Uzet ću si slobodu izraziti ovdje mišljenje kako baš svako biće želi biti voljeno, samo što su nas muškarce od malih nogu puno više učili tome da takve stvari nemaju preveliku vrijednost u odnosu na nešto drugo što se favoriziralo - i što je tek naizgled bilo upravo suprotno; pa je negiralo ljubav, prihvaćanje, voljenje (što ne znači da voljenju nismo težili, makar i poskrivećki). U takvom nastojanju, svatko uđe u neku ulogu - zaštitnika, ili osvajača, ili princeze, ili djeteta, ili nečega petoga. Utoliko, ovo što pišem – neskromno mislim – nije promašeno uz temu Dana žena. Zadatak čovjeka u životu bio bi upravo put u suprotnom smjeru - poskidati maske i biti ono što jesi, i da takav prihvatiš nekoga drugoga kakav jest - a i on tebe (dobro, to nije svrha samoj sebi, jer duh treba činiti kompatibilnim za jednobitnost svijeta i svemira, ali to sad nije izravno tema). A ovo sa time da budeš kakav jesi – teška je i ponekad jedva izvediva zadaća, ali ne i nemoguća. Prije svega, moramo prihvatiti i izgraditi sebe, i biti sami sebi dobro društvo - tek tada postajemo dobro društvo i za ljude oko nas. Usudio bih se reći da to nema baš nikakve veze sa spolom, ali imam osjećaj da upravo od mnogih suvremenih žena treba učiti to kako se postaje i ostaje ispunjen i miran sam sa sobom (što je pak, koliko naslućujem, nešto najgore što se mnogim muškarcima može desiti – jer ne mogu zamisliti samoću; iako - nije to baš muška specijalnost, obzirom na to kolike žene pate u vezama). Mislim, opet se vraćamo na onu sjajnu, ponekad možda i banalnu, ali tako istinitu Pascalovu misao koja veli da baš svi problemi ovoga svijeta - proističu iz toga što čovjek ne umije sam sa sobom mirno sjediti u sobi. U svome životu bio sam stalno okružen - ne uvijek i sasvim sretnim, ali uvijek, baš uvijek - darežljivim ženama, što su umjele i željele počesto baš to: davati svoju ljubav bez pitanja i interesa. Živjeti s njima, bilo je i jest veličanstveno i predivno; napunile su mi dušu kao brod i postigle to da nekako - više baš nikome ne želim puno lošega. A to je čini mi se ono čemu bismo morali težiti baš svi, dok nam je vrijeme: očistiti se od mržnje (to nipošto ne znači od sposobnosti da uviđamo realitet, nego samo - od volje i želje da drugima bude loše u njemu). U ovim strašnim vremenima stoga bismo morali osjetiti kako proslava dana posvećenog ženama nije baš toliko besmislena kako je izgledala donedavno - kao neka prazna ljuštura, zaostala iz vremena na koja se svisoka gledalo s podsmijehom, jer smo pametni i samodopadni kakvi jesmo - promijenili sustav vrijednosti prema materijalnom, ali otuđujućem i očeličujućem. Od žena imamo još toliko puno toga za učiti. Utoliko, od srca čestitke, i pozdrav! :)
08.03.2022. (19:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam u koju skupinu zena spadam, valjda u obje, a moguce i u neku od ostalih :). Najdraza cestitka mi je jucer stigla od kceri, SMSom, iz skole, kad su ih podsjetili na taj dan. Pubertet, malo se sljivimo malo ne, pa je cestitka imala dodatnu vrijednost ;). Cestitam ti, ti pisanjem slavis zenu, covjeka...i inace.
09.03.2022. (07:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ j., hvala ti na lijepom komentaru i čestitci. Svi mi još imamo puno toga za učiti jedni od drugih. Možda je i taj poriv, ono što nam ne da da budemo samo sa sobom. U samoći samo preslagujemo dojmove i lekcije koje smo učili i učimo u korelaciji sa drugima. @ Dvitri, ahaa, najslađe su čestitke od pubertetlija;-) njih čuvam! Čestitam i ja tebi- iskrenost prije svega i nepodilaženje ikome i ičemu. Voljela bih da pišeš!
09.03.2022. (09:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
prije svega žena....
08.03.2022. (08:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Hvalaaaa! Sretan Dan žena! :)))
08.03.2022. (14:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Fala curke:-)
Baš je zanimljivo biti- nevidljiv.
08.03.2022. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Uzet ću si slobodu izraziti ovdje mišljenje kako baš svako biće želi biti voljeno, samo što su nas muškarce od malih nogu puno više učili tome da takve stvari nemaju preveliku vrijednost u odnosu na nešto drugo što se favoriziralo - i što je tek naizgled bilo upravo suprotno; pa je negiralo ljubav, prihvaćanje, voljenje (što ne znači da voljenju nismo težili, makar i poskrivećki). U takvom nastojanju, svatko uđe u neku ulogu - zaštitnika, ili osvajača, ili princeze, ili djeteta, ili nečega petoga. Utoliko, ovo što pišem – neskromno mislim – nije promašeno uz temu Dana žena.
Zadatak čovjeka u životu bio bi upravo put u suprotnom smjeru - poskidati maske i biti ono što jesi, i da takav prihvatiš nekoga drugoga kakav jest - a i on tebe (dobro, to nije svrha samoj sebi, jer duh treba činiti kompatibilnim za jednobitnost svijeta i svemira, ali to sad nije izravno tema). A ovo sa time da budeš kakav jesi – teška je i ponekad jedva izvediva zadaća, ali ne i nemoguća. Prije svega, moramo prihvatiti i izgraditi sebe, i biti sami sebi dobro društvo - tek tada postajemo dobro društvo i za ljude oko nas. Usudio bih se reći da to nema baš nikakve veze sa spolom, ali imam osjećaj da upravo od mnogih suvremenih žena treba učiti to kako se postaje i ostaje ispunjen i miran sam sa sobom (što je pak, koliko naslućujem, nešto najgore što se mnogim muškarcima može desiti – jer ne mogu zamisliti samoću; iako - nije to baš muška specijalnost, obzirom na to kolike žene pate u vezama). Mislim, opet se vraćamo na onu sjajnu, ponekad možda i banalnu, ali tako istinitu Pascalovu misao koja veli da baš svi problemi ovoga svijeta - proističu iz toga što čovjek ne umije sam sa sobom mirno sjediti u sobi.
U svome životu bio sam stalno okružen - ne uvijek i sasvim sretnim, ali uvijek, baš uvijek - darežljivim ženama, što su umjele i željele počesto baš to: davati svoju ljubav bez pitanja i interesa. Živjeti s njima, bilo je i jest veličanstveno i predivno; napunile su mi dušu kao brod i postigle to da nekako - više baš nikome ne želim puno lošega. A to je čini mi se ono čemu bismo morali težiti baš svi, dok nam je vrijeme: očistiti se od mržnje (to nipošto ne znači od sposobnosti da uviđamo realitet, nego samo - od volje i želje da drugima bude loše u njemu).
U ovim strašnim vremenima stoga bismo morali osjetiti kako proslava dana posvećenog ženama nije baš toliko besmislena kako je izgledala donedavno - kao neka prazna ljuštura, zaostala iz vremena na koja se svisoka gledalo s podsmijehom, jer smo pametni i samodopadni kakvi jesmo - promijenili sustav vrijednosti prema materijalnom, ali otuđujućem i očeličujućem. Od žena imamo još toliko puno toga za učiti.
Utoliko, od srca čestitke, i pozdrav! :)
08.03.2022. (19:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
Ne znam u koju skupinu zena spadam, valjda u obje, a moguce i u neku od ostalih :).
Najdraza cestitka mi je jucer stigla od kceri, SMSom, iz skole, kad su ih podsjetili na taj dan. Pubertet, malo se sljivimo malo ne, pa je cestitka imala dodatnu vrijednost ;).
Cestitam ti, ti pisanjem slavis zenu, covjeka...i inace.
09.03.2022. (07:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ j., hvala ti na lijepom komentaru i čestitci. Svi mi još imamo puno toga za učiti jedni od drugih. Možda je i taj poriv, ono što nam ne da da budemo samo sa sobom. U samoći samo preslagujemo dojmove i lekcije koje smo učili i učimo u korelaciji sa drugima.
@ Dvitri, ahaa, najslađe su čestitke od pubertetlija;-) njih čuvam!
Čestitam i ja tebi- iskrenost prije svega i nepodilaženje ikome i ičemu.
Voljela bih da pišeš!
09.03.2022. (09:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...