Komentari

viviana.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Kunigunda

    ............................zadržati postojanost boja dok su one još žive i vedre, lijepe, svježe, bar malo duže, ali zalud jer raspadaju se kao i sjaj, prividi, sigurnosti, kao i san,......................................C/P

    Ni ti, ni ja ni itko, tko osjeća vibracije trenutka, sudaranje boja s osjetilom mirisa......baš nitko medju nama ne može zadržati ništa od trenutaka koji vesele kratko, koji se raspadaju < kako kažeš >jednko, kao i život koji od početka do kraja sadrži samo----------trenutke

    avatar

    17.03.2017. (22:12)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala ti, Annabony, za ovaj tvoj, rekla bih, notni zapis. Mala noćna, ili večernja muzika, ovaj tren...

    avatar

    17.03.2017. (22:25)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Računaj na to da je Dali takve slonove slikao tek kad je postao
    poznati i veliki slikar, pa se mogao igrati vizijama.
    igraj se i ti!

    avatar

    18.03.2017. (08:03)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    lijepe li su tvoje bilješke bez obzira jesu li napisane u bilježnici ili direktno na kompjuteru, kako god, čitajući te - osvježiš mi ili dan ili jutro ili predvečerje

    avatar

    18.03.2017. (09:52)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Vrijeme je dimenzija bez konstrukcije. Samo po sebi živo nenadmašivim prostiranjem i sveprožimanjem. Nije čudno kako su ga Grci poredili s antropomorfnom proždrljivošću i nezasitnošću. Svime se proteže i traje bez početka. Čovjek uronjen u vremenu je sićušna točkica a ipak vidikovac svijetu protezanja. U svem tom uzaludnom saznavanju osupne nas propuštenost. Nešto, nekada, negdje izroni svojom neotkrivenom obujminom, a čini se čvrsto zabodenim u nama, sastavnim dijelom čiji značaj je mnogo veći no što bismo racionalno mogli predstaviti. Poput zaglavnog kamena koji jednom uglavljen drži cjelovitost građevine. Može li se nešto zametnuto evocirati novim sjajem? M. Proust tragao je za izgubljenim vremenom. Mnogi literati obrađivali su povratke. Ključno je - čovjek je jednosmjeran i njegovo shvaćanje imanentno je tom određenju. Nema kvantnih skokova. Nema mogućnost kretanja tamo gdje nije. Pa ipak, svojim hendikepom, svojom skučenom dimenzijom daje šarm mnogo većoj. Koliko kod u svojim naporima oskudijeva, koliko god svojim stremljenjem namjere želi unatoč svemu ne-povoljnom.

    avatar

    18.03.2017. (09:54)    -   -   -   -  

  • easy

    proljeće je buđenje, i zar nije najsličnije djetinjstvu...razdoblje "bez briga"
    - upoznavanje sa svijetom, u najplastičnijem i najmirisnijem dijelu,
    proljeće donosi "novi poredak", obiluje ljepotom stvaranja,
    zar je moguće ostati bez osjeta,bez boja, bez želje o trajanju,
    bez podsjećanja na trenutke koji su se negdje u nama zaustavili,
    i, kad s vremenom postanemo svjesni da ljepota nije ništa manja u svakom danu, ipak, ono nešto nas tjera na potvrdu već proživljenog,
    i mi ljepimo još jednu marku i pišemo još jednu kartolinu,
    (konobar je lajtmotiv, osjećao je da je "zalutao" i dao logičan odgovor,
    imam vremena)
    očito postoji razlog zašto se boje raspadaju,
    (nekom se pojačavaju)
    u svakom slučaju još jedno predivno izdanje priče koja bocka, koja se lijeno razvlači i ljuljuška u svojoj ponosnoj ljepoti,
    još puna iznenađenja koje je ostalo zatajeno, još puna radosti,
    slatke dokolice, i lakoće olovke
    bez obzira na to kako će čitatelj protumačiti tu sredinu,
    taj "kraj" bez kraja
    i to vrijeme pripadanja..........

    :)

    avatar

    18.03.2017. (16:19)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    Sjetno

    avatar

    18.03.2017. (17:40)    -   -   -   -  

  • viviana

    @Lastavice, :) morala bih onda postati velika i poznata, najprije. :) Šala.
    :)
    A igrati se - to dolazi od osjećaja vrela života u sebi...

    avatar

    18.03.2017. (19:39)    -   -   -   -  

  • viviana

    @shadow-of-soul, lijepo mi je čuti! Evo i meni je osvježenje u večer - tvoj koment. :)

    avatar

    18.03.2017. (19:44)    -   -   -   -  

  • viviana

    @johannes, svaki tvoj komentar - blistanje je zvijezde intelekta!

    Mislim o onom što napišeš, zastajem s prepoznatim, kao i s onim što je izazov razumijevanju; sa razumijevanjem.... daješ puno svojim sudjelovanjima.
    Kad kažeš 'osupne nas propuštenost', osjećam taj trenutak kao kad ostaneš bez daha; može ostaviti bez daha, kad guši.
    Ali ovdje bih izdvojila jednu tvoju rečenicu kroz koju se meni pokazuje i na neki dirljiv koliko i inspirativan način, ljepota tog i takvog položaja čovjeka u svojoj ljusci ljudskosti kao u orahovoj:

    'Pa ipak svojim hendikepom, svojom skučenom dimenzijom daje šarm mnogo većoj.'

    avatar

    18.03.2017. (20:01)    -   -   -   -  

  • viviana

    @easy, što da ti kažem? Iznenađuješ me!
    :)
    Pa, stvarno:

    ... još puna iznenađenja koje je ostalo zatajeno, još puna radosti,
    slatke dokolice, i lakoće olovke
    bez obzira na to kako će čitatelj protumačiti tu sredinu...

    Kao da gledaš u mene. :)

    I sviđa mi se ova usporedba proljeća sa djetinjstvom.

    :)

    avatar

    18.03.2017. (20:15)    -   -   -   -  

  • viviana

    @FreshCaYg, dobrodošao! Drago mi je sresti te i ovdje.

    avatar

    18.03.2017. (20:19)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Nakon mnogo vremena tišine na mojem blogu,evo me u kratkoj šetnji kroz sjećanja na drage mi susrete i s tobom i tvojim uvijek interesantnim tekstovima.Pozdrav i osmijeh od Dide!

    avatar

    18.03.2017. (23:32)    -   -   -   -  

  • easy

    viviana,
    :)
    još nikad nisam bila sama na kavi, ali ti si me očito uspješno odvela,
    i ja sam samo opisala taj osjećaj
    :))

    avatar

    19.03.2017. (12:58)    -   -   -   -  

  • viviana

    Dragi Dida, pozdrav i tebi! I hvala na šetnji kroz sjećanja koja te dovela i ovdje.... :)

    avatar

    19.03.2017. (14:15)    -   -   -   -  

  • viviana

    smijem se, @easy.
    ... ja uglavnom idem sama na kavu. (hvala ti za smijeh, ovaj tren; onaj raspoloženja)

    avatar

    19.03.2017. (14:17)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    hvala ti na tragu kod mene... uvijek oplemeniš moje štivo...
    a tvoja cartolina... da draga moja... to su trenuci nadahnuća,
    osjećam ih jer ih sama odživjeh...
    zapisivah na salvijetama, na računima, a onda dobih Moleskin...
    notic buch kojim se služiše velikani lijepe riječi... sretna... imam ga još uvijek... sretna... ti zapisi svedoče prohujalo vrijeme...
    čitam tvoje... i divno mi i hvala ti što si tu... :)

    avatar

    20.03.2017. (20:10)    -   -   -   -  

  • viviana

    Dinaja, ti dođeš kao razvigorac..... :)
    lagan, proljetni....

    avatar

    21.03.2017. (09:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...