I ja plačen.. za onima koje volin, ko mi fali, bez koga se trpi i nemože, na rastancima, nad tužnim sudbinama filmovima, sa onima koji za nekim plaču, u snovima.. i na pogrebima:(((
10.06.2021. (01:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako ne zaplakati. Uvijek mogu plakati,na svaku riječ koja me dirne,na ljudsku dobrotu...na sahranama dragih ljudi pa i onih koji su tuđi... Ne treba ni biti u velikoj brizi kad ljudi komentiraju. Upoznati treba pa onda suditi
10.06.2021. (05:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako vjerujemo da prestanak ovoga života znači završetak patnje onda bi se trebali veseliti prelasku na viši nivo svijesti gdje nismo opterećeni tijelom, veseliti se novom životu u kraljevstvu nebeskom. Ako pak ne vjerujemo da se život nastavlja negdje drugdje u novom obliku, onda plačemo i žalujemo.
10.06.2021. (14:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taj dodir s izvjesnim podsjeća me na Leonardov sfumato. Kao da se sve rasplinje i rastapa, i sve ono što jasno vidimo u tim trenutcima sada je u tome. To je nepodnošljivo. Zbog apstraktnog uma, tako potrebnog kada trebamo kontrolirati instinkte i emocije, a tako bespomoćnog kada ga se dovuče pred ponor u kojem nema ničega. Plašimo se onoga čega nema i što je nije, a stvaramo mu dimenziju u kojem obitava i u kojoj ćemo obitavati.
11.06.2021. (00:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisan EL DIABLO
I ja plačen.. za onima koje volin, ko mi fali,
bez koga se trpi i nemože, na rastancima, nad tužnim sudbinama
filmovima, sa onima koji za nekim plaču, u snovima.. i na pogrebima:(((
10.06.2021. (01:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sokolova
Kako ne zaplakati. Uvijek mogu plakati,na svaku riječ koja me dirne,na ljudsku dobrotu...na sahranama dragih ljudi pa i onih koji su tuđi...
Ne treba ni biti u velikoj brizi kad ljudi komentiraju. Upoznati treba pa onda suditi
10.06.2021. (05:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Litterula
Ako vjerujemo da prestanak ovoga života znači završetak patnje onda bi se trebali veseliti prelasku na viši nivo svijesti gdje nismo opterećeni tijelom, veseliti se novom životu u kraljevstvu nebeskom. Ako pak ne vjerujemo da se život nastavlja negdje drugdje u novom obliku, onda plačemo i žalujemo.
10.06.2021. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U zvijezdama piše
ja plačem stalno noćima kada me sin ne vidi jer spava
10.06.2021. (17:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Taj dodir s izvjesnim podsjeća me na Leonardov sfumato. Kao da se sve rasplinje i rastapa, i sve ono što jasno vidimo u tim trenutcima sada je u tome. To je nepodnošljivo. Zbog apstraktnog uma, tako potrebnog kada trebamo kontrolirati instinkte i emocije, a tako bespomoćnog kada ga se dovuče pred ponor u kojem nema ničega. Plašimo se onoga čega nema i što je nije, a stvaramo mu dimenziju u kojem obitava i u kojoj ćemo obitavati.
11.06.2021. (00:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...