Nakon što smo imali predsjednika masovnog ubojicu, pa potom suradnika i sljedbenika tog masovnog ubojice kod kojeg novac nije bila imovina, a unuci su imali banke, pa onda veleizdajnika koji je lažno svjedočio protiv vlastite zemlje, čije su kćeri bile direktorice nepostojećih firmi, a nepoznati prijatelji mu kupovali stanove, pa onda kolekcionara stanova otetih židovima u holokaustu, doktora prava kojem su svi zakoni koje je predložio bili protuustavni, razmatrat gdje se nečije dijete upisalo na fakultet, je prilično sitničavo. Pogotovo ako se pri tom vuče paralela s Danskom, jer naime Danska nije imala pedeset godina socijalizma poznatog kao sustav u kojem nepotizam korupcija i sva ostala zla bujaju kao karcinom, niti su njome daljnjih trideset godina upravljali bivši komunisti i njihova nejač, kojima je upravo nepotizam i korupcija modus vivendi, jel se tako kaže, i modus operandi također.
Dakle bit će potrebno nekoliko generacija dok pokrepaju svi oni koji su trajno oštećeni životom u socijalizmu i njegovoj tranzicijskoj inačici, da bi se stekli uvjeti za normalno društvo u kojem se neće sitničavo razmatrat di se je nečije dijete upisalo na fakultet.
31.05.2019. (06:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odgovor FRešu : opet si isključiv i rigidan : pokrepat će, kako kažeš, izdanci iz socijalizma u kojem smo se i mi školovali, ali, ne čini li ti se , da i ovaj kruti kapitalizam u kojem jesmo, korupcija u kojoj savršeno dobro plivamo i zatvorenost u bodljkavu "desnu" žicu ne uzima danak onima, kojima bi mogućnosti bile moguće da nisu uskraćene ?
Jer, diobe kakve god bile i po kojoj osnovi postat će svagdašnjica - za neke, vrlo teška !
31.05.2019. (09:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
'...........Drugo, težnja da se osigura budućnost svoje djece (eventualno čak nekoliko generacija potomaka) nije ni prirodna ni nužna ni neizbježna. On je plod konkretnih društveno-ekonomske situacije, čak pokazatelj da ona nije u redu. ................'
Ovdje je sve izvrnuto.
Prvo, težnja da se osigura budućnost svoje djece je potpuno normalna, i prirođena svakom tko izrodi koje čeljade. (dakle Danac, il Hrvat, odgaja dijete, podiže ga i pruža mu edukaciju kako najbolje zna....pa čak i onaj iz plemena neće ostaviti bebu da leži na travi poslije poroda i osovi se na noge 'o svom trošku', nego će se pobrinuti za nju i time djelovati na budućnost svoje djece u okvirima svojega shvaćanja) Nedostatak te težnje je pokazatelj sebičnosti roditelja, i zaista, takav roditelj bolje da nema djece, tj. takva osoba bolje da nije roditelj.
Drugo, da, definitivno je pretjerana težnja osiguranja budućnosti djeci plod 'konkretnih društveno-ekonomskih situacija, čak pokazatelj da ta situacija nije u redu'......................ali zar to ne pokazuje da upravo JE NUŽNA, (dakako dok se situacija ne promijeni). Bolje da velim, ona se događa i događati će se dokle je nužna.
'......'U zdravim društvima osobni interesi nisu suprotni društvenim interesima. .......' Naravno. Idealno. Također, ne zaboravimo, u zdravim društvima, društveni interesi nisu u suprotnosti sa osobnim interesima. (na primjer, pitaj samo djecu u osnovnoj školi ili srednjoj kako se osjećaju, ili ljude koji vade hranu iz kanti za smeće, ili amerikance koji provode dane isključivo na poslu ....) Konstatiram , dakle, da je pretjerana težnja osiguranja budućnosti djeci upravo PLOD problema društva koje u srži,u praksi, ne brine zaista o pojedincu (eventualno na prvi pogled, ali nikako dubinski i do kraja)
'........najveća usluga koju možemo priskrbiti djeci ako im želimo stvarno dobro jest da ih uopće ne rodimo......' Nikad rođena djeca nisu djeca, dakle ništa im nismo priskrbili, to je najbedastije tapšanje po leđima koje sam ikada vidjela.
31.05.2019. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kolegice Annaboni molim čitati s razumijevanjem, naime i ovo što vi nazivate kapitalizmom, sam također obuhvatio, nazvavši ga tranzicijskom inačicom socijalizma, jer ovo svakako nije kapitalizam, što bi trebalo biti jasno svakom ko je pročitao nešto osim crvenkapice, udio države u privrednim aktivnostima, o ostalim segmentima da ne govorimo, pobija tezu o nekakvom kapitalizmu, ja se doduše iskreno nadam da ćemo jednom i doći u taj kapitalizam, otporima djece socijalizma uprkos
31.05.2019. (16:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U roditeljstvu nema ničeg herojskog i utoliko ne stoji usporedba sa herojima; ono je tek puki instinkt za održanjem sebe. Dapače, niti herojstvo nije drugo do li ustrajno činjenje onog što ne želimo, kako veli Šotola.
Ovom društvu ne trebaju idoli i heroji da njime upravljaju /jer to manje-više čine već stoljećima/, nego ljudi od mjere. Onako, po Protagori. Što jest, da jest, a što nije - da nije.
U tom smislu, kada djeca npr. danskih premijera počnu završavati više poljoprivredne u Aarhusu, povjerovat ću od srca da je ovaj post u pravu.
A do tada, vjerujem da je jednostavnije iskreno, za sebe, upitati se: tko ne bi, da može, poslao dijete na Harvard. I zašto.
01.06.2019. (08:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Nakon što smo imali predsjednika masovnog ubojicu, pa potom suradnika i sljedbenika tog masovnog ubojice kod kojeg novac nije bila imovina, a unuci su imali banke, pa onda veleizdajnika koji je lažno svjedočio protiv vlastite zemlje, čije su kćeri bile direktorice nepostojećih firmi, a nepoznati prijatelji mu kupovali stanove, pa onda kolekcionara stanova otetih židovima u holokaustu, doktora prava kojem su svi zakoni koje je predložio bili protuustavni, razmatrat gdje se nečije dijete upisalo na fakultet, je prilično sitničavo.
Pogotovo ako se pri tom vuče paralela s Danskom, jer naime Danska nije imala pedeset godina socijalizma poznatog kao sustav u kojem nepotizam korupcija i sva ostala zla bujaju kao karcinom, niti su njome daljnjih trideset godina upravljali bivši komunisti i njihova nejač, kojima je upravo nepotizam i korupcija modus vivendi, jel se tako kaže, i modus operandi također.
Dakle bit će potrebno nekoliko generacija dok pokrepaju svi oni koji su trajno oštećeni životom u socijalizmu i njegovoj tranzicijskoj inačici, da bi se stekli uvjeti za normalno društvo u kojem se neće sitničavo razmatrat di se je nečije dijete upisalo na fakultet.
31.05.2019. (06:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
Odgovor FRešu : opet si isključiv i rigidan : pokrepat će, kako kažeš, izdanci iz socijalizma u kojem smo se i mi školovali, ali, ne čini li ti se , da i ovaj kruti kapitalizam u kojem jesmo, korupcija u kojoj savršeno dobro plivamo i zatvorenost u bodljkavu "desnu" žicu ne uzima danak onima, kojima bi mogućnosti bile moguće da nisu uskraćene ?
Jer, diobe kakve god bile i po kojoj osnovi postat će svagdašnjica - za neke, vrlo teška !
31.05.2019. (09:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Potpuno podražvam radikalni stav iznesen na kraju. Pogotovo nakon što sam pročitao prvi komentar.
31.05.2019. (11:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
'...........Drugo, težnja da se osigura budućnost svoje djece (eventualno čak nekoliko generacija potomaka) nije ni prirodna ni nužna ni neizbježna. On je plod konkretnih društveno-ekonomske situacije, čak pokazatelj da ona nije u redu.
................'
Ovdje je sve izvrnuto.
Prvo, težnja da se osigura budućnost svoje djece je potpuno normalna, i prirođena svakom tko izrodi koje čeljade.
(dakle Danac, il Hrvat, odgaja dijete, podiže ga i pruža mu edukaciju kako najbolje zna....pa čak i onaj iz plemena neće ostaviti bebu da leži na travi poslije poroda i osovi se na noge 'o svom trošku', nego će se pobrinuti za nju i time djelovati na budućnost svoje djece u okvirima svojega shvaćanja)
Nedostatak te težnje je pokazatelj sebičnosti roditelja, i zaista, takav roditelj bolje da nema djece, tj. takva osoba bolje da nije roditelj.
Drugo, da, definitivno je pretjerana težnja osiguranja budućnosti djeci plod 'konkretnih društveno-ekonomskih situacija, čak pokazatelj da ta situacija nije u redu'......................ali zar to ne pokazuje da upravo JE NUŽNA, (dakako dok se situacija ne promijeni).
Bolje da velim, ona se događa i događati će se dokle je nužna.
'......'U zdravim društvima osobni interesi nisu suprotni društvenim interesima. .......' Naravno. Idealno.
Također, ne zaboravimo, u zdravim društvima, društveni interesi nisu u suprotnosti sa osobnim interesima.
(na primjer, pitaj samo djecu u osnovnoj školi ili srednjoj kako se osjećaju, ili ljude koji vade hranu iz kanti za smeće, ili amerikance koji provode dane isključivo na poslu ....)
Konstatiram , dakle, da je pretjerana težnja osiguranja budućnosti djeci upravo PLOD problema društva koje u srži,u praksi, ne brine zaista o pojedincu (eventualno na prvi pogled, ali nikako dubinski i do kraja)
'........najveća usluga koju možemo priskrbiti djeci ako im želimo stvarno dobro jest da ih uopće ne rodimo......'
Nikad rođena djeca nisu djeca, dakle ništa im nismo priskrbili, to je najbedastije tapšanje po leđima koje sam ikada vidjela.
31.05.2019. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
kolegice Annaboni molim čitati s razumijevanjem, naime i ovo što vi nazivate kapitalizmom, sam također obuhvatio, nazvavši ga tranzicijskom inačicom socijalizma, jer ovo svakako nije kapitalizam, što bi trebalo biti jasno svakom ko je pročitao nešto osim crvenkapice, udio države u privrednim aktivnostima, o ostalim segmentima da ne govorimo, pobija tezu o nekakvom kapitalizmu, ja se doduše iskreno nadam da ćemo jednom i doći u taj kapitalizam, otporima djece socijalizma uprkos
31.05.2019. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
U roditeljstvu nema ničeg herojskog i utoliko ne stoji usporedba sa herojima; ono je tek puki instinkt za održanjem sebe. Dapače, niti herojstvo nije drugo do li ustrajno činjenje onog što ne želimo, kako veli Šotola.
Ovom društvu ne trebaju idoli i heroji da njime upravljaju /jer to manje-više čine već stoljećima/, nego ljudi od mjere. Onako, po Protagori. Što jest, da jest, a što nije - da nije.
U tom smislu, kada djeca npr. danskih premijera počnu završavati više poljoprivredne u Aarhusu, povjerovat ću od srca da je ovaj post u pravu.
A do tada, vjerujem da je jednostavnije iskreno, za sebe, upitati se: tko ne bi, da može, poslao dijete na Harvard. I zašto.
01.06.2019. (08:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Quod licet Iovi non licet bovi!
01.06.2019. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...