svjesno smo daleko od svih nježnih dodira rose i travki nekih davnih vrtova govorimo kad moramo a uz monitor kazujemo neizgovoreno ..........ne znaš zapravo, bi li netko odslušao ovo što si napisao ili radje utonuo u vrijeme iščezlo..........( ja da....)
21.08.2020. (20:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uviejk su neke riječi asocijacija sa doživljajima iz naše prošlosti, lijepim ili manje lijepim. Vrati nam se neki zaboravljeni lijepi miris, neki osjećaj drag, ponešto što nije trebalo zaboraviti.
22.08.2020. (05:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezijom govorimo ono neiskazivo... uranjamo u rijeku zaborava i osjećamo mirise i okuse prohujalog vremena... darujemo im druga značenja... da, govorimo kao što ti govoriš pjesmom... :)
22.08.2020. (09:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako samo jedna riječ može biti razarajuća, umirujuća, osrednje duboka ili užasavajuće plitka, daleko bliska ili uznemirujuće daleka, savršenstvo za doticanje sebe u tih par slova kad se čovjek jednostavno izgubi u tom osjećaju baš te riječi
23.08.2020. (15:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neke riječi okupaju kao topla kiša.. i prije nego što uzimam zapisati ovu misao što se pojavila čitajući tvoju pjesmu, prisjetila sam se (katapultirao si me) kako sam u djetinjstvu voljela izaći na kišu i zamisliti da sam kraljica kiše i da joj mogu reći kad da stane a kad da opet počne padati. Ne znam da li me stvarno slušala - zanemarit ću da to nije bilo moguće - ali iz moje tadašnje perspektive gledajući, jeste. I sad kada se i riječi pojaviše kao kiša.. mogla bih zamisliti kako se i njima može vladati, osluškujući, onako kao što sam znala nekad s kišom u dosluhu. Pa, padajte.. padajte riječi Govorite, govorite .. mi.
p.s. napisala sam ovo još sinoć, ali nisam bila sigurna hoću li i poslat ili izbrisat. :)
28.08.2020. (00:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
svjesno smo daleko od svih nježnih dodira rose i travki
nekih davnih vrtova
govorimo kad moramo
a uz monitor kazujemo neizgovoreno
..........ne znaš zapravo, bi li netko odslušao ovo što si napisao
ili radje utonuo u vrijeme iščezlo..........( ja da....)
21.08.2020. (20:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Uviejk su neke riječi asocijacija sa doživljajima iz naše prošlosti,
lijepim ili manje lijepim. Vrati nam se neki zaboravljeni lijepi miris,
neki osjećaj drag, ponešto što nije trebalo zaboraviti.
22.08.2020. (05:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
:))
22.08.2020. (08:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mercies spill
Kao da čujem davno ali vječno nadahnuće fra Bonaventure Dude, upotrijebio je baš ove dvije riječi - govorite, govorite...
Velik si pjesnik :)
22.08.2020. (08:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
poezijom govorimo ono neiskazivo... uranjamo u rijeku zaborava i osjećamo mirise i okuse prohujalog vremena... darujemo im druga značenja... da, govorimo kao što ti govoriš pjesmom... :)
22.08.2020. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
kako samo jedna riječ može biti razarajuća, umirujuća, osrednje duboka ili užasavajuće plitka, daleko bliska ili uznemirujuće daleka, savršenstvo za doticanje sebe u tih par slova kad se čovjek jednostavno izgubi u tom osjećaju baš te riječi
23.08.2020. (15:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Neke riječi okupaju kao topla kiša..
i prije nego što uzimam zapisati ovu misao što se pojavila čitajući tvoju pjesmu,
prisjetila sam se (katapultirao si me) kako sam u djetinjstvu voljela izaći na kišu i zamisliti da sam kraljica kiše
i da joj mogu reći kad da stane a kad da opet počne padati. Ne znam da li me stvarno slušala - zanemarit ću da to nije bilo moguće - ali iz moje tadašnje perspektive gledajući, jeste.
I sad kada se i riječi pojaviše kao kiša..
mogla bih zamisliti kako se i njima može vladati, osluškujući, onako kao što sam znala nekad s kišom u dosluhu.
Pa, padajte.. padajte riječi
Govorite, govorite
.. mi.
p.s. napisala sam ovo još sinoć, ali nisam bila sigurna hoću li i poslat ili izbrisat. :)
28.08.2020. (00:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...