Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Nitko

    Pustio je kap i dao ostavku. Mjehur je mjehur.

    avatar

    04.05.2017. (16:53)    -   -   -   -  

  • sewen

    Respect!

    avatar

    05.05.2017. (07:54)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Nije svatko heroj, neki su "heroji".

    avatar

    05.05.2017. (12:20)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Nisi ovdje baš nešto pogodio u sridu, tek si probao biti dosjetiljiv i zanmljiv. Ali dobro, što sad.

    avatar

    05.05.2017. (12:50)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NITKO - procurilo
    SEWEN - klanjam se
    SEMPER - nadri-heroji
    IZVORNI - nisi verbalizirao, ostao si kriptičan: zašto se po tvom mišljenju radi o nepogađanju?

    avatar

    05.05.2017. (13:34)    -   -   -   -  

  • j.

    Pater Had Jirija Šotole rekao bi (po mome, možda i blijedom sjećanju) da je heroj samo onaj čovjek koji iz dana u dan čini ono što ne želi :)

    avatar

    05.05.2017. (14:58)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    J. - bravo! Odlično oslovljavanje.
    To je kantijanska etika.
    Kako sam ja, generalno govoreći, antipatizer kantijanske etike, napisao sam svojedobno post u kojem to razlažem, zašto i kako sam antipatizer, iz pozicije ničeanske etike.
    Fragment:
    "Kant je bio deklarirani fetišist kategoričnosti i općosti. Da treba djelovati samo prema onom postulatu koji bi smio postati opći zakon. Ideja je u negledanju vlastitog interesa i probitka, nego objektiviranju do apstraktnog dobra: da se čini što je Ispravno, a ne ono što paše mojoj vlastitoj Guzici.
    Ja sam evo jutros želio ostati u krevetu kunjati, baš mi bilo slatko i toplo, dok vani magla guši, kiša udara. Ali što bi bilo kad bi svi tako ostali u krevetu? Svijet bi propao u gladi i bijedi - i tako sam se ja dovukao do posla. Važno je podcrtati: nisam želio, ali sam ipak to učinio. Ili, npr. (originalan Kantov primjer): čovjek se poželi ubiti. Da li bi takav postupak mogao biti primjerom za cijelo čovječanstvo? Jasno da ne - ergo, samoubojstvo je univerzalno nemoralan postupak. 'Dakle, nemoguće je da bi ona maksima' (po kojoj ću si skratiti muke ako mi u budućnosti prijeti više zla nego ugode) 'mogla opstojati kao opći prirodni zakon, pa prema tome ona potpuno proturječi najvišem principu svake dužnosti.' Ako sam sebični slabić, koknut ću se svejedno, ali ako želim biti karakter i postupiti moralno - right umjesto convenient - ne smijem to učiniti. Čovjek treba imati snažno razvijen osjećaj Dužnosti, da se natjera uvijek postupati u skladu s najvišim moralnim principom.
    Kant je povijesno jako važan mislilac, među najpoštovanijima, dan-danas u svakom udžbeniku filozofije prednjači po broju posvećenih mu stranica. Francekova Majka nije ga čitala, filozofija ju nikad nije zanimala, ali nekim, tko zna kakvim posrednim putem, koncept Guzice posložio joj se na isti način. Guzica ne smije pobijediti, nego Krepost - a Krepost je definirana kao: oduprijeti se Guzici, činiti suprotno od onoga što se želi činiti. Među najizrazitijim stvarima koje se ne želi činiti je, naravno - raditi. Rekoh 'naravno', jer je crnčenje upravo time i definirano: prisilom na neželjenosti. Ako uživaš u nečemu, ako nije neprijatno, ako se ne moraš tjerati, nitko ti to neće uvažavati kao crnčenje, tj. Krepost, jer - gdje je tu Zasluga?
    U podlozi sabotiranja Guzice putem ispoštovane Kreposti stoji pojam Zasluge. Stječemo ju zadužujući okolinu time što ćemo obaviti nešto mučno, što se mora, a ne želi. Nitko, primjerice, ne hrli silaziti svakoga dana u kanalizaciju među smradove i imati, ako se zadesiš u krivoj rupi, 70% šanse i krepati na svom odvratnom poslu. Ali što bi bilo sa svijetom kada bi nesilaženje dolje postalo opći princip? Nitko baš nije jako željan niti ići spašavati karamboliranu nuklearku i umrijeti za par tjedana od radijacijske bolesti. Pa ipak su radnici-heroji iz Fukushime, kad je došlo do najgoreg, potisnuli rezon vlastitih Guzica i izabrali primijeniti Krepost, požrtvovno išli hladiti nuklearku - jer bolje je i ne zamišljati što bi bilo sa svijetom da je neodlaženje hladiti postalo opći princip."
    Tko želi znati više, neka zaviri u Težinu križa.

    avatar

    05.05.2017. (15:20)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Točno. Meni gotovo svakodnevno pada na um da se ubijem. Razlozi nisu ovog trenutka bitni. No neću to učiniti jer bi obitelji nanio bol (za neke sramotu) kad bih to učinio.

    avatar

    05.05.2017. (16:55)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @pero, ma nagazio si Božu, tek tako, lakonski. Kao da iz povjerljivih izvora znaš da je isti kao i ostali. Ja mislim da nije. Samo to.

    avatar

    05.05.2017. (20:21)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Nije isti, nego još gori.
    Kad kažeš to ''isti kao i ostali'' - zvuči kao da ciljaš na pitanje poštenja, odnosno pokvarenosti. Ostali su nepošteni i pokvareni, a ti misliš da on nije. Okej, uzmimo da i jest točno tako (nije tako, čak i ako on sam misli da je, ali uzmimo) - što s tim svejedno? Pa najmanje je još bitno poštenje.
    Pokvarenost i lopovluk još nekako oprostim, ali tupost nikada. Recimo, tupost pozicioniranja u karakterističnu post-političku retoriku tobožnjeg nadilaženja podjela (''samo reforme'', samo ekonomija, umjesto političkih i svjetonazorskih fronti) - e to se ne oprašta.
    Kao ni zauzimanje garda lažnog centrizma kakvo se očituje u npr. odbijanju da se osudi ZDS.
    Kao ni uopće čitava ta ultimativna palanačka svijest koja obilježava Petrova i njegove. Lokalni format. Mentalitet sitnog kalibra.
    Kao ni ono što se krije iza posture ekstremnog centrizma: klerikalni, arhikonzervativni background.

    avatar

    06.05.2017. (11:11)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    SEMPER - Ne bih se složio s tvojim ''Točno''.
    K'o što rekoh, izrazit sam antipatizer kantijanske etike. No, ovo tvoje rezoniranje nije produkt kantijanske etike.
    Koja je presudna razlika? Tvoja odluka informirana je željom da voljene osobe poštediš boli (i za neke sramote) - njena zadnja motivacija je, znači, u ljubavi prema tvojim bližnjima.
    Kantijanska etika, protiv koje govorim, je sasvim drugi par opanaka. Kant bi tebi tu, naprotiv, rekao da tvoj postupak upravo ne može biti nazvan Moralnim Postupkom, jer nije učinjen Iz Dužnosti, nego po nekoj ljudskosti, osobno pristranoj, motiviranoj vlastitim osjećajima.
    Kant traži neljudskost principijelnosti. Postupanje koje se događa isključivo iz ljubavi prema principu, kao Krepost an sich, shvaćanja što je u kategoričkoj apstraktnosti Ispravno i onda odlučivanja za tu Ispravnost, robotskom odlukom da se ubiti ne smiješ zato što kako bi to bilo kad bi se svi ubili: nije održivo kao opći princip.

    avatar

    06.05.2017. (11:54)    -   -   -   -  

  • mercies spill

    "Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš."
    Petrov ne uživa u ulozi političara nego ponizno prihvaća poziv za koji je itekako nadaren.

    avatar

    07.05.2017. (11:19)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    MERCIES - Je, ne bi bio loš u recimo Saudijskoj Arabiji ili kakvoj sličnoj teokraciji. U građanskoj republici, Petrov je pao s marsa, tj. iz svoje palanačke, plemenske svijesti, i ne razumije first thing o konstitutivnostima građanske republike. Politički je nepismen - ali, ono, do kraja. Ne poznaje čak ni slovo a.

    avatar

    07.05.2017. (13:44)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Prihvaćam tvoje tumačenje @pero..., ipak si , koliko te pratim, na tom području mnogo jači od mene.

    avatar

    07.05.2017. (15:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...