"potvrda žive sebe" ... kako je krhko to biće ispod snijega kojem je uvijek svejedno, jer ta bjelina caruje pa ništa ne daruje, dođe i pokupi se u dubini hladnog dana ostavljajući svakog na svijetu sama
(eto malo poezije) :)
23.03.2018. (18:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pjesmu doživjeh kao metaforu... ona i on... u njoj osjećanje boli, njemu svejedno... osjetih je kao tvoje poetsko sudjelovanje... pjesnički vrisak... zaustavimo nasilje nad ženama... moćna je pjesma... čitajući srce je promijenilo ritam... :)
23.03.2018. (19:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Snijeg kao teret pod kojim trpi egzistencija. Pa i smreka zimzelena, kao da i nije živa. Zapravo, osjećam se kao i ova smreka. :)
U prvi mah, gledala sam na snijeg opisan stihovima kao na teret prolaznosti ili prolaznost kao teret u osjećaju vlastite egzistencije. A i kao osjećaj težine postojanja, prolazan, kada ga kao čarolijom preobraze sunce i toplina, i zastrujalost životnim energijama, od kojih i snijeg kopni.... Dok mi to kako je snijegu svejedno, izgleda tako kao što je i snu svejedno za onog tko ga sanja.
Prekrasan mi je stih: miris smole koju luči kao potvrdu žive sebe. A uz tvoju moć da ono što vidiš pretvaraš u ovakve riječi - stihove (vodu u vino poezije; kako pročitah neki dan kod Kiša), priključila bih parafrazirajući i ove od Valerya - ... jer vidiš ono što vidiš a ne ono što se po običaju vidi.
29.03.2018. (21:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Izgleda da smreka nema baš mnogo izbora...
23.03.2018. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Donabellina
a snijegu svejedno.................i ja sam ( na žalost ) u fazi svejdnomijesve
23.03.2018. (16:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
i meni se fučka kao snijegu...ali ne za smreku:))
23.03.2018. (17:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
"potvrda žive sebe" ... kako je krhko to biće ispod snijega kojem je uvijek svejedno, jer ta bjelina caruje pa ništa ne daruje, dođe i pokupi se u dubini hladnog dana ostavljajući svakog na svijetu sama
(eto malo poezije) :)
23.03.2018. (18:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
pjesmu doživjeh kao metaforu... ona i on... u njoj osjećanje boli, njemu svejedno... osjetih je kao tvoje poetsko sudjelovanje... pjesnički vrisak... zaustavimo nasilje nad ženama... moćna je pjesma... čitajući srce je promijenilo ritam... :)
23.03.2018. (19:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
prekrasno, moj dojam je - erotska balada.
23.03.2018. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
A snijegu - svejedno...Pusa, vole Te L+B+G
24.03.2018. (01:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Snijeg kao teret pod kojim trpi egzistencija. Pa i smreka zimzelena, kao da i nije živa. Zapravo, osjećam se kao i ova smreka. :)
U prvi mah, gledala sam na snijeg opisan stihovima kao na teret prolaznosti ili prolaznost kao teret u osjećaju vlastite egzistencije. A i kao osjećaj težine postojanja, prolazan, kada ga kao čarolijom preobraze sunce i toplina, i zastrujalost životnim energijama, od kojih i snijeg kopni.... Dok mi to kako je snijegu svejedno, izgleda tako kao što je i snu svejedno za onog tko ga sanja.
Prekrasan mi je stih: miris smole koju luči kao potvrdu žive sebe.
A uz tvoju moć da ono što vidiš pretvaraš u ovakve riječi - stihove (vodu u vino poezije; kako pročitah neki dan kod Kiša), priključila bih parafrazirajući i ove od Valerya - ... jer vidiš ono što vidiš a ne ono što se po običaju vidi.
29.03.2018. (21:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...