",....moglo se, što bi se reklo, i živilo previše hedonistički.....nisu se znale baš cijeniti velike sitnice" ...Treba zaraditi za jelo" Citiram ove tvoje oprečne rečenice jer znam da mi nećeš zamjeriti, ali samo kao suptilno osviještenje i još potvrde da je sve u glavi i percepciji zbog kojih većina misli da je nesretna. Dakle, svjesnost i fokus na ono što imamo, a ne nemamo, donest će nam osjećaj životne radosti- po tom principu živimo mi "pozitivci". Vidiš li i kad ti je bilo bolje materijalno, uzimalo se to zdravo za gotovo? Tu je problem-u ljudskoj nezahvalnosti, ali prije svega u nesvijesti trenutka kojeg živimo jer uvijek čekamo neko bolje vrijeme, a ono je u našoj glavi. :)
28.09.2016. (11:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bi ga vrag znal kaj je bilo bolje, negdanji bircuzi, buffeti.. krčme... kasnije snack barovi.. il ovi današnji kafići. Istina, nije bilo toliko terasa po ulicama, tu i tamo poneki stol ispred ulaza. Ali nekako su mi u dobrom sjećanju ostali dugački mesingani ili kromirani šankovi s štangom za nogu, malo na lijevi lakat, malo na desni, trpe kukovi i koljena, špriceri i gemišti iz čaša za gemište, a ne nekakve vaze. A, svako vrijeme svoje nosi.
28.09.2016. (12:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško je poslije ovakvog teksta napisati nešto smisleno, pronaći riječi kojima bih opisala trenutak u kojem doživjeh lux in tenebris, trenutak spozanje nutarnje svjetlosti… moment istinske misaonosti… tren u kojem osjetih smisao postojanja…
Prostor je bio prepun utvara zidovi išarani sjenama prošlosti trajanje u tmini uspomene, plov bespućem insomije.
Noktima tugovanja klesah pjesme u zidove hrama ljubavi… uzaludnost, ne osjećah sjaj nutarnjeg sunca.
U vazi su umirale ruže, znamenje nečemu čega nije bilo.
Bijah inkarnat nepostojanja u vretenici zbilje, a onda odrastoh do zrelosti djeteta, oćutih moć sadašnjeg trenutka...
ma uskovitlao si Neurone u mom misaonom režnju... eto... :)
28.09.2016. (12:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!
",....moglo se, što bi se reklo, i živilo previše hedonistički.....nisu se znale baš cijeniti velike sitnice" ...Treba zaraditi za jelo"
Citiram ove tvoje oprečne rečenice jer znam da mi nećeš zamjeriti, ali samo kao suptilno osviještenje i još potvrde da je sve u glavi i percepciji zbog kojih većina misli da je nesretna. Dakle, svjesnost i fokus na ono što imamo, a ne nemamo, donest će nam osjećaj životne radosti- po tom principu živimo mi "pozitivci". Vidiš li i kad ti je bilo bolje materijalno, uzimalo se to zdravo za gotovo? Tu je problem-u ljudskoj nezahvalnosti, ali prije svega u nesvijesti trenutka kojeg živimo jer uvijek čekamo neko bolje vrijeme, a ono je u našoj glavi. :)
28.09.2016. (11:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
Jin dobar domacin.
28.09.2016. (11:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mekon
Bi ga vrag znal kaj je bilo bolje, negdanji bircuzi, buffeti.. krčme... kasnije snack barovi.. il ovi današnji kafići. Istina, nije bilo toliko terasa po ulicama, tu i tamo poneki stol ispred ulaza. Ali nekako su mi u dobrom sjećanju ostali dugački mesingani ili kromirani šankovi s štangom za nogu, malo na lijevi lakat, malo na desni, trpe kukovi i koljena, špriceri i gemišti iz čaša za gemište, a ne nekakve vaze.
A, svako vrijeme svoje nosi.
28.09.2016. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Teško je poslije ovakvog teksta napisati nešto smisleno, pronaći riječi kojima bih opisala trenutak u kojem doživjeh lux in tenebris, trenutak spozanje nutarnje svjetlosti… moment istinske misaonosti… tren u kojem osjetih smisao postojanja…
Prostor je bio prepun utvara
zidovi išarani sjenama prošlosti
trajanje u tmini uspomene,
plov bespućem insomije.
Noktima tugovanja
klesah pjesme
u zidove hrama ljubavi…
uzaludnost,
ne osjećah sjaj
nutarnjeg sunca.
U vazi su umirale ruže,
znamenje nečemu
čega nije bilo.
Bijah inkarnat nepostojanja u vretenici zbilje, a onda odrastoh do zrelosti djeteta, oćutih moć sadašnjeg trenutka...
ma uskovitlao si Neurone u mom misaonom režnju... eto... :)
28.09.2016. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ovo je bilo zanimljivo. Da vidimo i tu drugu šetnju.
28.09.2016. (12:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Jin skuplja društvo, a ni tebi nije loše :))
28.09.2016. (13:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
ne spominji mi kave....danas jo još nisam popila...sva sam smotana a sada mi je malo kasno.....hm:))
28.09.2016. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Vidjeti je da je gošća odnesla lijepe uspomene
28.09.2016. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U zvijezdama piše
baš su slatki
28.09.2016. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...