Mnijem da ljubavi neuzvraćene nema - jer, u suprotnom, nikada ne bi nastale ove pjesme; tako je nekako, po već blijedom sjećanju jednog zaboravljiva i zaboravljena čitatelja - pisao veliki Whitman; i vidim da nipošto nije bio u krivu. :)
19.04.2022. (16:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Krasno pišeš, to je zapravo poezija u prozi. Ja sam samo posložio tvoje riječi i par dodao, pa pročitaj ponovo. Ne zamjeri na diranju teksta! Volim se tako poigrati kada mi se nešto dopada! : Sada znam
Koliko promašenih koraka, promašenih riječi… koliko sreće ili boli stane u tek jedno postojanje… i shvatim da je cio život tek u jednom otkucaju srca, da je sve to samo putovanje tek kroz jedan san.
I sve ono što jesam… položih mirno na tvoj dlan. Dlan tvoje lijeve ruke tako da se dlan čvrsto zatvori, i tada ću znati da sam čuvana na najsigurnijem mjestu u Svemiru, koji kuda god kreneš ostaje na istom mjestu
Kada obrišeš dlan dlanom desne ruke i tada ću znati da nisam vrijedna tog otkucaja srca, nisam dio tog sna. I uzaludna bijahu sva moja previranja, sva nastojanja da sve što jesam i sve što radim bude dovoljno dobro.
I uzaludne bjehu sve suze koje su klizile niz obraze u noćima punog mjeseca, u noćima lutanja bez sna. Uzaludna bijaše svaka moja borba, moja briga, strah uzalud pogled na moj dlan, on se zatvori, nema te više.
Ukaz shvaćen kao prigovor, želja shvaćena kao prisila. Noći pune dileme. Besciljno lutanje nestvarnim labirintima. Dani koji su prošli u nerazumijevanju, poremećaju Svemira. A samo sam trebala, poput leptira, nježno sletjeti na tvoj dlan.
I letjeti. Ili slomljenih krila pasti na tlo. Zato, oprosti mi… Svo ovo vrijeme nisam znala. Sada znam kada spustiš pogled.. Spusti pogled na svoj dlan. I samo ga čvrsto zatvori ili obriši. Dopusti da postojim u samo jednom otkucaju srca i jednom snu.
Ili nemoj. Baci me na tlo.
04.05.2022. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blumi
uh, koji očaravajući kovitlac
18.04.2022. (15:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Sretan Uskrs i Tebi!
18.04.2022. (19:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Na kraju, sve je život..
19.04.2022. (00:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Mnijem da ljubavi neuzvraćene nema - jer, u suprotnom, nikada ne bi nastale ove pjesme; tako je nekako, po već blijedom sjećanju jednog zaboravljiva i zaboravljena čitatelja - pisao veliki Whitman; i vidim da nipošto nije bio u krivu. :)
19.04.2022. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Krasno pišeš, to je zapravo poezija u prozi. Ja sam samo posložio tvoje riječi i par dodao, pa pročitaj ponovo. Ne zamjeri na diranju teksta! Volim se tako poigrati kada mi se nešto dopada!
:
Sada znam
Koliko promašenih koraka, promašenih riječi…
koliko sreće ili boli stane u tek jedno postojanje…
i shvatim da je cio život tek u jednom otkucaju srca,
da je sve to samo putovanje tek kroz jedan san.
I sve ono što jesam… položih mirno na tvoj dlan.
Dlan tvoje lijeve ruke tako da se dlan čvrsto zatvori,
i tada ću znati da sam čuvana na najsigurnijem mjestu
u Svemiru, koji kuda god kreneš ostaje na istom mjestu
Kada obrišeš dlan dlanom desne ruke i tada ću znati
da nisam vrijedna tog otkucaja srca, nisam dio tog sna.
I uzaludna bijahu sva moja previranja, sva nastojanja
da sve što jesam i sve što radim bude dovoljno dobro.
I uzaludne bjehu sve suze koje su klizile niz obraze
u noćima punog mjeseca, u noćima lutanja bez sna.
Uzaludna bijaše svaka moja borba, moja briga, strah
uzalud pogled na moj dlan, on se zatvori, nema te više.
Ukaz shvaćen kao prigovor, želja shvaćena kao prisila.
Noći pune dileme. Besciljno lutanje nestvarnim labirintima.
Dani koji su prošli u nerazumijevanju, poremećaju Svemira.
A samo sam trebala, poput leptira, nježno sletjeti na tvoj dlan.
I letjeti. Ili slomljenih krila pasti na tlo. Zato, oprosti mi…
Svo ovo vrijeme nisam znala. Sada znam kada spustiš pogled..
Spusti pogled na svoj dlan. I samo ga čvrsto zatvori ili obriši.
Dopusti da postojim u samo jednom otkucaju srca i jednom snu.
Ili nemoj. Baci me na tlo.
04.05.2022. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
...
11.05.2022. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Daria
@EuM Predobro... hvala ti!
13.05.2022. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...