Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Lastavica

    Možda ćeš ti pratiti tu lozu kao što je geomir pratio malu maslinu.

    avatar

    08.10.2017. (20:45)    -   -   -   -  

  • AnaBoni

    Fenomenalno si dala poruku Čovjeku i Prirodi : neuništivi su, ma kako ljudska ruka bila moćnija od moći

    avatar

    08.10.2017. (21:33)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Lastavice, morat ću, ako stignem, pogledati što je napisao geomir.

    Hvala ti, @AnaBoni, na iskazanom dojmu!

    avatar

    08.10.2017. (23:52)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    život uvijek nađe put pa makar i na nemogućim mjestima

    avatar

    09.10.2017. (09:52)    -   -   -   -  

  • Živa

    Živjela priroda :)

    avatar

    09.10.2017. (10:39)    -   -   -   -  

  • iris

    prva asocijacija mi je film -soba s pogledom-

    avatar

    09.10.2017. (11:58)    -   -   -   -  

  • viviana

    @shadow... nađe, ali ovdje je naglasak na ispreplitanju puteva, doista, nezamislivim upletanjima, kako to već život sam zna (smisleno) izrežirati

    Živjela, @Živa!

    @Pola, nisam gledala, ali sam sad pročitala sinopsis.
    :)

    avatar

    09.10.2017. (12:59)    -   -   -   -  

  • iris

    viviana, nisam čitala knjigu - ali budem :)
    no, ekranizacija je, sjećam se, zadovoljila i više nego sve moje potrebe
    i gladi za sličnim, u tom razdoblju.
    savršena priroda, ponekad u prkosu, ponekad u sinhronizaciji sa
    ljudskim kvalitetama, izuzetne slike,
    izuzetni likovi, fantastično obrađena duhovna dimenzija ljubavi u susretanju sa gotovo mizernim patvorenostima društva.
    u nedostatku svojih riječi htjela sam najbliže moguće približiti svoj dojam,
    s obzirom koliko sam kompleksno shvatila tvoju sliku.
    :)

    avatar

    09.10.2017. (13:13)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) voljela bih pogledati film i vjerujem da ću uskoro i imati priliku za to.
    a ti si bujica riječi, koje ja volim
    i u tvojim pjesmama i u komentarima. :)

    avatar

    09.10.2017. (14:09)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Ćivotni putevi koji se isprepliču i ponekad, samo ponekad - znaju biti tako zamršeni...Pusa, L+B+G

    avatar

    09.10.2017. (20:52)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Iako se misao vodilja poštuje, čini se kako je nešto izostavljeno. Ne znam je li s namjerom ili je tako perom dovedeno, stječem dojam kako se nešto prešutjelo ili je odbačeno. Kao da se o nečemu drugom htjelo govoriti. Jer nestanak sam po sebi podrazumijeva prethodno bivanje, a isto tako kao posljedica ima svoj uzrok i svoj povod.
    Kada bih šetao ulicom iz djetinjstva prvo što bih opazio bila bi neugoda razmjera pamćenog i sadašnjeg, ugrizaju razlike i prizivaju detalje koji ih tvore. Toj grčevitosti emotivnog uma rijetko tko se može oduprijeti. Podudarnost daje ugodu poput uspješno zgotovljene slagalice. Nestanak dijela je sablazan i narušava cjelinu. I ma koliko ta cjelina opstaje takva ne će se namiriti dok ne pronikne nedostajućem dijelu. Tako i Glembay mora se vratiti svom uznemirujućem akordu kako bi otkrio i objelodanio uzrok nestanka koji bi upotpunio njegovu misiju.

    avatar

    10.10.2017. (15:33)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    praznine su pune mogućnosti

    avatar

    10.10.2017. (15:39)    -   -   -   -  

  • Potok

    Jedino je prolaznost neprolazna. Ostaju neki tragovi, neka (pod)sjećanja, neki zov. Ali, to samo pojačava bol, nespokoj, tugu. Na kraju će i fotografije završiti na tavanu, i od predaka i naše. Izuzeci (o jednom pišeš) su čuda, otpor spram nestajanja, pdsjetnik na bolje jučer. Nostalgija nije konzervans, ona je kiselina koja deformira, izobličuje kao opijati svijest.

    avatar

    10.10.2017. (16:11)    -   -   -   -  

  • viviana

    @luki2, znaju biti zamršeni kao klupčad vunice, kao konci, pa kad ne ide razmrsiti ih, prekida se...

    @meroveus
    Kažeš: 'Kao da se o nečemu drugom htjelo govoriti.' Istina. Ali o tom drugom pokušala sam govoriti na ovaj način, posredstvom nečeg drugog, a to je - taj detalj: loza isprepletena s jabukom. Htjela sam govoriti o onom što je na samom kraju ove priče. O tome kako nam se životi isprepletu, kako se nekad, jednom, nije moglo niti sanjati. O tako nečemu, što - a događa mi se - ima toliko puno smisla kojem svjedočimo i uviđamo ga... a da nisam znala točno, kako govoriti... I možda bih tu ideju - pisati uopće o tome i napustila, da nisam 'ugledala' priliku posredstvom te loze - koja je za mene isto bila čudesno nešto (otkriti je) ispričati nešto drugo ali srodno načinom zbivanja. Kao i u životu, relacijama između ljudi, onom zamišljanom, željenom, a izjalovljenom kao takvom, na temeljima ili jednostavno zaslugom onog što je slobodno - i to slobodno, ovdje je zapravo središnje - razvije se nešto čiji smisao sagledavamo - kao da čitamo neku knjigu - tek na njenim poodmaklim stranicama, pa i cijela ta knjiga sa svojom pričom jeste moguća zbog te cjeline koju zaprema.
    Ne bih sad da kompliciram, pojašnjavanjem, ali.... ovdje sam isplela priču imajući tu sliku loze, počev od toga što joj je prethodilo, a što je uzelo gotovo sav prostor, da bi se tek na kraju naglasilo ono o čemu se zapravo htjelo pričati. Vjerujem da je otud i taj tvoj osjećaj, a tvoja intuicija zbilja izvanredan detektor. :)
    Ovo što si napisao o nestanku dijela koji narušava cjelinu i njenom namirivanju... izvanredno je, isto, i istinito.

    jesu, @pametni zub. i kad to kažeš, to je tako jednostavno - jednostavna istina - ali treba do takve jednostavnosti, jezgrovitosti, i doći mišljenjem.

    dragi @Potok, i tvoji komentari su poput tvojih pjesama. Pa i ovdje kad kažeš 'Jedino je prolaznost neprolazna', to je jedna od tvojih lirskih definicija kao i ova o nostalgiji....
    Sretna sam što se i mi ovdje ispreplićemo posredstvom svojih tekstova, komentarima, koji su isto mali, vrijedni tekstovi, i što su živi i imaju se u nama uza što primiti.

    avatar

    10.10.2017. (19:07)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    prekrasno....dali je moguće...sve je moguće...priroda zna i može to što čovjek ne zna ili ne želi!

    avatar

    10.10.2017. (19:34)    -   -   -   -  

  • viviana

    baš tako, @modrinaneba. thanks.
    :)

    avatar

    10.10.2017. (19:43)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Draga Viviana, baš si me dirnula komentarom o Petru Panu i njegoovm svijetu koji iščezava....Hvala Ti! Potpuno se, nažalost, slažem :((((
    Molim Te, imaš komentar kod mene od Dinaje - molim, pogledaj! Hvala! Pusa, L+B+G

    avatar

    11.10.2017. (00:08)    -   -   -   -  

  • viviana

    Pogledala, hvala na obavijesti, luki!

    avatar

    11.10.2017. (11:23)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Draga Viviana, opet divan komentar kod mene: mogu zamisliti kako Ti je bilo :(((( Žao mi je ako sam pobudila neke nemile uspomene....:((((( Seka je dobro, to je najvažnije - a Lukasa je čuvala ne smao njegova baka, nego i svi anđeli čuvari...Sumnjam i na moju baku, koja, uvjerena sam, sjedi na Nebu s tim istim anđelima......Hvala Ti, neizmjerno! Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    11.10.2017. (21:26)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) Samo mogu razumjeti bolje - kako je, nego netko tko nije bio u takvoj situaciji. I to mi je prvo jurnulo u svijest - kako joj je moralo biti...
    Inače, ne bježim ja od nemilih uspomena. Sve su to moja iskustva.

    avatar

    11.10.2017. (22:17)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...