Neće odustati, nema to u genetskom kodu, i opet će iznova vjerovati u ljude, jer ako ne vjeruje onda nema što izgubiti, i opet će padati i ustajati se, tragati za onom drugom vrstom ljubavi, opet će vjerovati da mora postojati, i ta druga osim one majčine, jer koliko god bi bilo najlakše odustati otplutati na neko mjesto gdje nema boli, ona to jednostavno nema upisano u genetskom kodu.
A odgovor na pitanje je li to blagoslov ili prokletstvo, je blagoslov Eva, onaj koga ne boli nije ni živio.
10.12.2016. (13:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljudi znaju o nama koliko smo im spremni reći, a oni spremni čuti. Često mi kažemo premalo, a htjeli bismo da shvate. I previše kažemo pogrešnima, koji ne mare. U najvećim iskušenjima života obično smo sami. Osobito ako ne podnosimo sažaljenje.
10.12.2016. (14:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evo zašto ja volim ovog našeg Freša, jer zna reči prave riječi....vjerujem u sve što je napisao....postoje i druge ljubavi i brige osim majčinskih, no moramo ih biti u stanju primiti, a primiti ćemo ih kada u bedemu koji smo podigli oko sebe napravimo barem mali prolaz....sa zrakom svjetlosti kroz taj će se prolaz provući i neki novi ljudi, oni koji zaslužuju biti uz nas u našim tišinama,,,,,
10.12.2016. (14:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U mojim zrcalnim neuronima se smiješe lica, ali ja u njima ne prepoznajem i ne razlikujem osjećaje. Krabuljni ples se upravo odigrava na pozornici mog života. Kako prepoznati iskrenost u osmjehu? Čiji glas će najaviti "radosnu poruku" iz koje ću saznati istinu? Tko će na koncu ubiti kralja?
Postoji knjiga David Servan- Schreibera "Novi lijek za emocije"
Autor je uspio povezati znanstvene spoznaje s porukama od vitalnog značenja i ponuditi lijek protiv negativnih osjećaja. Život svakoga od nas je jedinstven i podjednako opterećen igrom sudbine i na svoj način težak. Aktiviranjem afektivnog ili hedonističkog pamćenja čovjek uspijeva zapamćene osjećaje, uvijek iznova proživjeti, odživjeti i svjesno spoznati. Milost naše prirode se izražava u tome da smo u mogućnosti uistinu osjetiti razliku između ugode i neugode, a emocionalno stanje koje se pri tome budi nam omogućava svjesnu spoznaju i usporedbu tih potpuno različitih osjećaja. Što je paleta zapamćenih osjećaja veća to je i njegov izbor veći. Sreća i ljepota, ljubav i zanos su skriveni u paleti onoga što smo doživjeli, osjetili i zapamtili... o nama ovisi koje ćemo utjeloviti...
samosažaljenje je jedino što nam se ne smije dogoditi... :)
10.12.2016. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U teškim situacijama čini nam se da smo sami kao pusti otoci u oluji, a oko nas samo virovi... pa se umorimo od stalne borbe da ne upadnemo u neki od njih... no istina je ipak drugačija, postoje osobe koje vole, osobe koje poštuju i koje su empatične pa čak i one koje su voljne pomoći...samo se ne treba predati...čak i kad izgleda beznadno...svijetlo ipak postoji na kraju tunela...samo je put do njega nekad trnovit i samotan...
10.12.2016. (18:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gdje su ti ljudi sada kada se odvija prava bitka? Kada se može srušiti na ovoj stanici, vratiti natrag u ordinaciju u kojoj su joj svašta radili, nadati se da će sve biti u redu, kada pokušava uspraviti korak, vratiti boju u lice, gdje su sada svi njezini mnogobrojni prijatelji i poznanici? One velike ljubavi?
:) poznato .
10.12.2016. (21:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg, nema to u genetskom kodu, istina. Odustajanje je za kukavice, a ona može biti sve i svašta, ali nikada kukavica. Lastavice, htjeli bismo da znaju. Da žele znati. Čuvarice pinkleca, istina. Baš istina. Dinaja, valjda ga zato toliko i preziremo... ono je valjda nekakva krajnja točka. Nakon toga možeš samo bolje. Neka druga, vjerujem da postoje. Nadam se još uvijek. viviana, ponekad ih izgubimo iz vida.
11.12.2016. (16:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drevni vanzemaljac
Neće odustati, nema to u genetskom kodu, i opet će iznova vjerovati u ljude, jer ako ne vjeruje onda nema što izgubiti, i opet će padati i ustajati se, tragati za onom drugom vrstom ljubavi, opet će vjerovati da mora postojati, i ta druga osim one majčine, jer koliko god bi bilo najlakše odustati otplutati na neko mjesto gdje nema boli, ona to jednostavno nema upisano u genetskom kodu.
A odgovor na pitanje je li to blagoslov ili prokletstvo, je blagoslov Eva, onaj koga ne boli nije ni živio.
10.12.2016. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ljudi znaju o nama koliko smo im spremni reći, a oni spremni
čuti. Često mi kažemo premalo, a htjeli bismo da shvate. I previše
kažemo pogrešnima, koji ne mare. U najvećim iskušenjima života
obično smo sami. Osobito ako ne podnosimo sažaljenje.
10.12.2016. (14:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuvarica pinkleca
evo zašto ja volim ovog našeg Freša, jer zna reči prave riječi....vjerujem u sve što je napisao....postoje i druge ljubavi i brige osim majčinskih, no moramo ih biti u stanju primiti, a primiti ćemo ih kada u bedemu koji smo podigli oko sebe napravimo barem mali prolaz....sa zrakom svjetlosti kroz taj će se prolaz provući i neki novi ljudi, oni koji zaslužuju biti uz nas u našim tišinama,,,,,
10.12.2016. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
Odlična analiza samosažaljenja...
U mojim zrcalnim neuronima se smiješe lica, ali ja u njima ne prepoznajem i ne razlikujem osjećaje. Krabuljni ples se upravo odigrava na pozornici mog života.
Kako prepoznati iskrenost u osmjehu?
Čiji glas će najaviti "radosnu poruku" iz koje ću saznati istinu?
Tko će na koncu ubiti kralja?
Postoji knjiga David Servan- Schreibera "Novi lijek za emocije"
Autor je uspio povezati znanstvene spoznaje s porukama od vitalnog značenja i ponuditi lijek protiv negativnih osjećaja. Život svakoga od nas je jedinstven i podjednako opterećen igrom sudbine i na svoj način težak.
Aktiviranjem afektivnog ili hedonističkog pamćenja čovjek uspijeva zapamćene osjećaje, uvijek iznova proživjeti, odživjeti i svjesno spoznati. Milost naše prirode se izražava u tome da smo u mogućnosti uistinu osjetiti razliku između ugode i neugode, a emocionalno stanje koje se pri tome budi nam omogućava svjesnu spoznaju i usporedbu tih potpuno različitih osjećaja. Što je paleta zapamćenih osjećaja veća to je i njegov izbor veći. Sreća i ljepota, ljubav i zanos su skriveni u paleti onoga što smo doživjeli, osjetili i zapamtili... o nama ovisi
koje ćemo utjeloviti...
samosažaljenje je jedino što nam se ne smije dogoditi... :)
10.12.2016. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neka druga
U teškim situacijama čini nam se da smo sami
kao pusti otoci u oluji, a oko nas samo virovi...
pa se umorimo od stalne borbe da ne upadnemo
u neki od njih... no istina je ipak drugačija, postoje
osobe koje vole, osobe koje poštuju i koje su empatične
pa čak i one koje su voljne pomoći...samo se ne treba
predati...čak i kad izgleda beznadno...svijetlo ipak
postoji na kraju tunela...samo je put do njega nekad
trnovit i samotan...
10.12.2016. (18:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
Gdje su ti ljudi sada kada se odvija prava bitka? Kada se može srušiti na ovoj stanici, vratiti natrag u ordinaciju u kojoj su joj svašta radili, nadati se da će sve biti u redu, kada pokušava uspraviti korak, vratiti boju u lice, gdje su sada svi njezini mnogobrojni prijatelji i poznanici? One velike ljubavi?
:)
poznato
.
10.12.2016. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
FreshCaYg, nema to u genetskom kodu, istina. Odustajanje je za kukavice, a ona može biti sve i svašta, ali nikada kukavica.
Lastavice, htjeli bismo da znaju. Da žele znati.
Čuvarice pinkleca, istina. Baš istina.
Dinaja, valjda ga zato toliko i preziremo... ono je valjda nekakva krajnja točka. Nakon toga možeš samo bolje.
Neka druga, vjerujem da postoje. Nadam se još uvijek.
viviana, ponekad ih izgubimo iz vida.
11.12.2016. (16:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...