Sve sam gledao, hoću li se s nečim ne složiti, ali ne nađoh ništa takvog. :)) Dobar tekst, besprijekoran, ako nije preuzetno i arogantno od mene da takvo što primjećujem. :) Stanje ili trenutak između jave i sna opjevali su i apostrofirali još drevni Indijci i to je stanje - ako se može uhvatiti punom budnosti, za što nam treba dodatni kvantum energije koji se dobiva odricanjem od samorefleksije i samovažnosti - zaista čista ezoterija, zapravo vrlo doslovno sva mudrost i sva istina. Stoga ovaj tvoj noćni tekst, po mom mišljenju, ima punu poantu.
07.10.2018. (00:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali i ovo o fluidnoj međi između znanosti i praznovjerja/religije, pa onda i ono prvo o objektu/subjektu između (zbiljski nevidljive) svjetlosti i sjene (do koje ne dopire svjetlost ako nema atmosfere, kao što je slučaj na Mjesecu), zaista je sve odlično rečeno. U tom kontekstu Zabranjeno pušenje (iako mi ta vrst glazbe ipak ne paše) zaista jest nositelj tog pomalo bizarnog ni-sna-ni-jave postjugoslavenskog sindroma. :))
07.10.2018. (00:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije vino nije voda..već je traubisoda!..bio je nekadasnji reklamni slogan za jedno piće...a i mi sad često živimo ni vamo ni tamo..no mozda to neznamo pojmiti..australski aboriđini kažu da žive u/sa svojim snovima...tanka je linija između sna i jave,mozda ni ova tzv.reala u matriksu koji nas okruzuje nije jista doli san..nečiji san!
07.10.2018. (09:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Od Pušenja nastavila sam (valjda po inerciji) slušati ovu zagrebačku struju (nisam znala da su tak podijeljeni). Posebno draga mi je njihova stvar "Tvoja bosa stopala". Ova tvoja analiza je zanimljiva. Sve istaknuto bi po meni bilo ono što u životu jedino stalno jest, a to je "mijena". Kod mene je izraženija ona u kojoj prelazim iz jave u san...jer mi ista predstavlja gašenje u jednoj stvarnosti i buđenje u drugoj budući sanjam svake noći, realno, stvarno i povezano, kao da živim još jedan, paralelan život (ili preciznije...sjećam se svojih snova svako jutro u ovoj stvarnosti). Snovi su super stvar kak god da okreneš:-) Bilo da sanjariš budan ili spavaš pa dobiješ priliku živjeti još jedan život paralelno. Možda je to kod mene tak jer znam govorit kak mi je jedan (ovaj) život premalo za stić i iskusit sve što bih željela (dok sam tu):-))
07.10.2018. (09:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Često sam u svojoj dječjoj dobi i odrastanju znala govoriti da je sve samo san, toliko da sam i samu sebe uvjerila kako ću se probuditi i sve će biti u redu. Nastavit ću tamo gdje sam stala sa životom i doslovno stala na svoje noge. Danas, hm...odraslija podosta još uvijek vjerujem da sanjam, pa kad se desi neko maleno čudo znam i da se snovi ispunjavaju bili budni ili ne.
08.10.2018. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najljepši osjećaj mi je dok sanjam i svjesna sam toga da je san, a u isto vrijeme uživam u snu i tome što se u njemu događa. Tog trenutka odlučujem se učiniti ono što želim unatoč rizicima, a opet znam da ću se probuditi i da ne može biti toliko strašno. Pa čak i kad sanjam nešto prekrasno i uživam u svakom trenutku znajući da mi slijedi buđenje - sretna sam da imam te snove, sazdane od mojih osjećaja, sjećanja, želja... Zašto ne bismo život prihvatili kao - san? :)
08.10.2018. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prva asocijacija Twilight zone- "Postoji peta dimenzija, nepoznata čoveku, ogromna kao svemir i večna kao beskraj. To je prostor između svetlosti i senke, nauke i praznoverja. I nalazi se između ponora ljudskih strahova i vrha njegovog znanja. Ovo je dimenzija mašte. To je oblast koju nazivamo: Zona sumraka tiru-riru, tiru-riru... Eh, kad bi se moglo budan sanjati, pa ako ne ide kako želiš, onda, BU. I ne važi. Rado čitam tvoje priče (počeo nedavno).
10.10.2018. (00:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prolaznik
Vrijeme je da se probudiš i progledaš.
23.10.2018. (15:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dugoprugash
Zlatne žbice - Ja ću budan sanjati
07.10.2018. (00:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
E :)
07.10.2018. (00:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano (priče)
Sve sam gledao, hoću li se s nečim ne složiti, ali ne nađoh ništa takvog. :)) Dobar tekst, besprijekoran, ako nije preuzetno i arogantno od mene da takvo što primjećujem. :) Stanje ili trenutak između jave i sna opjevali su i apostrofirali još drevni Indijci i to je stanje - ako se može uhvatiti punom budnosti, za što nam treba dodatni kvantum energije koji se dobiva odricanjem od samorefleksije i samovažnosti - zaista čista ezoterija, zapravo vrlo doslovno sva mudrost i sva istina. Stoga ovaj tvoj noćni tekst, po mom mišljenju, ima punu poantu.
07.10.2018. (00:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano (priče)
Ali i ovo o fluidnoj međi između znanosti i praznovjerja/religije, pa onda i ono prvo o objektu/subjektu između (zbiljski nevidljive) svjetlosti i sjene (do koje ne dopire svjetlost ako nema atmosfere, kao što je slučaj na Mjesecu), zaista je sve odlično rečeno. U tom kontekstu Zabranjeno pušenje (iako mi ta vrst glazbe ipak ne paše) zaista jest nositelj tog pomalo bizarnog ni-sna-ni-jave postjugoslavenskog sindroma. :))
07.10.2018. (00:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bellarte
Nije vino nije voda..već je traubisoda!..bio je nekadasnji reklamni slogan za jedno piće...a i mi sad često živimo ni vamo ni tamo..no mozda to neznamo pojmiti..australski aboriđini kažu da žive u/sa svojim snovima...tanka je linija između sna i jave,mozda ni ova tzv.reala u matriksu koji nas okruzuje nije jista doli san..nečiji san!
07.10.2018. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dnevnikJR
Od Pušenja nastavila sam (valjda po inerciji) slušati ovu zagrebačku struju (nisam znala da su tak podijeljeni). Posebno draga mi je njihova stvar "Tvoja bosa stopala". Ova tvoja analiza je zanimljiva. Sve istaknuto bi po meni bilo ono što u životu jedino stalno jest, a to je "mijena". Kod mene je izraženija ona u kojoj prelazim iz jave u san...jer mi ista predstavlja gašenje u jednoj stvarnosti i buđenje u drugoj budući sanjam svake noći, realno, stvarno i povezano, kao da živim još jedan, paralelan život (ili preciznije...sjećam se svojih snova svako jutro u ovoj stvarnosti). Snovi su super stvar kak god da okreneš:-) Bilo da sanjariš budan ili spavaš pa dobiješ priliku živjeti još jedan život paralelno. Možda je to kod mene tak jer znam govorit kak mi je jedan (ovaj) život premalo za stić i iskusit sve što bih željela (dok sam tu):-))
07.10.2018. (09:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smjehotvorine
najljepše je budan sanjati... ali zna i zaboliti :)
08.10.2018. (12:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goga i Mario
Često sam u svojoj dječjoj dobi i odrastanju znala govoriti da je sve samo san, toliko da sam i samu sebe uvjerila kako ću se probuditi i sve će biti u redu. Nastavit ću tamo gdje sam stala sa životom i doslovno stala na svoje noge. Danas, hm...odraslija podosta još uvijek vjerujem da sanjam, pa kad se desi neko maleno čudo znam i da se snovi ispunjavaju bili budni ili ne.
08.10.2018. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nekad negdje
Najljepši osjećaj mi je dok sanjam i svjesna sam toga da je san, a u isto vrijeme uživam u snu i tome što se u njemu događa. Tog trenutka odlučujem se učiniti ono što želim unatoč rizicima, a opet znam da ću se probuditi i da ne može biti toliko strašno.
Pa čak i kad sanjam nešto prekrasno i uživam u svakom trenutku znajući da mi slijedi buđenje - sretna sam da imam te snove, sazdane od mojih osjećaja, sjećanja, želja... Zašto ne bismo život prihvatili kao - san? :)
08.10.2018. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Lijepa i poticajna priča; uvijek nadješ primamljiv i uvjerljiv način za projiciranje stvarnosti u bogatstvo tvojih doživljaja. Pozdrav :))
09.10.2018. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kadetoni
Prva asocijacija Twilight zone- "Postoji peta dimenzija, nepoznata čoveku, ogromna kao svemir i večna kao beskraj. To je prostor između svetlosti i senke, nauke i praznoverja. I nalazi se između ponora ljudskih strahova i vrha njegovog znanja. Ovo je dimenzija mašte. To je oblast koju nazivamo: Zona sumraka tiru-riru, tiru-riru...
Eh, kad bi se moglo budan sanjati, pa ako ne ide kako želiš, onda, BU. I ne važi.
Rado čitam tvoje priče (počeo nedavno).
10.10.2018. (00:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prolaznik
Vrijeme je da se probudiš i progledaš.
23.10.2018. (15:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...