Komentari

theartofbeingyourself.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing


  • The Art Of Being Yourself

    .

    avatar

    24.01.2018. (20:11)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Ma daj se opusti i uživaj..hahaha....Jesi se bavio kada sportom? Meni je sve oko sporta super..I igranje i navijanje, neovisno dal ja igram svoj sport ili navijam za klinca ili za repku...Život se može živjeti punim plućima na tisuće načina...Ovo je jedan OD:-)))

    avatar

    24.01.2018. (20:26)    -   -   -   -  

  • bellarte

    Koliko žuči i nervoze..zbog tamo nekog sporta...u navijackom žaru neki bi i tv razbili.....ja sam uvijek za umjerenost u svemu,a napose u sportu u kojem ..se tamo neki znoje,tuku,nerviraju..za čije babe zdravlje?

    avatar

    25.01.2018. (00:21)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    dnevnik - ja sam i opušten i uživam, ali moje uživanje je potpuno neovisno o tome da li će netko zabiti gol. To su dječja posla, a vatreni navijači su naizgled odrasli ljudi čiji razvoj je zaustavljen na nivou 10-godišnjaka. Pa nisam ja kriv što je to tako, i što imam oči i vidim što se događa oko mene. Ne moramo svi sudjelovati u cirkusu i ako ne sudjelujemo ne znači da nismo opušteni. Naprotiv, opušteniji sam od svih tih nedojebanih skakača po tribinama. Sportom sam se bavio, a bavim i dalje, čak i u ovim poznim ranim 40-ima, rekreativno, vjerojatno češće od većine mahnitih navijača, ali moram priznati da nisam zadovoljan sa sobom, moram povećati tjedne doze.

    bellarte - u kome je žuč i nervoza? U meni? Ili onima što su imali izraze kao da im je netko umro nakon utakmice? Ja nisam ni trepnuo. A njihovo ponašanje je predvidljivo do bola, kao kod pavlovljevih pasa, reagiraju točno po zadanom obrascu, kad pobjede, sreća do neba, kad izgube, tuga do pakla. Bizarno. Svaka reakcija je poznata unaprijed, do detalja. Ja, btw, nisam za umjerenost, ni mlakost. Mislim da treba biti do kraja autentičan, bez ostatka. Zašto bi ja kao mirno tele gledao i slušao (a moram, jer ne mogu to izbjeći, sveprisutno je) tu napuhanu euforiju oko ničeg bitnog. Ja sam mislio da je sport igra, kad ono - borba, rat, gladijatorstvo, u boj, u boj. i iznad svega - biznis. Igrači rade svoj posao i zarađuju pri tom silne pare. Sve je to van pameti. Hah, šta da ti kažem. Umjerenost? Nema je u tom segmentu.

    avatar

    25.01.2018. (09:04)    -   -   -   -  

  • Dante

    Srećom, po mene, cijepio sam se protiv te euforije koja se javlja prilikom svakog nastupa naših sportaša. Da se razumijemo drago mi je da su bolji od nekoga ali ne kužim tu galamu oko toga hoće li dobiti utakmicu i što im je sve u pitanju. Znam da jutro poslije ja idem za svojim poslom , a oni za svojim i tu se razilazimo ...

    avatar

    25.01.2018. (11:01)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Sve pobrojano je razlog zašto ne gledam utakmice hrvatskih reprezentacija. Tu nema govora o sportu i sportskom uspjehu ili neuspjehu već isključivo o nacionalnoj euforiji ili tragediji. A tek, kad nakon takve 'tragedije' navale pljuvanja po momcima koji su se mučili i trudili koliko su znali i umjeli onih koji ugodno sjede u foteljama, grickaju grickalice i piju 'Žuja je zakon', onda mi se to toliko smuči da u tome jednostavno ne mogu sudjelovati.

    avatar

    25.01.2018. (11:09)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Neutemeljena euforija... je čudna biljka. Danas joj ni traga ni glasa.

    avatar

    25.01.2018. (11:47)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    Poptpisujem @Bergaza : sinoć su bili tako agresivno-neugodni kometatori, pljuvali su po nemoći naših gore, nego i jedan koji je gledao tekmu premo Tv-a

    avatar

    25.01.2018. (12:29)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    @Art- ja se nadam da ću, kaj se tih nekih stvari tiče, zauvijek u glavi ostati ona 10-godišnjakinja, koja se zna, djetinje veseliti radi svog, ali i tuđeg uspjeha i radi tisuću drugih stvari jasno i glasno (a ne vidim se ni u ovoj drugoj kategoriji koju si pridjelio navijačima, haha)..Za mene ne postoji snažnije uzbuđenje nego kad navijam na tribinama na utakmicama svog sina i proživljavam snažno te emocije...Na tribinama se iskazuju emocije, a emocija = život, neovisno kakva god ona bila i koji god njen izvor bio, naravno, dok je god pozitivna. I ne slažem se s nižim komentatorima koji ističu da se u ovom navijanju ne radi o sportu i sportskom uspjehu...To ovisi tko gleda i iz kojeg kuta se gleda (znači, kao i kod drugih stvari sve opet ovisi o nama i našim pogledima na stvar)....Naravno ima onih koji ovakve stvari iskorištavaju u svoje svrhe (političari, marketing i sl.), ali ipak jedan broj ljudi (poput mene) uživaju u sportu i navijanju, i to doživljaju kao vid jedne fora zajedničke energije...Kaj će ti život bez euforije??? Blagdanska euforija, navijačka euforija, pa kaj??? Neka ih...meni su samo na pozitivu, jer iz istih izvlačim ono pozitivno...Ionako sam svjesna da će doći vrijeme u životu (a i van njega, kada odemo u vječna lovišta) kad ću prisilno morati biti mirna, hahaha...Ti si baš pravi Grinč :-))))))

    avatar

    25.01.2018. (12:56)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    "Muči me jedno pitanje..." pa mi je baš dobro došla rečenica JR-e: "(...) djetinje veseliti radi svog, ali i tuđeg uspjeha (...)".
    Kako to pomiriti u "navijanju"? Bodriti "svoju" ekipu, sina, muža, ..., "svoju" reprezentaciju - da, da. Ali fućkati i urlikati za vrijeme akcije "tuđe" ekipe, susjedovog sina, prijateljičinog muža ili... francuske (ili "ine inozemne") reprezentacije???
    Zar je to veseljenje tuđem uspjehu...?
    I "uživanje u kvaliteti, vještini i izvedbi" uostalom?!

    avatar

    25.01.2018. (14:26)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    @GP- pa to se opet veže i na onu moju rečenicu da sve kreće od nas samih i ovisi kako MI (osobno) gledamo na stvar..Ja npr. navijam za "svoje", ali nikada ne fućkam i ne omalovažavam protivnika. To je stvar osnova kulture i osobnosti. Zar radi nekulturnih pojedinaca treba tako stigmatizirati navijanje? To mi je bzvz. i zapravo površno. Ujedno, i meni je žalosno kako će sad danima "eksperti" trubiti o tome kaj je trebalo i kak je trebalo igrati te pljuvati po igračima, treneru i dr. Ja sam rekla samo jedno: "Dečki bili ste dobri (kolko su u tom trenutku mogli biti dobri)! Drugi put bit će bolje!" Eto, to je moj stav. Sigurna sam da ima još puno ljudi koji na taj način razmišljaju i navijaju. Iskreno, ovakvo pljuvanje po navijanju, za mene je jednaka krajnost onoj u kojem neki navijanje koriste u druge (nepodobne) svrhe. Prava stvar je, kao i u životu, uvijek negdje u sredini.

    avatar

    25.01.2018. (16:06)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Iako tebe, JR, nisam "apostrofirao", nego samo citirao, našla si za shodno staviti se u poziciju apologeta "navijaštva u Hrvata".
    Da si na "jednoj košarkaškoj utakmici" između "ST-ZG rivala" zbog uživanja u... i aplaudiranja odličnim, vještim potezima obih strana bila skoro "sankcionirana" od gnjevnih "navijača" (bili smo, naivci, na "krivoj tribini"), drugačije bi govorila o čarima natjecanja i objektivnosti navijačke "mase".
    Budući da u "navijaštvu" nema "pomirenja", ne možeš govoriti da se "djetinje veseliš (i) tuđem uspjehu". Tada bi sinoć doma, npr., pred TV-ekranom aplaudirala (i) Karabatićevim golovima... A nisi.

    [Za mene je priči kraj]

    avatar

    25.01.2018. (16:42)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    @GP- po meni, nepotreban ovakav ton...pa komentarima svatko od nas iznosi svoje stavove...barem ja na to tako gledam...Kao što sam napomenula, sve pa i navijanje ima svojih negativnih strana...Ja ovdje govorim o onim pozitivnima, jer ništa nije crno i bijelo. Imam li pravo reći da uživam u navijanju, a da me se ne proglasi nekim "apologetom", nedoje....ili nedoraslom osobom. Inače me fascinira koliko su ljudi skloni izvlačiti iz svega negativno, zatirući u istome i pozitivne strane ili barem da se dozvoli drugima da ih vide, bez da ih se etiketira...I da..naravno da nisam navijala za Karabatića, jer sam navijala za Hrvatsku, ali, to ne znači da ne mislim kako je Karabatić izvrstan igrač i Francuska jako dobra momčad.

    avatar

    25.01.2018. (17:08)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    meni je fascinantno kako se slavi i vjeruje kad je dobar rezultat, a čim popuste, prazne su tribine, nema se volje za ići na utakmice....pa tek tada je bitna podrška!

    avatar

    25.01.2018. (17:51)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    Ova stvar sa sportom je, kao i druge stvari, slojevita i može ju se gledati iz raznih kuteva. Može se gledati iz bezazlenog nivoa iz kojeg gleda @dnevni jr, ili iz kuta modernog gladijatorstva kakvo je moderni sport danas, ili iz kuta silnih i nepreglednih i bespotrebnih analiza stručnjaka koji su ovoj stvari posvetili svoje živote, ili iz kuta navijača kojem je odlazak na utakmice i navijanje za omiljeni klub smisao života i ispušni ventil kojeg koristi gotovo nesvjesno kako bi progurao kroz dan iščekujući sljedeću utakmicu i skakutanje sa sličnima. Puno je nivoa. Generalno, sport barem nekoliko destljeća nije ono što bi sport trebao biti, već je duboko u raljama krupnog kapitala i politike, kao i sve ostalo na Planeti. Meni je sve to skupa potpuno van pameti. Ako poželim zabavu te vrstu, otić ću u cirkus čim mi bude negdje u blizini.

    avatar

    25.01.2018. (20:19)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...