Komentari

durica.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • FreshCaYg

    ja mislim o tome, da je liberalni globalizam uspio razorit zajednicu, kako bi se domogao pojedinaca i učinio ih svojim robovima

    znaš ja sam malo stariji od tebe, i živio sam u zajednici, u vremenu kad je na tebe pazio i susjed, vodio brigu da ti se nešto ne dogodi, i istovremeno da ne učiniš neku pizdariju, u vremenu kad je na tebe pazila i teta u dućanu, i ona na kiosku, i kad bi se sigurno naša neko u busu ko bi ti reka, mulac digni se starijem od sebe, viš to je bilo tako prije ajfona, dok smo svi nosili kute, nije svak ima auto a kamoli dva, ali je zato bilo puno manje zlostavljanja, jer život u zajednici kojeg više nema, ne omogućava da to prođe neprimjećeno

    avatar

    03.03.2017. (09:44)    -   -   -   -  

  • durica

    istina, Fresh,
    svi su pazili na nas i to je bilo normalno, moja se mama nije ljutila kada bi me neka druga odrasla osoba zašpotala, ali danas možeš imati grde probleme ako samo krivo pogledaš tuđe dijete. svijesna sam toga o čemu pričaš, al kako sada dalje, mi moramo djecu odgajati u ovim uvjetima koji su sada, ono što je bilo više ne postoji.

    avatar

    03.03.2017. (09:49)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    e kad bi ja to znao napisao bi knjigu i bio veća faca nego bruno šimleša,
    obzirom da su to procesi koje su neka društva već prošla, za očekivat je da će bit još gore, otuđenje jednostavno povećava potrošnju, a gospodare svijeta ništa drugo i ne zanima
    nemam pojma, moji prijatelji po europama, koji imaju djecu žive u predgrađima, i tamo je škola preuzela dominantnu ulogu u odgoju, i oko djece i škola se na neki način pokušava izgradit zajednica, i ti klinci izgledaju dobro, puno su samostalniji i sposobniji nego naša djeca, ali ipak u cijeloj toj priči neka karika nedostaje, ne znam.........

    avatar

    03.03.2017. (10:16)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Ovako licemjerno iz naslonjača udobnosti mogu ti reći da osuđujem bilo koji oblik nasilja
    Iskreno, ne znam bi li odreagirala u takvoj i sličnoj situaciji ili bih ostala samo na zgražanju kao i ti.
    Ne toliko zbog komocije koliko znam biti sramežljiva i nesnalažljiva u određenim situacijama, a i nisam sigurna bi li znala odhendlati pametno.
    Vidim da i Fresh i ti spominjete prošla vremena i kako je nekoć bilo bolje.
    Išla sam u školu sa djecom različitih vjerskih, socijalnih i drugih društvenih statusa. Sa mnom su bila i djeca iz doma za nezbrinutu djecu i djeca iz tada popularnog zvanog popravnog doma, djeca alkoholičara, narkomana...
    Bilo je nekih sporadičnih zadirkivanja među djecom, ali nikada sustavnog maltretiranja pojedinaca.
    Naše vršnjake iz doma za nezbrinutu djecu smo zvali na nedjeljne ručkove i druženja sa našim obiteljima, na inicijativu roditelja i profesora. Sa nekima od njih i danas imam kontakt.
    Srednja škola je bila u jeku rata, sa mnogo izbjeglica u razredu. Skupljali smo za zajedničku ekskurziju i nekakve izlete van okvira škole. Ne idealiziram nas i našu generaciju, ali bili smo empatični, kolegijalniji i više spremni uskočiti u pomoć jedni drugima.
    I nije mi jasno, ovi današnji klinci, to su naši klinci, mi smo ih odgojili, oni su ogled našeg društva i odgoja.
    Kako, zašto, gdje smo pogriješili?
    Kako smo izgubili toleranciju, uniformirali ih u jednoumlje i netrpeljivost prema različitostima, pojma nemam

    avatar

    03.03.2017. (10:43)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    ja sam dobila batine od mame jer sam se branila kad me dečko iz ulice tukao.ona nije vidjela početak, ali je doletila na balkon u sredini kada sam se branila i kaznila me jer sam se tukla. Reagirala je kako je znala tada, ali je poanta da su me učili da budem pristojna, kulturna i tolerantna, za razliku od većine današnjih roditelja koji smatraju da djecu treba učiti da budu bahati i ne tolerantni jer će bolje proći u životu.
    Trebamo se svi miješati, i škola i susjedi i prijatelji i rodbina, ukazivati djeci i kad roditelji zakažu pa nek dijete čuje više strana i odluči kakvo želi biti-to znači dati djetetu priliku jer roditelji nisu uvijek u pravu, ali većinom svoje frustracije liječe preko djece. "Ja sam bio pošten i miroljubiv pa sam loše prošao u životu"...rečenica koju sve češće čujem, a nema veze s pameću, osim s vlastitom nesposobnošću.

    avatar

    03.03.2017. (10:47)    -   -   -   -  

  • Afro Dita

    Mah....

    A kakva su to sve prijateljstva uopće??? Pa gle sad ovu situaciju o kojoj ću danas pisati na svog blogu. Imamo jednog frenda s faksa. Nas par cura i on smo u ekipi. I kad sam išla na kavu s dvije "frendice" prvo su tračale izgled tog dečka. A dečko nije ružan u faci. Ok, nizak je, oko 160 cm i jasno da je to turf off kod frajera. Dečka sam jedino ja od nas tri na kavi branila. I sad gle ovo. Opet one idu same ( ovaj put se meni nije išlo s njima na kavu ) i to s njim. Kakvo su ljudi ljigavi... -.-

    Pitaj Boga kaj pričaju onda i za mene kad ja nisam s njima na kavi. S takvima se ne zamarati. Silom prilika mi je jedna od tih "frendica" cimerica i moram ju podnositi, nakon kaj završi faks više neću. Nije vjerojatno da ću ju brisati s Fejsa, ali to zasigurno nije osoba kojoj ću ikad otkrivati svoje tajne. Ok je za faks. To je ekipa baš samo za faks, nikakva dublja prijateljstva.

    avatar

    03.03.2017. (11:00)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Ja, kakva već jesam - istog bih trena reagirala. Verbalno, pa verbalno...Nešto bi valjda ostalo u tim glavicama....Pusa, L+B+G

    avatar

    03.03.2017. (11:27)    -   -   -   -  

  • samo za vranju

    Treba reagirati što je moguće smirenije, a teško je biti smiren u toj situaciji. Zato, kad se izbroji do 10, reći nešto, kud puklo, da puklo. Kako kaže Freš, nekada su svi odgajali i vodili brigu. Sada se svak svakoga boji, a djeca se unose u lice i viču:"Udari me ako smiješ!" Kad bi svi reagirali, brzo bi ušutkali te koji provociraju, vrijeđaju, tuku...

    avatar

    03.03.2017. (18:01)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    Lijepa vremena o kojima Freš govori su nažalost prošla, naše viđenje nasilja se uveliko razlikuje od mišljenja pojedinaca na tu temu. Mladi misle da im je mnogo toga dozvoljeno i pomaknuli su granice kako za sve tako i za grubo zlostavljačko ponašanje. Nisam sigurna kako bih reagirala u danom trenutku, ali sam sigurna da sigurno ne bih okrenula glavu od problema!

    avatar

    03.03.2017. (20:13)    -   -   -   -  

  • durica

    Nisa,
    istina, bili smo skupa, jer nas je taj šugavi rat primorao na to, a prije toga bilo je ono o čemu Fresh priča, zajednica je odgajala dijete, nas su odgojili taman do one dobi do koje smo sami bili sposobni dalje, i meni se čini da agresija koju klinci danas imaju u sebi upravio je rezulat te agresije, uvjerenja sam kako svaka agresija stvara i rađa samo novu agresiju, klince ne doživljavam kao zličeste, već kao pogubljene, meni se čini kako su klinci ogled premorene blagajnice u super K-a koji radi 24h na dan, nemam pojma, ne znam ni ja, sama ulažem ogromne napore da im dam sve ono lijepo što god mogu, al isto tako osjećam kako su rezultati mojih napora minimalni, očito je kako svi skupa negdje jako griješimo :)

    O-da,
    na žalost, sve više imam osjećaj kako je bahatost danas vrlina koja se cijeni, kao i laktarenje koje se doživljava kao snalažljivot, gaženje drugoga napredovanje, i tako dalje, no, isto tako, razgovarajući s ljudima oko sebe, nikome to nije normalno i prihvatljivo, i svi bismo željeli da se drugi prema nama odnose pristojno i s poštovanjem, da li je u tome problem, djeca se ne tretiraju s poštavanjem, jer, djeca uče od nas odraslih po modelu, ne kužim :)
    sjećam se kako nas je jedna prof. na seminaru na pedagoškoj jednog po jednog pitala što mi očekuje od sebe kao odgojitelja, dobila je razne odgovore, a ja sam joj rekla kako očekujem da ću djecu odgojiti.
    tada su se uvodile ( od 91. točnije, ali tek eksperimentalno ) promijene u odojno - obrazovne ustanove u smislu da djeca sama slobodno biraju aktivnosti kojima će se baviti, ukidao se ili smanjivao frontalni rad, djeca se više nisu smjela voditi " na špagici " ( to mi nikada do kraja nije bilo jasno, jer, naposlijetku ukinule su se i šetnje, posjeti i sl, zbog sigurnosti, a grupu male djece je jedino moguće voditi po pločniku tako da se svi drže za špagicu, a da je to donekle sigurno, jer, sve ostalo im je razvojno jako komplicirano, kao što je hodanje jedan iza drugoga, u paru i sl. prof. Roller je to jasno objašnjavala još dok je postojala srednja škola, no, sve je to odjednom palo u vodu i tzv, " zanimanja " točno u 9h, kada je teta morala okupiti djecu u neku formu i obraditi neku prigodnu temu, kroz priču, pjesmicu, itd. počelo se raditi isključivo kroz slobodne istraživačke aktivnosti koje se sastoje od hrpe materijala ponuđenog kojeg djeca sama biraju prema afinitetima, i malo po malo počela su se i u školi pojavljivati djeca koja hodaju po razredu umjesto da sjede i slušaju, i, tak, očito sve treba imati svoje granice, a valda ti eksperimenti i dalje traju :)
    reagirati da, slažem, ali kako, na koji način?

    Afro,
    nije ovdje riječ o prijateljstvu, već o nasilju među djecom i mladima, agresivnom ponašanju, maltretiranju, nasilništvu, mobingu...
    ogovaranje je ružno, no jedna je ljudska osobina koju svi nosimo u sebi i kad tad prakticiramo, svi smo mi nekad nekoga ogovarali, i time smo ga sigurna sam povrijedili, možda i izgubili to prijateljstvo, no, ovo nije bilo ogovaranje, bilo je direktno vrijeđanje i ponižavanje ružnim riječima, izrazito ponižavajuće i grdo za slušat, a o fizičkom nasilju ne smijem ni razmišljati.

    poštujem, luki,
    samo, znima me kako i na koji način, što bi im točno rekla i kako?

    jako mi je drago da si komentirala, Mela,
    baš me zanimalo i tvoje mišljenje na ovu temu, čini mi se sada po komentarima kako vi, nešto stariji i iskusniji, ajmo reć u zlatnim godinama, odgajani drugačije od mene, znate točno što i kako treba, a zakaj smo onda zakazali :), šalim se malo, al, zaista, susrećete li se s nasiljem učestalo i na koji ga način riješavate u toj dobi?

    avatar

    03.03.2017. (20:31)    -   -   -   -  

  • durica

    Fresh,
    nisam čitala šimlešine knjige, pa ne želim pričat o nečemu kaj ne znam, al ne vjerujem da bi ti htel bit ko šimleša kad narasteš :),
    al živjela sam neko vrijeme u švici, nije mi tamo bilo lijepo, nisam se osjećala prihvaćeno, poželjno, jako sam patila za domom i domovinom, a način na koji funkcioniraju jako me iznenadio, s jedne stane Heidi vesela plahuta po alpama, a s druge maloljetne prostitutke u Zurichu i narkići na špic placu, di su im stavili besplatne igle i kondome, pa time riješili taj problem.

    avatar

    03.03.2017. (20:40)    -   -   -   -  

  • durica

    Gurmanka,
    svako vrijeme nosi neke svoje probleme, u pravu si, ne treba od njih okretati glavu, možda se to i tako rasplamsalo, jer se nije na vrijeme pravilno reagiralo, pitanje koje mene osobno kopka je kako i na koji način je ispravno reagirati, što reć, kako prić i do koje je granice dopušteno baviti se tuđim djetetom samoinicijativno. da li se dovoljno bavimo mladima, njihovim problemima, dilemama ili su prepušteni sami sebi i da li smo mi stvorili to društvo, nesvjesno, radeći ono što smo morali. puno je pitanja, a malo odgovora :)

    avatar

    04.03.2017. (01:03)    -   -   -   -  

  • Afro Dita

    Ma znam. Ali tko je tu prema kome nasilan??? Ti "frendovi".

    I mene su zajebavali u osnovnoj, ali se ja nikad nisam dala. Nisam tip koji će dati da ju itko zajebava. :o

    Ti klinci nađu razne greške u drugima, a u sebi ih ne vide. Baš mi je pričala frendica o jednoj situaciji kojoj je svjedočila u tramvaju. Troje djece od kojih su svi imali neke fizičke mane ( jedan je bio prištićav ) su zajebavali i ismijavali jednu deblju curicu. Veli frendica da joj je došlo da odalami te tri koji su zajebavali tu curicu, pogotovo onog prištićavog.

    Oni ne vide na sebi svoje fizičke nedostatke, ali ih vide na drugima. -.-

    avatar

    04.03.2017. (07:22)    -   -   -   -  

  • Poznanica

    Ma ti bi reagirala... jaka si na riječima i to samo na blogu..i onda svo to veličanje same sebe iz bloga u blog i to između redaka, pa taj izbor riječi... da "u civilu"- ni ne znaš što je to biti u civilu, a što u uniformi.. ma luđa ja što uopće čitam i komentiram..

    avatar

    04.03.2017. (17:40)    -   -   -   -  

  • durica

    cijenjena Poznanice,
    očito me jako dobro poznajete kada iznosite ovdje na mom blogu svoje upućeno mišljenje, pogotovo kad vidim da smo si na " Ti ", jako mi je drago što imate potrebu komentirati, kao što mi je drago i što čitate moje postove, jer, vidi se, kao što ste naveli: " veličanje same sebe iz bloga u blog " kako vi čitate i neke druge moje blogove, vrlo ste i veoma upućeni, no, kako pišem samo ovaj jedan jedini baš mi je zanimljivo gdje ste vi to pročitali, čini se negdje između redova, možda drvoreda, ima tu jedan krasan u mom kvartu koji vodi baš tamo gdje se i mogu čitati nepostojeći blogovi, stoga, toplo i od srca preporučam vam da i dalje čitate te i takve blogove, a ovaj moj, obzirom da vam ni izbor riječi nije po volji, kao ni teme, ni stil mog pisanja ne morate, vjerujte mi, nećete mi nedostajati ovdje, imam dovoljno iskrenih i prisnih prijatelja, jedino mi još nije jasno, da, zašto onda uopće gubite svoje dragocijeno vrijeme na čitanje baš ovog mog, zanimljiv poriv trošiti slobodno vrijeme na tako nešto, mogli biste, evo, predlažem vam: možda biste i vi trebali početi pisati svoj blog, pa biste onda, uz svu ovu silnu upućenost znali da se jedna objava na blogu naziva postom, i tada biste mogli i vi reći sve što želite, možda nešto o modi, odjeći, učinilo mi se kako vas baš ta tema intrigira, ili šminka, recepti, mogućnosti su nebrojene, tada možete ostaviti komentar s linkom koji bi nas odveo direktno na taj vaš blog, ovako, šteta, možete samo anonimno izražavati misli i stavove, velim šteta, jer uskratili ste ovu blog zajednicu za još jednim dobrodošlim blogprijateljem, ovako, ostaje vam samo ova izjava za kraj koju ste tako jasno konstatirali sami sebi da meni ne preostaje ništa drugo nego se složiti s vama, a ja vam se najljepše zahvaljujem na vašem vrijednom doprinosu ovoj temi koja vas je očito duboko dirnula i u srce i u dušu, pokazali ste iznimnu empatiju svojim komentarom, dođite mi opet, što češće, dapače, možda nam se poznanstvo pretvori u jedno krasno prijateljstvo, toplo se tomu nadam i s nestrpljenjem očekujem vaš slijedeći posjet :). srdačan pozdrav i ugodan ostatak vikenda želim!

    avatar

    04.03.2017. (20:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...