najzad, ne samo da smo bili tim; bili smo i prijatelji koji su, znajući da će uvijek dobiti istinu – vrijeme prošlo u ovom sadašnjem breči k'o raspuklo zvono
01.12.2016. (20:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro je dok znaš da stoji. Mnogima se događa onaj efekt da imaju dojam kako se kreću, jer se sve kreće oko njih...skuže da su stajali tek kada ostanu odjednom sami.
02.12.2016. (08:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koliko smo u suodnosu sa svime što nas dodiruje i tijesni spremni odustajati od vlastitih zamisli proširenja držeći se svoje utvrde i šutnje u njoj? U povijesti gotovo sve bogomolje izgrađene su na temeljima poraženih. Nadgradnja oduševljava. Stil suvremenosti u kojemu se ne prepoznaje odnos snaga što počiva na nečijoj krvi, na nečijem nestanku. Pa ako povijest pišu pobjednici, nije li pero uvijek prepoznatljivije ako mu je trag ostavštine u masnoj crvenoj boji? Stoga, trebali bismo prihvatiti koncept molekularnog predatorstva kao nužnost od koje moramo početi. Empatija bi trebala plemeniti. No, to je obrazina s kojom se deklarativno predstavljamo pred vlastitom savješću. Jer ono istinsko dijeljenje pripada božanskom aspektu. Iako ljudsko stvaranje počinje spajanjem do dijeljenja, sve poslije njega je otimačina. Ne može se iz ničega nešto dobiti. Pamtimo hokus-pokus kao sinonim privida. U biti to je bila pogrda razumnih pred jačanjem koncepta preobučenih lidera prvobitnih zajednica zasnovanih na kanibalizmu. Temelji takvih odnosa nikada nisu bili čvršći kao danas. Piramidalni ustroj savršeno je uspostavljen ravnomjernim opterećenjem na osnovicu do granica izdržljivosti. Čini se kako nikamo ne možemo. Ne krećemo se. Sinoptika nije sklona, jer omjer mogućnosti za dobit ne dopušta rizik. Sve će se urušiti ako se bilo tko izmakne. A pamtimo, svježe, seizmička pomjeranja i svjedočili smo im gutajući opor zrak posljedica razaranja.
04.12.2016. (11:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok
Ću, ću
01.12.2016. (19:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Vlak života vozi jednim ritmom,
a onaj drugi ovisi o vremenskim prilikama.
01.12.2016. (20:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
najzad, ne samo da smo bili tim; bili smo i prijatelji
koji su, znajući da će uvijek dobiti istinu –
vrijeme prošlo u ovom sadašnjem breči k'o raspuklo zvono
01.12.2016. (20:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Takva
Teška je ta zima uzajamnosti, teška...
01.12.2016. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vidrinsmijeh
Dobro je dok znaš da stoji. Mnogima se događa onaj efekt da imaju dojam kako se kreću, jer se sve kreće oko njih...skuže da su stajali tek kada ostanu odjednom sami.
02.12.2016. (08:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
lijepa posveta timu, romantična je ova priča i nekako paše
u zimu
02.12.2016. (10:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viviana
A onda dolazi kondukterka i pita za kartu... :))
dolazim u napast opisati je, ali.... pristojnost mi nalaže
:))
02.12.2016. (12:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Koliko smo u suodnosu sa svime što nas dodiruje i tijesni spremni odustajati od vlastitih zamisli proširenja držeći se svoje utvrde i šutnje u njoj? U povijesti gotovo sve bogomolje izgrađene su na temeljima poraženih. Nadgradnja oduševljava. Stil suvremenosti u kojemu se ne prepoznaje odnos snaga što počiva na nečijoj krvi, na nečijem nestanku. Pa ako povijest pišu pobjednici, nije li pero uvijek prepoznatljivije ako mu je trag ostavštine u masnoj crvenoj boji?
Stoga, trebali bismo prihvatiti koncept molekularnog predatorstva kao nužnost od koje moramo početi. Empatija bi trebala plemeniti. No, to je obrazina s kojom se deklarativno predstavljamo pred vlastitom savješću. Jer ono istinsko dijeljenje pripada božanskom aspektu. Iako ljudsko stvaranje počinje spajanjem do dijeljenja, sve poslije njega je otimačina. Ne može se iz ničega nešto dobiti.
Pamtimo hokus-pokus kao sinonim privida. U biti to je bila pogrda razumnih pred jačanjem koncepta preobučenih lidera prvobitnih zajednica zasnovanih na kanibalizmu. Temelji takvih odnosa nikada nisu bili čvršći kao danas. Piramidalni ustroj savršeno je uspostavljen ravnomjernim opterećenjem na osnovicu do granica izdržljivosti.
Čini se kako nikamo ne možemo. Ne krećemo se. Sinoptika nije sklona, jer omjer mogućnosti za dobit ne dopušta rizik. Sve će se urušiti ako se bilo tko izmakne. A pamtimo, svježe, seizmička pomjeranja i svjedočili smo im gutajući opor zrak posljedica razaranja.
04.12.2016. (11:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evezmajevska
a još ni snijega nema.
07.12.2016. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...