Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • luki2

    Divno!!!! Prekrasno si ovo uobličio. Ja sam podjednako sretna i svoja nikad sama pišem, i kad "samo" čitam. Ljubim!

    avatar

    04.08.2021. (23:31)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    ovdje si išao u širinu pojma pisati zadirući riječima u tzv lijepu književnost unatoč možda i svojim jačim afinitetima obzirom na tekstove koje ovdje ostavljaš jer, oni nisu dokono piskaranje na blogu , nego i smisleno pa i vrlo osobno shvaćanje potrebe čitanja kvalitetnih tekstova.
    Jest da čitajući dobre pisce kojeg god razdoblja mijenjamo vlastiti misaoni krug i, dobri "čitači" zaista imaju priliku ako ne identifikacije, a onda bar popunjavanja vlastitih spoznaja i širenja svojih vizija na osnovi zamisli pica.
    Čitanje je zahtijevan posao : mislim na ono "papirnato" čitanje koje izmiče mladjim generacijama jer tehnologija to nameće....I, ovako, sa strane struke tvrdim , da ih je sve manje "radosnih" a sve više "prisiljenih" čitatelja . Ne odumire slovo: dapače, različite vrste literature niču dnevno, ali, sve napisano i nije književno slovo.

    Narugala mi se jedna blogerica "da mašem Krležom", pa ću baš zbog tih i takvih koji drže da znaju pisati reći Krležinu misao koju ti sigurno znaš, da " svaki pismen čovjek i nije pisac"..
    Djelujem ogorčeno ?
    Možda i jesam malo, ali evo, ovim poduljim komentarom u sitne sate olakšala sam sebi sitničavost dobrog pamćenja

    avatar

    05.08.2021. (00:03)    -   -   -   -  

  • IzgubljenaUGalaksiji:)

    Što sam starija, veći dio pisati :)

    avatar

    05.08.2021. (01:07)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Držeći knjigu u ruci opija nas već miris... čitajući osjećamo sebe... i tako osjećamo i pisca... postajemo bogatiji... nadahnutiji... čitajući tebe osjećam tvoju radost čitanja i pisanja... :)

    avatar

    05.08.2021. (03:00)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ovo je odlično: "pravi pisci su najbolji ferali tmina duša".
    Oboje, i čitati i pisati.

    avatar

    05.08.2021. (07:36)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Čitam ono što me zanima...pišem malo, tek toliko!

    avatar

    05.08.2021. (07:53)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Drvored života...jedno stablo čitanje, jedno pisanje...posrtanje i uzdizanje..nema u realnom životu pravocrtnog gibanja....jer riječi i slova nas potiču i spotiču...

    avatar

    05.08.2021. (08:09)    -   -   -   -  

  • Šetnja lipnjem

    - Netko bi drugi mogao učiniti bilo što umjesto nas samih osim jedne stvari,a to je ostaviti svoje misli na papiru...Pisanje doživljavam nekom svojom osobnom evolucijom, prelaskom na višu razinu kreativnog stvaralaštva i sretan sam zbog toga. (Igor Rudan)

    avatar

    05.08.2021. (09:32)    -   -   -   -  

  • agava

    odličan post
    ja pisanje doživljavam kao tihu aktivnost
    koja godi mojoj naravi...

    avatar

    05.08.2021. (10:11)    -   -   -   -  

  • NetkoOdVas

    Ovo će izgledati malo duže, al samo kopiram jedan predivan tekst....a u biti (IHMO) je ono o čemu pišeš.
    I to lijepo :)
    ......
    BEKIM S. O RAZLOZIMA ZAŠTO NEKE PISCE VOLIMO.....

    Razlog mom „posvajanju” misli ovih pisaca je, želio bih vjerovati, jednostavan. To je zato što je istovjetan osjećaj nezadovoljstva u meni obitavao i prije nego sam čitao Andrića ili Bernharda, samo što ga za razliku od njih nisam uspio pretvoriti u rečenice.

    To je izvorno moj osjećaj, ali su ga oni zapisali prije mene.

    Je li to ono što voliš u književnosti, razlog zbog čega neke pisce više voliš nego neke druge; je li to, dakle, ono kada netko piše o nečemu što već od prije nosiš u sebi, ali do tada nisi uspio, želio ili se usudivao izraziti onako kako to uspijevaju tebi omiljeni pisci.
    Oni čije knjige čitaš po nekoliko puta, autori koji pišu baš kao što se osjećaš, pogode ti žicu, zaraze te, opčine svojim skladnim rečenicama a da i ne znaš točno zašto, pa im se stalno iznova vraćaš.
    Ponekad ti se čini kako si i sam mogao napisati takvo što, samo kad bi imao malo više vremena, strpljenja i, što je najvažnije, hrabrosti pretvoriti svoje osjećaje u pisanu riječ, zaviriti u skrivene kutke vlastite duše kojih ima više nego naslućuješ i razgolititi se pred čitateljstvom.

    Ono što volimo dok čitamo neku knjigu su zapravo osjećaji ili misli koje prepoznajemo kao svoje. Volimo se prepoznati u knjizi, i to je sve.

    avatar

    05.08.2021. (23:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...