Komentari

dnevnikbivsegastudenta.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing

  • Reik

    E da, i mijenjam naziv bloga iz 'Dnevnik bivšega studenta' u 'Dnevnik izgubljenoga nastavnika' jer sam shvatio da nikada zapravo nisam imao priliku biti bivši student, ali sam zato već duuuuugo vremena izgubljen.

    avatar

    05.11.2020. (23:09)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Dragi kolega. Ja sam tako osjećala poput Vas...Završila gimnaziju, upisala ono sto sam oduvijek htjela i sto me zanimalo od petog razreda osnovne škole. Završila fakultet s 23 godine s najboljim ocjenama, udala se godinu ranije za vrijeme studija. Diplomirala mjesec dana nakon završetka fakulteta, odradila s peticom nastavu u školi. Ali, pošto sam zaključila svoje ispite u lipnju, odselila sam se u srpnju u Njemačku i diplomirala online (COVID situacija pa sam uspjela zamoliti pošto imam odlične ocjene da mi dopuste diplomirati iz daleka svijeta). I tako je došao rujan, zovu me bivši profesori kako u RH ima posla te da se vratim. Odbijam. Pozvali su me da napišem pripremu u vezi nastavnog materijala koji treba ući u kurikulum - pristajem. Trenutno pišem priručnik za nastavnike (za moj predmet) s nekoliko znanstvenika... Jedva sam čekala da završim posljednji ispit te da mogu otići iz RH jer jednostavno ta država nije za mene i ne osjećam nikakvu povezanost s njom. Ovdje se osjećam jako sretno. Samo slijedi svoje srce. Meni je govorilo posljednje 4 godine, dakle od moje 20-e da odem. Htjela sam biti profesor u školi, ali je neslaganje sa svime što spominješ u svom blogu bilo jače od toga i morala sam otići.

    avatar

    06.11.2020. (06:34)    -   -   -   -  

  • samo za vranju

    Dobrodošao kolega. Biti izgubljen i nije loše ako su svi oko tebe u svom svijetu. Želim ti da se nađeš u svojem poslu, da istinsku uživaš sctim malim probisvijetima koji ubstvari traže čvrstu ruku koja ih zna potapšati po ramenu. Djeca cijene strogoću i dosljednost kad osjete pravednost i ljubav.
    Svako dobro.

    avatar

    06.11.2020. (06:35)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Evo i mene, treća po redu iz "ceha" prosvjetara koja je uvijek tu, mislim na školu i na državu.
    To, što sam starija od tebe i @galaksije ne znači da sam gluplja jer mislim suprotno, dapače, unatoč svemu što jest oko nas, ne bih mijenjala ništa i dalje sam sretna na donkihotovski način i radeći , ne upadam u grupu frustriranih već se borim s takvima...
    Ako i kad voliš svoj posao < pogotovo djecu,učenike > ništa nije nemoguće , a da si kojim slučajem il' srećom zaljubljen u pravu osobu , ne bi ti palo na um ništa, do li malog kutka tvoje sreće.......kakav kruzer ili avanturistički posao tvoje znanice na drugom kraju svijeta..
    Samo ljubav istinska i prava pokriva čovjeku njegove frustracije.........

    I još nešto : čemu rečenica u startu " i ne baš dragi blogeri.."?
    A s blogerima se družiš pišući pa eto i sa svojim kolegama i našim iskustvima !

    avatar

    06.11.2020. (07:21)    -   -   -   -  

  • jekatisine

    Evo i cetvrte prosvjetarke.
    Iskreno, otkad sam na porodiljnom mi fale djeca.
    Jave se, pitaju kako smo, vracam li se...
    Obozavam svoj posao. Doduse, nerviraju me neke stvari tipa helikopter roditelji i klanovi po zbornicama.
    Ali ako nakon porodiljnog dobijem nesto za stalno, ne idemmiz prosvjete. (Po struci sam inzenjerka, inace.)

    To je posao koji treba voljeti, ako vidis da nije tako, radije se bavi necim drugim.

    avatar

    06.11.2020. (07:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...