Alzheimera i godinama gubila tu svijest dok je na kraju nije svu još za života izgubila i umrla je vegetirajući), držat ću se kategoričke tvrdnje da je smrt mozga i smrt svijesti, jer to jedino znam, a ako saznam nekaj drugo javim vam pa ću onda to nekaj drugo kategorički tvrdit :)...
...ali, svatko, naravno, nek' vjeruje u što hoće, zapravo je lijepo vjerovati u zagrobni život, cool utjeha i dobra oklada :)... sad sam malo ljubomoran na one kojima njihova svijest dopušta to vjerovanje :)...
24.04.2022. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
@za frešića -
Na mnoga važna pitanja čovječanstvo nikada neće dati odgovore, prije će nestati s lica Zemlje. Samo kada počnemo grebati svemir onda vidimo kako u suštini ništa ne znamo i nemamo načina da saznamo niti će ga čovječanstvo ikada imati. Mogućnost da spoznamo "do kraja". To ljude ne ometa da žive, jednako kako mog psa ne ometa činjenica što nema ljudsku inteligenciju ni samosvijest. Mi jesmo "djelo", ali ne živog boga, niti "nadnaravne" sile.
Mi smo "djelo" prirodnih sila.
Smrt je pak u području našeg iskustva. O njoj kao i o ljudskom tijelu, njegovim organima i sustavima znamo dovoljno. Ni ljudski mozak ne razumijemo do kraja, ali znamo dovoljno kako bismo mogli sa 98% sigurnosti znati kako je smrt kraj. Ništa nije 100% to da, ali vjerojatnost je dovoljna kako bismo prilično uvjereno mogli tvrditi kako je smrt kraj. Ništavilo. Ništa.
Životno iskustvo mi jenpokazalo i naučilo me kako postoje puno gore stvari od vlastite smrti.
Onog trenutka kada se u prometu nađem u opasnoj situaciji, instinktivno kočim, srce mi počne udarati upali mi se nagon za preživljavanjem, kada sjedim doma uz kavu i razmišljam o smrti ne osjećam strah. Ta dva oprečna "stava" dolaze iz posve različitih dijelova mozga. Onaj u kojem se ne bojim smrti je frontalni režanj, mladi mozak, razum.
To je onaj dio u kojem sam čovjek ne životinja.
Mislim kako većina ljudi umre prije nego uspije sagledati smrt na način na koji sam je sagledala i ne bih nikada da nemam životno iskustvo koje imam. Nisam ni pametna ni produhovljena kako bih mogla zauzeti takvo stajalište nego život, kurvin sin, svakome pokaže komad slike koji želi. Nisam birala, nikada ne bih izabrala zbog cijene koju sam platila da spoznam i shvatim.
Većina ljudi je, osobito kada je život u pitanju stješnjena sa svojim nagonom za preživljavanjem pa one koji smrt vidi drugačije vole proglasti zabludjelima. Obzirom se većina ljudi snažno boji smrti onda smo proglasili (dogovorno) kako je normalno užasavati se smrti dok oni koji se ne boje su nenormalni.
Mene to kako znaš i sam nimalo ne brine. :))
Smrt kao konačan kraj vidim jedinim logičnim krajem. To je potpuno gašenje, prestanak postojanja, potpuno oslobođenje.
Za vlastitu smrt mogu reći kako će to biti radostan trenutak poput rođenja. Završetak.
U tome nema ničega strašnog. Ustvari nema ničega kroz vječnost (za nas, jedinku).
Život je veličanstven trenutak. Jednako kao i smrt.
Da imam mogućnost "preživjeti smrt", ponovo se roditi nikada to ne bih izabrala.
Potpuni kraj je jedino logično "rješenje" u mojoj stvarnosti. :)
Kisić, cmokić.
24.04.2022. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Apsolutno nije problem u vjerovanju, problem je kad vjerovanja počnu prerastati u kategoričku tvrdnju.
Na primjer nems nikakvog problema ako ti vjeruješ da ako to jako želiš možeš postati misica.
Problem nastaje kad ti tvrdiš da možeš postati misica i očekujem da se drugi ponašaju sukladno tvojim tvrdnjama.
Kad priznamo da nešto ne znamo, i onda kažemo ali, s tim ali ulazimo u sferu idiotarija, jer sva vjerovanja su jednako bezvrijedna.
Dakle sve što si rekao nakon što si priznao da ne znaš je lupetanje, i sigurno si mogao pametnije upotrijebiti vrijeme :)
24.04.2022. (22:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Za Ypsilonku
Vi vjernici nemate pojma o matematici pa se nemušto razbacujete postotcima
Dakle obzirom da ne znamo pouzdano mogućnost da je smrt konačan kraj, je točno 50 posto, ili je ili nije.
Ne znam što su to prirodne i koje su to neprirodne sile, ne znam odakle dolazi svijest kako nastaje i gdje odlazi, a kad nešto ne znam onda ni ne tvrdim, što me čini pametnijim od vas ovdje, nisam ja nikakvo sedmo čudo, ja se samo ne povodim emocijama , nego služim razumom, zato se uvijek prije ili kasnije pokaže da sam u pravu.
24.04.2022. (22:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
@freš majku mu poljubim, dok si ti ganjao cure i lokao bevandu po dalmatinskim konobama, a ja se branila od silnih udvarača, drugi ljudi su se bavili znanošću i došli do 98%.
Naravno kako sam ja dominantno usavršavala kung fu (panda) vještine kako bih se obranila od nametljivaca, ali sam paralelno čitala što se događa u svijetu znanosti.
Jesam, vjernica sam, ajd fala bogu da je netko shvatio. To je dovoljan razlog da ne ugasim blog! :)))
Jedva čekam Božić, Uskrs je bio divan! Toliko jajaca!!!!
Hristost vaskrs! :)
24.04.2022. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Jok nemere bit, sve ono što je ili je ili nije more bit 50 posto, ni jedan više ni manje, to ti je k'o da na ruletu mećeš na crveno ili na crno, uvik je šansa 50 posto, omjer se more promijeniti samo ako neko vara.
24.04.2022. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
@freš sad si me poljuljao u uvjerenju :)), da bit će da je 50% :D
@smisao život - moja baka je umirala na sličan način. Imala je niz mikro moždanih udara. Gubila se postepeno. Na momente nije raspoznavala svog sina od tada aktualnih likova iz serije. Da, to smo mi. Moj otac je imao ogroman moždani udar koji je jedva preživio. "Moj otac je umro s tim moždanim". Nakon moždanog sam dobila "drugog" oca koji je jednako divan, ali nije onaj stari.
Radujem se momentima kada se stari očituje! :)) Psuje k'o da je popizdio i igra šah bjesomučno. :)))
Ovo ljeto u momentima lucidnosti mi se požalio što se gubi. Bio je vrlo svjestan svog stanja.
Pitala sam ga : stari jel boli?
- rekoh mu : ako ne boli ko ga jebe!
@smisao, to što si doživio s bolešću svoje majke je prava istina o nama. Ti to znaš.
Neki ljudi koliko god im činjenica podastreš nisu u stanju i mogućnosti suočiti se.
I neka.
Imaju film, ljusku jajeta, balon koji im pruža ugodniji život.
Meni je to sasvim opravdan i valjan razlog da ljudi vjeruju.
Život traži i treba utjehu, kada je nađe to je važnije nego da je u pravu ili da stoji uz istinu.
Život je osjetilan/osjećajan, nikada se to ne treba zaboraviti i o tome se treba voditi briga.
Djetetu čitaš priču u njoj istine nema, ali istina i stvarnost je stanje u kojem se dijete nalazi nakon pročitane priče. :)
24.04.2022. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Ne bih se složila da bez sjećanja nestaje smisao. Nemam pojma ustvari. Možemo filozofirati do prekosutra. :))
25.04.2022. (00:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
@fresh – nisam mogao pametnije upotrijebiti vrijeme jer je ova rasprava s tobom neprocjenjiva :))...
...i otkud ti to da očekujem da se netko ponaša sukladno mojim tvrdnjama? :)... naprotiv, od pametnijih od sebe u argumentiranim raspravama očekujem da me razuvjere, da naučim nešto novo... pa sam tako sada naučio da ako jako želim, mogu postati misica :))... no, još uvijek nisam naučio kako doći do izračuna vjerojatnosti za zagrobni život od 50 posto... zagrobni život je ideja koja nije ničim ni približno dokazana, jel' tako, ili možda ne? :)... poput ideje o postojanju jednoroga... iz istog razloga zbog kojeg tvrdim da jednorog ne postoji, tvrdim i da zagrobni život ne postoji, što ne znači da sam u pravu, jer si ti taj koji je uvijek u pravu :)...
...naime, najvjerojatnije postoji neka mala vjerojatnost i za postojanje jednoroga, pa tako i za postojanje zagrobnog života, ali daleko manje od 50 posto... zašto daleko manje od 50 posto... pa zato što se tvrdnja da je smrt kraj vrlo lako može dokazati time da se pokaže na bilo koji leš, što joj daje vrlo visoki postotak vjerojatnosti kao istinite tvrdnje (eto,
@Y veli da su izračunali da je vjerojatnost da je smrt kraj 98 posto) do trenutka kada se pojave dokazi koji joj taj postotak vjerojatnosti ne smanje... dakle, tvrdnja ne mora imati stopostotnu vjerojatnost da bi bila tvrdnja, ali veću od 50 posto da, a za smrt svi dokazi upućuju na vrlo visoku vjerojatnost da je ista kraj života, dok se drukčije ne dokaže :)... i zašto onda netko ne bi tvrdio da je smrt kraj? :)... i zašto bi netko u ovakvim raspravama očekivao da se drugi ponašaju u skladu s nečijom tvrdnjom?... uglavnom, ovo ne doživljavam preozbiljno, meni je ovo zabava u vidu pametne upotrebe viška vremena u raspravi s pametnijima od mene, i ništa više od toga :)...
@Y – tako je :)
@Galaksi – možemo filozofirati do kad hoćemo, ak' nam je to gušt :)...
25.04.2022. (08:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
apsolutno se slažem da ideja zagrobnog života ničim nije dokazana, ja samo kažem da je totalno besmisleno ideju koja ničim nije dokazana osporavati s idejom koja se ničim ne može dokazati, kužiš obadvije te nedokazive ideje su jednako bezvrijedne, zato idi negdje kopaj neki vodovod, budi koristan :))
25.04.2022. (08:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...e baš neću bit koristan :p... a ja samo kažem da nema dviju nedokazivih ideja, samo jedna, ona o zagrobnom životu, jerbo je smrt kao kraj života dokaziva činjenica koju svi prihvaćaju i za nekog 'ko je umro kažu da više nije živ, odnosno da je mrtav, odnosno da ga više nema :)... i s obzirom da je smrt dokaziva, teret dokazivanja zagrobnog života je na onom tko tvrdi da ga ima, a ne na nama koji tvrdimo da ga nema jer mi činjenicu smrti kao kraja života možemo dokazati :)... a sva vjerovanja ne moraju biti jednako bezvrijedna kao što ni sva mišljenja ne moraju biti jednako vrijedna, ovisi na kakvim se vjerojatnostima temelje :)... no, kao što rekoh ovdje nije riječ o dvije ideje, ni o dva vjerovanja, već o jednom prihvaćanju činjenice smrti kao kraja života i jednom uvjerenju da smrt nije kraj života :)...
25.04.2022. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...