Komentari

durica.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Bergaz

    "Dress Code" uvijek izaziva spontanu "pobunu" kod onih na kojima se to prelama...

    Neću zaboraviti i samovoljne fiks-ideje nekih nazovi-autoriteta, npr. gimnazijskog profesora samo na cjelogodišnoj zamjeni (outsourcing!), koji si je dao za pravo da u šezdesetima (prošlog stoljeća) zahtijeva da u školu ne dolazimo u trapericama!

    Tema nije jednostavna - i sama upadaš u neke kontradikcije (scena iz tramvaja) kao što bih vjerojatno i ja da počnem o tome divaniti... ali si odlično iskazala da odjeća sama po sebi nije jedini i najizraženiji oblik "diferencijacije".

    avatar

    07.02.2017. (11:00)    -   -   -   -  

  • .

    Odlična ideja - kute u Saboru. Na to je valjda i Pernar mislio kad je doveo onu djecu tamo :))

    avatar

    07.02.2017. (11:06)    -   -   -   -  

  • Afro Dita

    Ma bitno da je dijete super odjeveno, a roditelji ko siromasi. :o

    Za kute u škole jesam. Po doma nek se oblači svatko kako hoće. -.-

    avatar

    07.02.2017. (11:39)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    Slažem se s tobom Durice, svi smo mi individue, svatko poseban na svoj način i nema potrebe gurati sve u isti kalup!
    Djeci treba dati prostora za njihov izričaj, naravno pod pretpostavkom da smo svi doma napravili zadaću što se tiče kućnog odgoja!

    avatar

    07.02.2017. (12:21)    -   -   -   -  

  • durica

    GP,
    da, i moj stari je imal problema zbog duge kose :),
    al meni se čini kako od pitanja uniforma ima puno važnijih, drugo, mislim da će uniforme samo još više naglasiti te razlike, a one koji su zlićesti, kao što primjer iz tramvaja pokazuje, uniforme neče sprijećiti u tome da se rugaju, i na kraju krajeva, kako će usvojiti pristojnost u odijevanju ako ih metnemo u uniforme, jednostavno mi se ne sviđa ta ideja uniformiranosti, pa, ak već je žele provoditi nek počnu na vlastitom primjeru.
    istina, kontradiktorna sam samim time što i sama volim lijepu odjeću, a furam se na neku pankericu u duši :)))

    V,
    kaj ne, nek sebe uniformiraju ak imaju potrebu :), kaj se tiće Pernara, nije mi baš jasan uvijek njegov performans

    Afro,
    svoje dijete oblaćim tako da mu prije svega bude udobno, i u skladu s temperaturom i godišnjim dobom, no, on je već sam počel birat koja je majica za vrtić, a koja nije, bez mog utjecaja. u Zg se možeš pristojno obleći i za sitnu lovu, ak ne patiš na markirane stvari. kutu moram nosit na poslu, al nije da je baš jako volim :)

    Gurmanka,
    mislim da je to vrijeme kada je djeci bitno izrazit se i kroz odjeću, pa zašto im to oduzimati, al meni se ne sviđa ideja da svi moraju biti isti, kad nisu, dakle, samo će izgledati isto, pa ne vidim u tome smisao, a sve ostale razlike mislim da će se još više isticati.
    naravno da je kućni odgoj ključan, tako da tu ni škola nema puno prostora, a ovako kao da samo galantno peru ruke od još jedne problematike. nek se počnu baviti važnim pitanjima.

    avatar

    08.02.2017. (06:43)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    sasvim nevažno

    avatar

    08.02.2017. (09:24)    -   -   -   -  

  • j.

    Ljudi su dobrim dijelom površni i sebični, nezainteresirani za bilo što osim u se, na se i poda se, pa prosuđuju druge, jer to je lakše nego ocjenjivati sebe, na temelju tek jedne ili dvije stvari. U tom zatvorenom krugu odjeća na žalost igra jako važnu ulogu.
    Odgajati petnaestogodišnjaka u tom paklu danas je pretežno pitanje sreće. Zato me ni ne čudi da je veći dio zimskih praznika proveo doma za tabletom.
    Važno je naći mjeru, par dobrih ljudi i ne odudarati. Zajednica, ma kakve političke orijentacije bila, ima jak poriv gutati sudbine, bilo na kojoj strani stršao. Drugačiji su često na meti.

    avatar

    08.02.2017. (18:52)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    I ja sam isto za individualna prava djeteta kako će se obući, ne volim ništa nametati jer ne volim da se meni nešto nameće. Ionako svatko u sebi nosi barem malo kreativnosti da zna u kojem će smjeru krenuti. No, nažalost, većina ljudi prosuđuje ljude na temelju izgleda, odjeće, par kila manjka ili viška. Kako bi rekao gornji komentar, ljudi su površni i ne dopuštaju si da upoznaju ljude tako da zagrebu ispod površine. ;)

    avatar

    08.02.2017. (20:12)    -   -   -   -  

  • durica

    Fresh,
    zakaj onda guraju tu temu i rade od nje bitnu, osim ak se nebu i tu neka lova oprala :)

    j.,
    odrastala sam kao drugačija, zapravo i ne uvijek svojom voljom, ne mislim tu sad baš na odjeću, jer moji starci na nju nisu polagali puno pažnje, pa smo nosili ono kaj smo dobili od familije koja je prerasla, na moju ljubav prema lijepim krpicama vjerojatno je utjecala baka šnajderica, koja nas je učila i vesti jastuke, izrađivati goblene, a dala nam je i da se igramo krpicama na njenoj singerici ( bez igle ), tako da sam često i sama prepravljala tu dobivenu odjeću u neku novu i drugačiju, koda nas je bilo bitno da si čist i uredan, imali smo obleku za igru, za školu i za neke posebne prilike, al okolina u kojoj sam odgajana potrudila se usaditi mi neki širi pogled na osobu, iskreno, sada kad mi je dijete malo nemam nikakvih problema, al pribojavam se tog doba kada bum se i ja morala potruditi objasniti mu što je površno, a što bitno, slušajući tu curicu u tramvaju kako vrijeđa drugu zbog odjeće zapitala sam se kako bi moje dijete to doživjelo i da li sam ja sposobna pripremiti ga kvalitetno i na takve situacije, zato i smatram da nametanje im uniforma nije najsretnije rješenje, možda griješim.

    Pozitivka,
    možda je moj problem to kaj ja volim šarenilo, raznolikost, kreativnost, jednostavno imam neku osobnu averziju prema nametnutim jednakostima samo fasadama, osim kaj se lova može i pametnije utrošiti ne vidim neku stvarnu svrhu koja bi otklonila ono loše, baš naprotiv, čini mi se da bi baš još više naglasila razlike. meni se sviđa to kaj smo svi različiti i baš bih iz djece izvlačila te njihove posebnosti na površinu, a ne zatomljavala.

    avatar

    08.02.2017. (20:39)    -   -   -   -  

  • j.

    naravno da nije; stalno liječimo posljedice, a uzroke ne želimo ni vidjeti;
    moj je klinac očito kao spas odabrao tvrđavu duše; bojim se samo da ne izgradi previsoke zidove, ali uz sreću ufam se i u to da mu ne smijem biti prijatelj, nek svoju lađu otisne sam
    sva sreća, žena i ja koristimo tu pogodnost da ga za sasvim razuman novac možeš obući tako da ne trpi, iako je važna stvar i to da se u našoj periferiji pritisak manje osjeća nego u metropoli, a samim time djeca više gledaju jedna drugima u oči:)

    btw, znaš što, nisam tamo htio talasati; sjajan ti je kom kod Mariana; imaš dobre temelje u životu:) pozz i svako dobro

    avatar

    08.02.2017. (22:02)    -   -   -   -  

  • durica

    hvala, j.,
    nadam se da je tako :),
    neki dan sam s frendicama koje imaju školsku djecu pričala baš o prijateljstvu među djecom i tome kaj mi kao mame / roditelji ( moj muž aktivno sudjeluje u odgoju ) možemo ili trebamo napraviti, kako reagirati, da li se petljati, možda mi žene previše razmišljamo i analiziramo :), ubiti, uspoređivali smo naša druženja iz djetinjstva kad smo svi bili vani na hrpi i svak je pazil na svakoga, dok danas moraš igru najaviti, planirati, dogovarati, voditi dijete, nema više te spontanosti i zajedništva,
    pa je lako moguće, ako je dijete sramežljivije i povućeno da se nebu snašlo, mada ja smatram da je i jedan jedini pravi prijatelj dovoljan, a ne hrpa bezveznjaka. mene je Franova teta u vrtiću pitala neki dan da li je dobil pozivnicu za rođendan neke curice, ja velim nije još nikad ( tek je krenul ove jeseni, ima tri godine i ide u mješovitu grupu, pa mi to nije ni čudno ), njoj je bilo krivo, a ja velim kak ima još vremena i za to, važno mi je da se uklipio, da se ne svađa, tuče, da nije agresivan i da ne započinje prvi konflikt, sve ostalo će nadoć samo, a mi ćemo, nadam se okej odigrat svoju ulogu. bila sam dost zadovoljna i polaskana kad mi je šogor rekao kako jedino kod nas ima mira, jer se njih dva, sestrična i on tako lijepo igraju bez ikakvih problema i potrebe za intervencijom, dok je s drugom djecom uvijek neka situacija u koju se treba umiješati. ja se trudim ne biti " mama kvočka " koja stalno visi nad njima, dam im dovoljno zanimljivih poticaja i ostavim ih same nek grade svoj odnos kako njima odgovara. ali, znaš, škole se pribojavam, iskreno, jer znam kakva je to džungla tamo.

    avatar

    09.02.2017. (06:31)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...