Hvala vam, luki2 i Nisa ... :) Ovo je jednim vrlo malim dijelom nanovo obrađena jedna starija priča koja je sad našla svoje mjesto ovdje, u međuvremenu dok ne budem pisala novo. A meni draga priča, sjećam se i kako sam je voljela pisati svojevremeno...
30.11.2017. (11:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala, pametni.... gripa, odužila se a potrajat će i dok se vratim u formu. Nego, vidim da je stigla i tvoja nova priča - tek ću je čitati - u kojoj je svijet sigurno mnogo bolji nego ovaj ovdje...
30.11.2017. (19:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ono što je bilo - sreća je. Toga nismo bili svjesni. Jer sreću smo gledali u želji kojoj bismo htjeli prići. Sreću tražimo u budućnosti. I iznenadimo se kako smo pokraj nje prolazili. Uz nju, s njom bili.
01.12.2017. (10:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kakvo divno razumijevanje sreće, riječi o njoj... potpuno su me uzele pod svoje osjećajno, tako djelotvorne, našle me, jer koliko istinite toliko su i lijepe, meroveus.
01.12.2017. (12:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zastala bih na početku: "Od našeg praha napravit će jednom vjetar portret s bijelim oleandrom u cvatu." i ovdje: "tek mir onog neznanja koje nas štiti od zahtjeva da razumijemo i mnogo više nego što nam je to dopuštao naš uski mali svijet kojeg smo ogradili sa svih strana strašno lijepim prizorima sreće"
01.12.2017. (14:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uživala. Prepustila se ljepoti. Baš kao da sam prošla pored oleandra, titraju mi tvoje slike, koje bi mogle biti moje, ili bilo čije. Toliko bezvremene. Uglavljene u latici cvijeta zauvijek. Čitajuć te, poželim pisati opet moju Sarah. Al ona je tako bezbrižna...
01.12.2017. (22:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala, draga Kintsukoroi. Sarah. < 3 Želim ti da je možeš vratiti i pisati nju opet. Ali, ovim si me podsjetila jedne pjesme koju je meni pisala jedna moja bezbrižna, poput tvoje Sarah (ostavit ću ti je ovdje)
Nepovratno
Ne, ne možeš se vratiti. Što ti imaš s mojim titrajima, fluidnošću, ovim grcanjem svjetlosti što pršti iz mojih usta, iz očiju, svakog pokreta što migolji i izmiče uhvatljivosti kao da je ovo biće čula od skliskog satena, tečno, što se otima formi? Zar misliš da više imaš pravo na mjesto koje ti ne pripada? Tvoj umor, tvoja svela koža opustjela kao i osjećaji mogu se samo opeći o mene pa ne pružaj ruke k meni uzalud. Sačuvaj me od sebe. Odlazi! Kad bih te bar mogla odvratiti od sebe smijehom, smijala bih se, smijala... Ja nikad neću biti tamo gdje si ti. Mislošću vremena što nas razdvaja uvijek ću biti u prednosti. Možeš me samo usmrtiti! Očaj s kojim se boriš ionako nije ništa drugo nego težnja dokidanju. Dokidanju ljepote koju želiš spasiti – od sebe.
A možda bi bilo baš dobro uspostaviti korespondenciju s tim curama, raspitati se što ima kod njih sad. :)
02.12.2017. (13:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Kako prelijepe male minijature, predivno spojene u cjelinu....Brzo ozdravljeje Ti želim! Nedostajali si, da znaš...Pusa, vole Te L+B+G
30.11.2017. (01:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
Bože Viv koliko toga stane ovdje, zgusnuto među slovima, cijeli jedan život, isprepleten s mirisima
30.11.2017. (11:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Hvala vam, luki2 i Nisa
... :)
Ovo je jednim vrlo malim dijelom nanovo obrađena jedna starija priča koja je sad našla svoje mjesto ovdje, u međuvremenu dok ne budem pisala novo. A meni draga priča, sjećam se i kako sam je voljela pisati svojevremeno...
30.11.2017. (11:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
ozdravljenje? nisam znao da si bolesna. pridružujem se željama za ozdravljenje i za - posjed sreće
30.11.2017. (17:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Hvala, pametni.... gripa, odužila se a potrajat će i dok se vratim u formu. Nego, vidim da je stigla i tvoja nova priča - tek ću je čitati - u kojoj je svijet sigurno mnogo bolji nego ovaj ovdje...
30.11.2017. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Ono što je bilo - sreća je. Toga nismo bili svjesni. Jer sreću smo gledali u želji kojoj bismo htjeli prići. Sreću tražimo u budućnosti. I iznenadimo se kako smo pokraj nje prolazili. Uz nju, s njom bili.
01.12.2017. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
kakvo divno razumijevanje sreće, riječi o njoj... potpuno su me uzele pod svoje osjećajno, tako djelotvorne, našle me, jer koliko istinite toliko su i lijepe, meroveus.
01.12.2017. (12:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Zastala bih na početku:
"Od našeg praha napravit će jednom vjetar portret s bijelim
oleandrom u cvatu."
i ovdje:
"tek mir onog neznanja koje nas štiti od zahtjeva da
razumijemo i mnogo više nego što nam je to dopuštao naš
uski mali svijet kojeg smo ogradili sa svih strana strašno
lijepim prizorima sreće"
01.12.2017. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
bijeli oleandar u cvatu... sreća sa izvora... :)
01.12.2017. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Hvala, Lastavica, za izdvojene dijelove (slažem se s tobom) :)
i Dinaja, za lijepo tumačenje.
01.12.2017. (17:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
Uživala. Prepustila se ljepoti. Baš kao da sam prošla pored oleandra, titraju mi tvoje slike, koje bi mogle biti moje, ili bilo čije. Toliko bezvremene. Uglavljene u latici cvijeta zauvijek.
Čitajuć te, poželim pisati opet moju Sarah.
Al ona je tako bezbrižna...
01.12.2017. (22:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Hvala, draga Kintsukoroi. Sarah.
< 3
Želim ti da je možeš vratiti i pisati nju opet.
Ali, ovim si me podsjetila jedne pjesme
koju je meni pisala jedna moja
bezbrižna, poput tvoje Sarah
(ostavit ću ti je ovdje)
Nepovratno
Ne, ne možeš se vratiti.
Što ti imaš s mojim titrajima, fluidnošću,
ovim grcanjem svjetlosti što pršti iz mojih usta,
iz očiju, svakog pokreta što migolji i izmiče uhvatljivosti
kao da je ovo biće čula od skliskog satena, tečno, što se otima formi?
Zar misliš da više imaš pravo na mjesto koje ti ne pripada?
Tvoj umor, tvoja svela koža opustjela kao i osjećaji
mogu se samo opeći o mene pa ne pružaj ruke k meni uzalud.
Sačuvaj me od sebe. Odlazi! Kad bih te bar mogla odvratiti
od sebe smijehom, smijala bih se, smijala...
Ja nikad neću biti tamo gdje si ti. Mislošću vremena što nas razdvaja
uvijek ću biti u prednosti.
Možeš me samo usmrtiti!
Očaj s kojim se boriš ionako nije ništa drugo nego težnja dokidanju.
Dokidanju ljepote koju želiš spasiti – od sebe.
A možda bi bilo baš dobro uspostaviti korespondenciju s tim curama, raspitati se što ima kod njih sad. :)
02.12.2017. (13:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Hvala Ti na lijepim riječima kod mene i zahvala na navijanju za Goldie! Pusa, vole Te L+B+G
02.12.2017. (14:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ da, Sarah ima prijatelje. Nije sama:-*
03.12.2017. (09:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Nije. :))
03.12.2017. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...