Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Mayday

    Britko i pitko, po običaju
    i prilično distopično, ako smijem primjetiti...
    Na pitanje bih ti odgovorila linkom;
    ne reklamiram svoj blog, ne treba mi to - samo prenosim jednu drugačiju priču, s druge strane svijeta, a ne sumnjam da i s ove ima sličnih.
    No hard feelings, please :)

    avatar

    30.04.2020. (14:25)    -   -   -   -  

  • j.

    ma kakvo zamjeranje, pa smijemo valjda razgovarati o temi? hvala na osvrtu i pročitat ću svakako :)

    avatar

    30.04.2020. (14:28)    -   -   -   -  

  • Mayday

    ;)

    avatar

    30.04.2020. (14:36)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    svijet je sazdan od gomile svakodnevnih heroja, i nepreglednog mora šupaka, koji čekaju da sve prođe kako bi svoj kukavičluk nazvali mudrošću, ekstremne situacije samo nakratko ispotenciraju heroje, uglavnom plutamo u moru šupaka, ali tješi saznanje da kad god bude trebalo bit će ljudi koji će odradit ono što se svakome posjedniku malo časti i osobnog integriteta podrazumijeva

    avatar

    30.04.2020. (14:44)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    evo vidiš kako su jugosloveni krenuli u napad na članove stožera, uskoro će doktori i medicinske sestre bit šatoraši, a blagajnice su kao što je vidljivo iz naše ankete zloćudno tkivo, zar nije zgodan taj deja vu

    avatar

    30.04.2020. (16:36)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ovisno o zdravstvenim sistemima i mjerama, izvući će se više
    ili manje bolesnih. Oni koji su primili prvi val, manje, kasniji
    sa slabijim virusom više. Preživjeli će pričati.

    avatar

    30.04.2020. (16:44)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Dok mi, skriveni u svojim šumama i izbama i prometalima, moraliziramo i prosipamo znanje i vrline i ljepote, ta nesretna manjina drugih trpi, boluje i umire u samoći, napuštenosti i boli, jer nema koga da im pomogne, niti je za to plaćen.
    To je uvijek tako (bilo), nije ekskluziva za ovaj trenutak.

    Nego, vratimo se malo ranije u tekst, kažeš;
    I nitko me ni dan danas ne može razuvjeriti da tome nije tako, jer sve što u životu radimo radimo samo i jedino zbog novca, zbog imanja i potvrde naših statusa, ugleda i ljepote koja iz toga izvire – mi smo imali i tako smo bili, i drugačije nikako. ........pa zar zaista misliš da je to naš SVJESNI odabir?

    Odgovornost je na nama OD onog trena kada to osvjestimo, DO tada, ne može se nikome ništa zamjeriti.....niti se ima pravo predbacivati.

    U djetinjstvu, jako ih se dobro i živo sjećam, padale su mi na um svakakve ideje, i unutarnja čuđenja, koja je tada bilo jako teško čak i verbalizirati, više kao mučni osjećaji sveopće zarobljenosti i nemogućnosti da se othrvaš onom što od tebe SVI očekuju (kao produžena ruka Društva, i društvenih zadanosti) (svaki dan u školu, uvijek, i uvijek, i raditi to-i-to, iza A slijedi B i B ne može prije A samo zato što tako hoćeš.........taj pretjerani red koji postoji u svemu, a često i sasvim bespotreban, nesvrhovit...)
    Mučilo me što za svaki segment života (i osobnog, intimnog, i društvenog) već postoji plan i sustav provedbe koji je netko smislio, kao da ne postoji niti jedan tren tvojeg osobnog života koji netko već unaprijed nije predvidio, i odredio mu unaprijed smjer, svrhu, naboj.....strašno!!! :-O i taj osjećaj uhvaćenosti u mrežu iz koje se ne možeš otrgnuti, bome me nikad nije napustio.
    Sjećam se dječjeg razmišljanja, koje je išlo otprilike ovako 'dobro, moram u školu (sa svim podkoracima, da ih ne ispisujem), moram završiti te i te razrede, onda moram srednju, onda moram faks, Dobro, onda se moram zaposliti, okej, ali kada, kada ću raditi nešto, nešto sama od sebe, kada ću biti slobodna živjeti!?' I onaj jedan mukli osjećaj u grlu i trbuhu da je odgovor, zapravo, nikad.

    I ZATO, ne prihvaćam kritiku, nismo odgovorni dok ne osvijestimo stanje i ne sazrijemo u osobu koja je u poziciji da 'nosi' samu sebe. Kao dijete, dobro je znano, zločincu i nasilniku se ne možeš oduprijeti. Emocionalno si nejak, lako te se zbuni, uvjeri u suprotno, i ovako i onako sve je netko odrasli smislio za tebe, nema mogućnosti pobune, sve vrste 'batina' progutaš, a niti fizički uglavnom ne možeš puno)
    No, sada smo odrasli, sada se, zapravo, i možemo osloboditi!
    Možda trebamo odraditi štogod, za kruh i vino, ali tko nas sprečava da sve ostalo napravimo na svoj način?

    Uopće niti ne pokušavamo.
    Mislimo da je uzalud.
    Dali smo se uvjeriti u intelektualno/emotivno/tjelesno propadanje starenjem. Nema svrhe, sada kada smo gotovi uložiti i mrvu napora više nego je nužno potrebno za preživljavanje..........
    Ne očekujemo drugo, ne brinemo se za sebe, ne hranimo se duhovno, činimo sve da oživotvorimo tu paradigmu.
    Ne učimo dalje, postanemo kruti u stavovima i tijelu, sami sebe potrošimo.

    Sami vjerujemo u svoju neminovnu propast.

    Jedino rješenje je preispitati svoje stavove,
    i sve ono što nas ne hrani, ne inspirira kao jedinke, ne veseli, promijeniti.

    Promijeniti.

    Na svijet možeš djelovati jedino kroz sebe. Ti si vodič za 'Božansko spasenje', provodnik.
    Uvjerili su te da to nije ništa, djelovanje jedne osobe.....
    Jednog anonimusa.
    E, pa, pogrešno,
    To je sve, sve što je dovoljno za promjenu kvalitete života u globalu....djelovanje svake jedinke iz srca.

    (No, treba isto imati na umu da svatko uči, osvješćuje svojim tempom, svojom brzinom , a ne nekim vanjskim nametnutim rasporedom.
    Nema žurbe, sve je okej već sad. Sve ima svoju svrhu, pa i ovo tvoje beznađe)
    :))

    .

    Kažeš:
    Voljeli smo i voljeli su nas, prijateljevali smo i prijateljevali su sa nama, putovali smo i doživljavali i radovali se - ako ne zbog novca, a ono zato što nam je nešto što imamo omogućilo da nas vole ili trpe ili trebaju.
    nije vrag da pod ovo 'nešto što imamo' misliš u materijalnom smislu!?
    Ako da, ovaj rezon je strašan!!!! :-O Nije valjda?

    avatar

    30.04.2020. (17:57)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    U kontekstu gore napisanog, puno si razmišljam u što gurati svoje dijete, koji je ispravni način poticanja, da opstane u društvu, a da ostane slobodna.......modus mora postojati, ne smijemo odustati, jer smo živi.
    To nam je zadaća. :))

    avatar

    30.04.2020. (18:06)    -   -   -   -  

  • j.

    čovjek pomisli, uf, ovo je stvarno mračno; onda krene još mračnije i pitaš se, je li moguće da je tako krenulo, a onda Lili... uf, što da čovjek kaže nego, hvala i... još jednom hvala...

    i onda još ovaj zanji upis o djeci...

    bilo bi, razmišljam sada, sasvim neprilično i nepristojno da odgovaram ovako, na prvu, ionako ću nešto krivo napisati, moje konstrukcije pucaju kao proljetni potočić na prvom suncu...ti bi na to redkla energetski pad, ja velim - pukla brana :) ovo zavređuje poseban post, i dajem časnu pionirsku da ću ga napisati do negdje početka drugog tjedna

    hvala svima

    avatar

    30.04.2020. (18:42)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Nepredvidljivost ljudskih ćudi muči nas isto toliko koliko i te ćudi same.

    "Nesreća je u tome što tako često, kraće ili duže, javno ili tajno, hoćemo da budemo ono što nismo, ili da ne budemo ono što smo. Takvim našim prohtevima i ćudima, kojima ne možeš videti cilja ni smisla, mi kvarimo svoj kratki život više nego što nam ga truju i zagorčavaju ljudi i prilike oko nas."
    Ivo Andrić

    avatar

    30.04.2020. (19:33)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Isomiki, nekak mi je neugodno. :))) Samo opušteno, nema prisile :)))

    avatar

    30.04.2020. (21:26)    -   -   -   -  

  • bellarte

    O novoj normalnosti već godinama na radiju Rijeci priča Zoran Skala, u emisiji Skalanada.. Može se preslušati u slušaonici hrv. radia..
    Da to je ta nova normalnost...

    avatar

    01.05.2020. (09:09)    -   -   -   -  

  • groggy

    kod mene nije slučaj to o čemu pišeš, blog mi nikada nije bio kompenzacija za posao, radi se jednostavno o trošenju slobodnog vremena i gubitku daljinskog, kada su svojevremeno počele maratonske serije koje idu svaki dan žena se navukla na njih par i za mene je bio vrlo smanjen prostor pristupa televizoru, kompjuter, tj. internet, pa time i blog, ispali su sasvim prihvatljivo rješenje, pa od onda ja kao ne gledam televiziju, tolika sam faca

    avatar

    01.05.2020. (09:59)    -   -   -   -  

  • sohna hoakasaa

    ...'Pa kako lijepo još davno poentira pat Had u besmrtnom Šotolinom remek-djelu Družbe isusove, 'nije heroj onaj čovjek koji radi ono što želi, već samo i jedino onaj koji iz dana u dan radi ono što ne želi'....dobro se često overečenice sjetiti. Moje poštovanje..

    avatar

    01.05.2020. (11:43)    -   -   -   -  

  • Violenta

    Jedva čekam obećani post :)
    Nova normalnost je nenormalna, guši suštinu ljudskog bića, a to je pripadnost čoporu;
    samo uža obitelj, s kojom živimo u našim krletkama zatvoreni, premalo je ;*...

    avatar

    01.05.2020. (12:24)    -   -   -   -  

  • mercies spill

    Jer -
    i ovo malo što jesam
    dok nisam,
    kako je lijepo biti.

    Iz Biti mi daj fra Bonaventure Dude.

    Varijacije likova&likica blogerske komedija dell’arte otkrivaju izvorne duše, kojima se naš Stvoritelj raduje. Pa puput istinskog Homo ludensa, igrajmo se i radujmo i mi, slijedeći njegova blaženstva, kojima nam čestita – Blago vama koji…

    avatar

    02.05.2020. (08:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...