Komentari

pjaceta.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Lastavica

    Ostavljaš me u razmišljanju. Umjetnost je otići na vrijeme.
    A teško je procijeniti to vrijeme. Mislimo, neće se ništa loše
    desiti, ima šanse da se stvari isprave... a živo blato je sve
    gladnije i poslije nema izlaska...

    avatar

    09.08.2016. (11:20)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    kaže se... u svakom čovjeku postoji gen kreativnosti...
    a kreativnost je znati biti na pravom mjestu u pravo vrijeme...
    doza samoizlječivosti, jer kako ti kažeš sami smo sebi
    najbolji iscjeljitelji... a greške koje činimo, grijesi
    kojima sami sebe osuđujemo na pokoru nitko,
    do nas samih ne može ispraviti...
    jesam li osjetila to zrno samokritike u sebi?
    tek onda kada prođem osobnu katarzu mogu pisati o
    dojmovima i osjećjima u kontaktu s drugima...
    tek onda osjećam jesam li na pravom mjestu u pravo vrijeme... :)

    avatar

    09.08.2016. (11:50)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Razumila sam tekst, ali mi se ne da komentirati......Štufa sam, oprosti

    avatar

    09.08.2016. (11:51)    -   -   -   -  

  • easy

    fenomenalno ispričano
    što je to igra, mislim da zaboravljamo da je igra zapravo vrlo
    ozbiljna stvar (sjetimo se djece kako se naljute kada gube napr.
    u igri čovječe ne ljuti se)
    igrati se treba znati, pravi uživatelj igre nikada ne prelazi granicu
    pravila igre

    avatar

    09.08.2016. (12:05)    -   -   -   -  

  • Frida

    i ja sam te shvatila... i sve znam... i opet pružam ruku medvjedu, sa istom željom da ga naučim povjerenju... i ljubavi....eh, ... sve čekam da krasta otvrdne kožu na mjestu gdje je pukla, pa da ogrubim

    avatar

    09.08.2016. (12:21)    -   -   -   -  

  • .

    Zanimljiv ti je san no, nisu li ljudi uvijek oni koji se 'igraju' sa životinjama, zanemarujući njihovu urođenu narav, a nerijetko ispituju i granice do koje ta životinja istu može i kontrolirati.

    Medvjed i lisica, u svom prirodnom okruženju, sigurno se ne bi igrale s tobom.
    ,

    avatar

    09.08.2016. (12:22)    -   -   -   -  

  • kaparoculica

    "treba otici, vec kad vas prvi put zaboli" to!

    avatar

    09.08.2016. (13:36)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ovo je priča u kojoj se svatko, baš svatko može naći, u "igrama" koje mnogi smatraju vrlo zabavnima, ili uopće ne primjećuju što rade, što se događa. ili misle, najgore, da je to normalno, da imaju pravo...
    na žalost, koliko puta sanjamo istinu, a onda kažemo, ma to je samo san... a zapravo, došlo je vrijeme za odlazak. neki odlazak. na žalost, takvi se odlasci ponavljaju, ponavljaju, obično kasno, u zadnji tren... i onda, nakon dugog vremena ustanovljavamo kakvu smo imale sreću, ipak smo se spasile...i čudom se čudimo kako smo uopće i dotad izdržale. i preživjele.

    a znaš, zapravo bismo već odavno morale biti istrenirane, da kao lovački pesi, nanjušimo i najmanji trag opasnosti, i kažemo samoj sebi: ovo? ma pisovkejk! više mi nitko i ništa, baš ništa ne može. dovoljno sam odrasla i jaka.

    avatar

    09.08.2016. (13:50)    -   -   -   -  

  • Živa

    Koliko bi samo lakse bilo da sam ovo davno prije procitala. Vrlo lijepo, mudro i poucno... Treba otici, vec kad vas prvi put zaboli.!!

    avatar

    10.08.2016. (19:04)    -   -   -   -  

  • lady rugalica

    Moj medvjed je rekao da se trebaju uvesti neke promjene, a pri tom je mislio na mene kao i uvijek, moj odgovor je bio" laku noć" i otišla sam spavati. Ne želim se više igrati te igre.

    avatar

    11.08.2016. (14:28)    -   -   -   -  

  • viviana

    Kako si dobro rastumačila san! Upravo tako. Tome podučava.

    Od nekih ljudi treba otići već kad vas prvi put zaboli.

    Točno. (da sam bar)

    A, kada se pitaš kada otići, sjetila sam se jednog odličnog stiha pjesnikinje Jasmine Ahmetagić (parafrazirat ću):

    Izgubit ćeš mjeru ako ne prepoznaš trenutak kad trebaš otići. A to je mnogo više što gubiš od onog što gubiš ako odeš.

    avatar

    13.08.2016. (21:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...