Komentari

rudarka.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Kunigunda

    Slažerm se!
    O palijativnoj skrbi se vrlo često priča u televizijskim emisijama " uživo" i poznato mi je, iz osobnog iskustva i tih emisija da se umirućim pacijentima želi dobro.

    Druga strana medalje je istinita : mnoge obitelji koju su spremne i suočene s finalnim ishodom imaju organizirane kućne posjete za njegu i terapiju pa i 2 puta dnevno i svog člana ( pogotovo ako je svjestan svojih ) drži do smrti kući.
    Ne daj Bog nikome da pokopa svoje dijete ( ovaj dječak je jučer umro u Klaićevoj ) ali, gladajući kroz svoju, osobnu savjest, NIKAD ga ne bih ostavila na brigu sestrama, kojima smrt znači dio rutine , nego bih ga imala uza se kući....
    Istina je, da obitelj nakon duge i teške bolesti je i psihološki spremna za taj gubitak i da jednako, kao i bolesnik priželjkuje što manje fizički bolan kraj kao olakšanje i njemu i njima.

    avatar

    03.03.2017. (08:01)    -   -   -   -  

  • Afro Dita

    Slažem se. :o

    avatar

    03.03.2017. (08:53)    -   -   -   -  

  • j.

    Potpisujem Annaboni. Ne sudim druge, ali ne mogu zamisliti da bih u tim trenucima bio negdje drugdje; na stranu sva bolovanja, neplaćeni i izostanci. Doduše, svaki je slučaj individualan, ali ako se stvar svodi samo na ublažavanje tegoba, tada je to u pravilu nešto što ne moraju raditi u bolnici. Teška i turobna tema, sve pohvale za post. Pozdrav!

    avatar

    03.03.2017. (09:01)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Dok se neko ne nadje u nekoj situaciji, ne može znati kako je to.
    Na žalost, doživela sam to.
    Veliko je pitanje što je bolje, lakše, za pacijenta, obitelj, kuća ili bolnica??
    Ja sam moje negovala kod kuće, i kad je meni najbliža osoba pala u komu, nisam znala što raditi.
    Dobila sam odgovor telefonom
    -Koliko ima godina?? Ah... mi bi svi voleli da nam roditelji večno žive...
    Ne bih više...bolno je...

    avatar

    03.03.2017. (09:17)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Osjetljiva sam također na ovu temu jer sam to prošla s roditeljima, nažalost. Situacija gdje se jedan život gasi, a ne možeš mu pomoći je jako teška za cijelu obitelj. U tom zadnjem stadiju, osobe više ne vide i ne osjete ništa, osim svoje patnje i boli tako da su ovakve ustanove od velike pomoći.

    avatar

    03.03.2017. (10:20)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    na žalost, život ne staje trenutkom kad nam se netko razboli, ljudi i dalje imaju poslove, obveze, djecu, o kojima se trebaju skrbiti, i nekad je zaista preteško i nemoguće to sve uskladiti, osim toga neko se sa tim i takvim situacijama nosi bolje, neko lošije kao uostalom i sa svim ostalim u životu, ono što je ključno u ovoj priči je da palijativna skrb mora biti osigurana i dostupna, što kod nas nikako nije slučaj, jer eto imamo puno važnijih stvari od toga, raznorazna suočavanja već s nečim, i borbe za kojekakva prava, pa nam eto dostojanstveno umiranje nekako nije u fokusu

    avatar

    03.03.2017. (12:41)    -   -   -   -  

  • Perina

    Slažem se da je za umiruće najpoželjnije da svoje zadnje dane provedu u svom domu, uz obitelj, svoje drage.. Ali! Što sa onima koji nemaju uvjete za to..Što sa onima koji nemaju obitelj, djecu, roditelje.. Koji žive sami... i kao sami već za života o njima se nitko ne brine, ovise o volji i inicijativama lokalnih udruga..znam to jer sam u tom sektoru...i svakodnevno smo zatrpani potrebama samaćkih domaćinstava.. A šta kada onemočaju totalno? Palijativna skrb je svakako neophodno potrebna!

    avatar

    03.03.2017. (18:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...