Za sva ona urlanja od po par sati koja sam doma dobivala rađe bih - kad bi se to moglo nekako mjeriti, dobila batine. Mama je imala teoriju da se djecu ne tuče pa je vikala. Oprostila sam joj, nije bila svjesna ni da joj je štitnjača uzrok tolikoj nervozi, nije to onda bilo ko danas, ali ostavilo je neizbrisive posljedice, to je prestrašno, koliko puta sam grcajući u suzama zaspala, dušu ti zgazi. Pa po tom modelu onda nađeš muža i krivo se postaviš na poslu, a kaj je najgore - preneseš na svoju decu. To je jedan od najgorih oblika satiranja osobnosti, prestrašno.
27.10.2016. (10:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nažalost! Ako ne osvijestimo da ono što nas boli, boli i naše dijete.. Obrasci ponašanja koja nesvjesno prenosimo dalje-mislimo da baš tako mora biti jer su nas učili "odrasli". Osvještavanjem upravo ovakvih obrazaca i gorih i manje gorih, "spasila" sam jednu generaciju iza sebe, a i dala šansu onoj iza...O ovome treba pisati, dizati glas, drago mi je što ti jesi -ovdje. :)
27.10.2016. (11:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam kao dijete jednom godišnje dobila batine prutićem po golim nogama i to ako sam stvarno bila kriva. Ja danas ne tučem svoju djecu, ali stalno nešto rondam, zbog prljave obuće, odjeće, neuredne sobe i sve same gluposti i djeca su postala imuna na moju galamu. Moji roditelji su bili puno bolji od mene i znao se red i nisu se upotrebljavale riječi; ne mogu, neću, sutra ću, čekaj, što uvijek ja ....
27.10.2016. (11:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijepo sročeno. naša mama je neprestano vikala na nas, i strina na bratića i sestrićnu, njih dvije su vikale i kad su međusobno razgovarale, nisu uopće bile svjesne toga da se deru. uopće je nismo doživljavale sestra i ja kada je vikala, ono, " pes koji laje, ne grize ", al, tata, e, on nije nikada ni podviknul, a kad je tiho i strogo nekaj reko, sledile smo se i postrojile bi se u sekundi :). nikad nije digao ruku na ni jednu od nas tri, i dan danas je autoritet, mada smo odrasle. nemrem reć, ja stalno nekaj brundam, al više sebi u bradu da mi bude lakše, ne volim buku, trudim se biti kao on, al nemam to u sebi, no, kad klince treba stišat najbolje je počet šaptat.
27.10.2016. (19:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@sekasmith: lijepo je što si sad svjesna i majčinih problema i njene nemogućnosti da ih vidi, a najviše što si oprostila. S tim dolazi i pokušaj promjene, a to je pravi korak naprijed. A da je grozno, grozno je to doživjeti, proživljavati i s tim lijegati u krevet.
27.10.2016. (21:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!: Osvijestiti tako nešto je proces, super je kad se uspije prevladati naučeni obrazac ili kad se (samo) pokušamo boriti protiv njega. Kako život donosi, tako i pišem. Nekad me poklopi, a nekad odem u imaginaciju ili napravim miks ;)
27.10.2016. (21:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@lady rugalica: dobio sam i ja batina, ne puno, ne jako, ali jesam. klince ne tučem, pokušavam preskočiti nekom pričom, a da je priča više priča - obostrana, a ne ispiranje mozga. Nekad mi ide, nekad ne ide. I to je život. Stalna galama nema stalnog utjecaja, klinci se prilagode na uvjete ma kakvi oni bili. Ali izostanak reakcije ponekad zna izazvati drugu stranu na bolji učinak ;)
27.10.2016. (21:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Evangelista: krug se prekida generacijom koja uvidi grešku u naučenom obrascu. Ma nitko nije svetac, svatko od nas nekad nema takta ili volje ili vremena, ali bitno je da smo toga svjesni i da cijelo vrijeme ispravljamo to zahrđalo kormilo.
27.10.2016. (21:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Durica: hvala ti! Kad klince treba stišati, prvo bi se morali pitati zašto nam smetaju. Znam da bi svatko od nas mogao navesti 100+ razloga, koji, uglavnom, nemaju veze s klincima ;) Ali da, šaptom ide puno bolje, posebno ako je prijateljski i topao i govori im ono što jest na stvari – super!
27.10.2016. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Razmišljanja jedne žene: imaš pravo. Ako si svjestan greške, nastojiš je ispraviti, a ako je nisi svjestan ne nastojiš je ispraviti i onda umire. Time ugrožavaš sam sebe, pa mi je i empatija prema samom sebi kao "podizaču glasa" znatno smanjena.
28.10.2016. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EP
ponekad i ovako, ponekad drugačije
26.10.2016. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sekasmith
Za sva ona urlanja od po par sati koja sam doma dobivala rađe bih - kad bi se to moglo nekako mjeriti, dobila batine. Mama je imala teoriju da se djecu ne tuče pa je vikala. Oprostila sam joj, nije bila svjesna ni da joj je štitnjača uzrok tolikoj nervozi, nije to onda bilo ko danas, ali ostavilo je neizbrisive posljedice, to je prestrašno, koliko puta sam grcajući u suzama zaspala, dušu ti zgazi. Pa po tom modelu onda nađeš muža i krivo se postaviš na poslu, a kaj je najgore - preneseš na svoju decu. To je jedan od najgorih oblika satiranja osobnosti, prestrašno.
27.10.2016. (10:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!
Nažalost! Ako ne osvijestimo da ono što nas boli, boli i naše dijete..
Obrasci ponašanja koja nesvjesno prenosimo dalje-mislimo da baš tako mora biti jer su nas učili "odrasli". Osvještavanjem upravo ovakvih obrazaca i gorih i manje gorih, "spasila" sam jednu generaciju iza sebe, a i dala šansu onoj iza...O ovome treba pisati, dizati glas, drago mi je što ti jesi -ovdje. :)
27.10.2016. (11:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lady rugalica
Ja sam kao dijete jednom godišnje dobila batine prutićem po golim nogama i to ako sam stvarno bila kriva. Ja danas ne tučem svoju djecu,
ali stalno nešto rondam, zbog prljave obuće, odjeće, neuredne sobe i sve same gluposti i djeca su postala imuna na moju galamu. Moji roditelji su bili puno bolji od mene i znao se red i nisu se upotrebljavale riječi; ne mogu, neću, sutra ću, čekaj, što uvijek ja ....
27.10.2016. (11:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evangelista
uff... za smrznut se. Glas do glasa od generacije do generacije. Što prekida krug?
27.10.2016. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Osjećaj je dubok i stvaran
27.10.2016. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
www.glengaryglenrose.blog
Ciji su to *stihovi*?
27.10.2016. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
durica
lijepo sročeno.
naša mama je neprestano vikala na nas, i strina na bratića i sestrićnu, njih dvije su vikale i kad su međusobno razgovarale, nisu uopće bile svjesne toga da se deru.
uopće je nismo doživljavale sestra i ja kada je vikala, ono, " pes koji laje, ne grize ",
al, tata,
e, on nije nikada ni podviknul, a kad je tiho i strogo nekaj reko, sledile smo se i postrojile bi se u sekundi :). nikad nije digao ruku na ni jednu od nas tri, i dan danas je autoritet, mada smo odrasle.
nemrem reć, ja stalno nekaj brundam, al više sebi u bradu da mi bude lakše, ne volim buku, trudim se biti kao on, al nemam to u sebi,
no,
kad klince treba stišat najbolje je počet šaptat.
27.10.2016. (19:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EP
@sekasmith: lijepo je što si sad svjesna i majčinih problema i njene nemogućnosti da ih vidi, a najviše što si oprostila. S tim dolazi i pokušaj promjene, a to je pravi korak naprijed. A da je grozno, grozno je to doživjeti, proživljavati i s tim lijegati u krevet.
27.10.2016. (21:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EP
O-da životu!: Osvijestiti tako nešto je proces, super je kad se uspije prevladati naučeni obrazac ili kad se (samo) pokušamo boriti protiv njega. Kako život donosi, tako i pišem. Nekad me poklopi, a nekad odem u imaginaciju ili napravim miks ;)
27.10.2016. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EP
@lady rugalica: dobio sam i ja batina, ne puno, ne jako, ali jesam. klince ne tučem, pokušavam preskočiti nekom pričom, a da je priča više priča - obostrana, a ne ispiranje mozga. Nekad mi ide, nekad ne ide. I to je život. Stalna galama nema stalnog utjecaja, klinci se prilagode na uvjete ma kakvi oni bili. Ali izostanak reakcije ponekad zna izazvati drugu stranu na bolji učinak ;)
27.10.2016. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EP
@Evangelista: krug se prekida generacijom koja uvidi grešku u naučenom obrascu. Ma nitko nije svetac, svatko od nas nekad nema takta ili volje ili vremena, ali bitno je da smo toga svjesni i da cijelo vrijeme ispravljamo to zahrđalo kormilo.
27.10.2016. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EP
@Annaboni: to je dobro, zahvaljujem
27.10.2016. (21:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EP
@glengaryglenrose: autorovi ;)
27.10.2016. (21:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EP
@Durica: hvala ti! Kad klince treba stišati, prvo bi se morali pitati zašto nam smetaju. Znam da bi svatko od nas mogao navesti 100+ razloga, koji, uglavnom, nemaju veze s klincima ;) Ali da, šaptom ide puno bolje, posebno ako je prijateljski i topao i govori im ono što jest na stvari – super!
27.10.2016. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razmišljanja jedne žene
i sad kada podigneš glas na dijete,
Dio tebe u njemu nepovratno će umrijeti....
i dio tebe/mene...umrijet će u nama...kad podignemo glas na dijete
27.10.2016. (23:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EP
@Razmišljanja jedne žene: imaš pravo. Ako si svjestan greške, nastojiš je ispraviti, a ako je nisi svjestan ne nastojiš je ispraviti i onda umire. Time ugrožavaš sam sebe, pa mi je i empatija prema samom sebi kao "podizaču glasa" znatno smanjena.
28.10.2016. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...