Komentari

poezis.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • poezis

    .

    avatar

    01.05.2018. (08:43)    -   -   -   -  

  • golden age

    :) jednodnevna poezija je možda samo očajnički pokušaj spašavanja metafore i rime od izumiranja, ali naiva u lirici teško parira onoj likovnoj
    reciklaža umjesto zbrinjavanja? :)

    avatar

    01.05.2018. (09:09)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ah, što se tiče reciklaže, to je odveć uzelo maha. svakčas iskrsnu neke znucane frazetine, baš na mjestima najvećeg habanja, i onda nastane rupa kroz koju s prosipa i ono što bi još držalo poetsku konstrukciju na okupu. svaka tvorevina ima svoj locus minoris resistentiae. za stihoklepstvo to i nije šteta. kroz to sito se možda tvrdoglavo zadrži - sama poezija.

    uostalom, kak veli jedan oštri kritičar današnje kulturne zbilje, maćešić, misleći na pjesnike: Ajme, ca su se umnozili!

    da, prijatelju, odgovaram mu, svake godine na desetke, svakih deset godina po desetak, svakih trideset godina po pet, svakih pedeset godina po trojica, svakih sto ljeta po jedan. pa ko živ-ko mrtav.

    avatar

    01.05.2018. (10:49)    -   -   -   -  

  • zlatna djeva

    svećano obačajen da poeziju nikad neču pisat, samo glupe prićetine :)

    avatar

    01.05.2018. (12:57)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    :) odličan tekst na opću temu, kad su pitali jednu otkad piše poeziju, žena ima cca 45 ili 48 godinica, kaže: "prije 4 godine" :) ok, mislim si ...

    onda vidim svašta ... hajde, jasno je da curice počnu pisati u osnovnoj ili srednjoj školi pa ako je zakačena i ima talent, to se nastavi dalje kroz život, ali najbolje su mi bakice koje "otkriju" da žele pisati poeziju pa onda nastane baš svašta...

    neke se furaju na već eminentne pjesnike, neke se furaju na blogere pjesnike, neke se furaju na blogerice-pjesnikinje, neke imitiraju tuđe živote pa to onda raspisuju i opisuju kao svoje, a Bože mili, baš ima svašta

    ja sam samo jedna obična babek koja voli to što joj čini zdravlje, a to je pisanje nekih stihića, štancanje mojih knjigica kao tramvaj-kartica, evo jučer baš završila jednu i objavila je na Amazonu, 14.-tu pišem, 15.-tu sam izdala jučer (to je ta sa Amazona), a ako Bog da zdravlja i malo boljih financija, izaći će obje u digitalnom obliku

    uskoro pripremam jednu promocijicu moje najtužnije knjigice-tramvaj kartice "Kamen nije sam", zajedno sa dragom prijateljicom-blogericom i pjesnikinjom @Angelija, bit će to u jesenje vrijeme kad se počinje smirivati sve pa i poetske ekspanzije zbog tiskanja knjiga-tih divnih tramvaj kartica :)

    žifili! :)

    avatar

    01.05.2018. (13:11)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ti, djevuška, piši one putopšise po cetini i janjetini i demižonkama, a našlo bi se tu i puno drugih još ljepših prićetina, i daj navali, morti se prekrije loše stihoklepanje s tobrim pritčkama :) :)

    hoće svenikson reč da bezmjerno lupanje po riječima u namjeri iskazivanja pjesničkih osjećaja zagađuje duševni i misaoni krajolik, no u opasnost dolaze samo oni koji ne znaju razlikovati što valja, a što ne valja. doduše, mislim da se treba oprostiti onima kojima je stihoklepanje utjeha i način povezivanja s drugim ljudima. znam nekoliko udruga gdje se druže ljudi koji vole taj oblik umjetnosti, no dobro se vidi tko je profi, tko amater, a tko diletant. razlika? ne nužno po redu. u ne/znanju. i - taštini. oni najzadnji nemaju nemaju ono prvo, a obiluju onim drugim. a talent tu ne dolazi do izražaja upravo zbog nedostatka prvog, a obilja drugog.

    avatar

    01.05.2018. (13:13)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    jooj, da.. nekaj sam zaboravila :) kako sam izdala te moje knjigice-tramvaj kartice, obično sam sve podijelila na te jadne samo 3 promocije koje sam imala u svom životu :) pazi ovo: 15 knjiga, samo 3 promocije :) pa i to je nekaj, mislim si

    i onda na jednom nekakvom predstavljanju mene, recimo kao neke pjesnikinje, što ti ja znam što si netko misli - donijela sam po 1 primjerak od svake knjige koje su mi ostale, a druge sam imala sa posvetom poklonjene Gospodinu Inspiraciji-mom suprugu Davoru :)

    i tako - zgrabila jedna te moje knjigice-tramvaj kartice, otela mi ih doslovno iz ruku :) gledam ja to, ne mogu vjerovati da postoji takva glad za tim knjigicama-tramvaj karticama i mislim si: pa naravno, neka su kod tebe, bolje ćeš ih čuvati, nego ja ... čitat ćeš ih, držati na natkasliću i prije, nego utoneš u san - lelujat će ti moji stihovi poput noćne more i probudit ćeš se u znoju svog slikovitog sna, tražit ćeš tumačenja tih snova, ali ništa ... pa to je samo iz jedne knjigice-tramvaj kartice :)
    ........................................................................ .........

    pa se onda namnože razne opsjednuto-kompulzivne rečenice proganjanja, opisivanja, raspisivanja, objašnjavanja u milijun riječi onog što se moglo u dvije-tri riječi reći i tako čovjek izgubi nit što se htjelo u stvari reći, ali se zagušilo sa silnim popovanjem i traktatima kako bi nešto-netko trebalo-trebao biti

    ? :)

    avatar

    01.05.2018. (13:20)    -   -   -   -  

  • mislik

    Već dugo, dugo nisam čula riječ šuknuti (kroz prozor).
    A iskipati u iz je smiješno. :)

    Nije smiješno kada slučajem ugazim u nešto one ljepljive, žvakaća guma poezije i onda lupam nogom o tlo i hoću otresti, ali se to fuj drži za potplate i mora biti urota izumirućih obućara ili već nešto globalno.
    Ali u svakoj katastrofi spava prilika i već imam pakleni plan, jeftine poetobrane masovne proizvodnje, jer sve se može prodati, sirotinji i skuplje.

    avatar

    01.05.2018. (15:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...