Komentari

givingisreceiving.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Giving is receiving

    Draga, ranjena ženo: "Kutak tuđeg oka nije mjesto gdje ćeš ugledati ono što ti nedostaje!“

    avatar

    21.08.2017. (11:49)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Predivan tekst, hvala što si podijelila s nama.....Doista se slažem sa svakom rečenicm! Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    21.08.2017. (20:34)    -   -   -   -  

  • Giving is receiving

    Draga luki, hvala tebi, na tome sto citas moje retke i uvijek ostavis trag :)! :*

    avatar

    21.08.2017. (21:04)    -   -   -   -  

  • HrcPoeta - gdje su svi bitni

    Poznat osjećaj...nema izlaza...

    avatar

    22.08.2017. (09:28)    -   -   -   -  

  • AnaBoni

    Precijenila se. Podcijenila se. Izgubila se negdje po putu, i zaboravila na samu sebe.

    Ovo "peče" kad se pročita : istina svaka zapeče čak i kad je netko drugi izgovori kao ti ovim tekstom, jer, sretno-nesretne duše koje su se oduzimale od sebe da bi se dale drugima, obično zanemaruju svaku nanesenu bol u ime iskrenog davanja...Ono, dok možeš i želiš----a to kod nekih jako dugo traje, do krajnje iscrpljenosti koje ponekad čak nismo ni svjesni, jer jedina svjesnost koju poznajemo je činjenica, da kad nas ne bude ---bit ćemo mirni ne osjećajući taj mir.

    Osvjestiti se DA........ali kako, ako ne znamo pronaći prostor vlastitog disanja ?

    avatar

    22.08.2017. (14:19)    -   -   -   -  

  • Tiša

    Draga Ana, ovo je predivno što si napisala.
    Toliko je duboko i vjerujem da smo svi nekad bili u ovakvoj situaciji.
    Hvala ti na dijeljenju ovog članka.
    Možemo svi učiti iz njega :)

    avatar

    22.08.2017. (19:40)    -   -   -   -  

  • borgman

    jedna od najtežih životnih škola je slika koju daje članak. Neki je savladaju poslije, neki prije, ali baš svi (čak i ti zombiji koji čine 90% ljudi) uđu u taj razred.

    avatar

    23.08.2017. (07:54)    -   -   -   -  

  • Prozor u svijet

    Bože ti kao da pišeš o meni.... U fazi sam gdje govorim dosta ali nitko me ne čuje... Fascinantno je to koliko ljudi ne žele čuti tuđu bol..A bol od psihičke prijeđe na fizičku i sad je sve gore....Ako poživim dovoljno da se dignem iz pepela napisati ću knjigu o svom životu možda je tko i pročita....

    avatar

    23.08.2017. (08:42)    -   -   -   -  

  • Giving is receiving

    @HrcPoeta- O ne, ima izlaza! UVIJEK ima izlaza! I kad je najmračnije, i kad je najmučnije, treba hoditi kroz taj mrak.. Bez mogućnosti da vidiš prst pred nosom, nadati se najboljemu. Onaj tračak svijetla, što dopire kroz vrata na kojima piše IZLAZ, se uvijek, prije ili kasnije, pokaže. Hrabrost da nastaviš usprkos svemu i taj pokušaj vjere u sebe i svoje snage su kao svjetiljke koje te dovedu do mjesta na kojem će biti lakše.

    @AnaBoni- Žao mi je štoje zapeklo, ali mi je i drago što je zapeklo. Kad zapeče, napokon počnemo obraćati obraćati pažnju na to što peče... A nije lako, kao što napisah, ali je oslobađajuće. Odlično da si spomenula tu bol, do koje dođe u ime iskrenog davanja. Probudi se ona u onom koji daje, ali ju možemo probuditi i u onome koji prima, bez mogućnosti da da. Možda bi on i volio dati, ali u datom trenutku ne može.. Možda ne zna. Možda se čak i ispraznio, negdje po putu... Svaki novčić ima dvije strane. A kako naći prostor vlastitog disanja? U današnjem svijetu, teško. Većina ima posao, koji zahtjeva puno. Obitelj, koja zahtjeva još i više. I nakon što zadovolji svijet, prazna zaspe u krevetu, kako bi sutra sve ponovila. Ali, pitanje je fokusa. Ako nam je sve to drugo važno, zašto mi sami sebi ne bi postali važni? Zašto nam naša svjesnost ne bi postao jedan od fokusa? Prostor vlastitog disanja nalazi se traganjem. A za traganje je potrebno vrijeme. Mislim da ga je najlakše pronaći u povremenoj tišini i samoći, trenutcima za sebe, trenutcima u kojima smo posvećeni onome što mi volimo. I ničem drugom. I nikome drugom.

    @Tiša- Hvala tebi, od srca! Kad izbaciš bol, na papir, u ime većeg smisla, ona se transformira u radost.. U mogućnost transformacije i iscjeljenja. Nema mi veće sreće, nego da potaknem nekoga, da i sebe prepozna... Pa da ubuduće odabere bolje i konstruktivnije.

    @borgman- Slažem se s tobom, najteža i najvažnija životna škola. Ali, nekako, pesimistično, mislim.... Da ju neki nikada ne nauče.

    @Prozor u svijet- Dobo došla! Eto nas, ima nas, nisi sama... Ne čuju te jer ne mogu čuti. Zaokupirani su sobom i svojim problemima pa ne vide prst pred nosom. Ne traži od njih ono što ti ne mogu dati. Za uzvrat, okreni se sebi ili potraži pomoć nekog kompetentnijeg, obrati se psihoterapeutu, posudi knjigu koju je jednom napisao netko tko te može razumjeti, "traži" odgovore u tišini, kroz meditaciju... KAD NEMA NIKOGA, IMAŠ SEBE! A sama činjenica da razmišljaš o dizanju iz pepela, govori da će do tog izdizanja i doći. Samo budi hrabra! :)

    Hvala svima na čitanju i promišljanju! Pozdravljam vas!

    avatar

    23.08.2017. (12:38)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Sada vrijedno piši svoj diplomski - ako mogu kako pomoći, raci, javi! Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    23.08.2017. (22:35)    -   -   -   -  

  • Giving is receiving

    @draga luki- hvalaaa ti, samim time sto si pitala, vec si dovoljno ucinila :)! mozes mi poslati malo pozitivne energije, da nastavim produktivno i hrabro, kao i do sada.. :) :*

    avatar

    24.08.2017. (15:46)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Giving is receiving, sva se poanta nalazi u tvom nicku. Inače, i ja se slažem sa svim od rečenice do rečenice. Predivan, i poučan tekst! U nekim dijelovima sam se i ja prepoznala, moram ti priznati. :)

    avatar

    26.08.2017. (17:20)    -   -   -   -  

  • Giving is receiving

    Hvala ti, draga @pozitivko! :)

    avatar

    02.09.2017. (11:38)    -   -   -   -  

  • La Loba 37

    Hej, Ana. Upravo pročitah tvoj blog, a sati je 00:33. Sve se smirilo, noć je odavno počela. Ono što je odzvonilo u ovoj noći bili su težak film koji sam pogledala i ovaj tvoj blog. Ne moram ti ni napisati da sve što si napisala si pogodila. I sama se osjećam tako u zadnje vrijeme. I da, bol je najbolji učitelj, ali se čovjek pita kada će on kao osoba doći na red. Stoga, hrabro nam svima na putu na kojem učimo kako voljeti sebe, jer tamo sve počinje. Iskustva se nakupilo, svega se nanijelo, ali nismo se prodale za mrvu nečega i ušle u nešto što bi koštalo nas psihičkog i fizičkog zdravlja. Proces je to i to dug. Ipak, i to će proći, zar ne? Do tada, tu smo jedni za druge. Prepoznajemo se i razumijemo, iako si nismo fizički blizu.
    Veliki pozdrav i zagrljaj ti šaljem iz Slavonije. :)

    avatar

    03.09.2017. (00:40)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Šaljem Ti svu moguću pozitivu za pisanje; i svakako ako uspiješ navrati na Festival....Vrijedi! Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    05.09.2017. (18:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...