Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Potok42

    Uključeno.

    avatar

    05.08.2016. (11:37)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    kao Villonov epitaf napisan sebi samom... a on ostao bez groba... :)

    avatar

    05.08.2016. (12:16)    -   -   -   -  

  • Frida

    i "bez komentara" je komentar - zar ne? ostala bez teksta

    avatar

    05.08.2016. (12:26)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    rekla bih, "umro spokojan" da bi se sa Svjetlom spojio

    avatar

    05.08.2016. (13:54)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Riječi mogu biti vesla kojima ćeš veslati do druge obale,
    mada više volim most.

    avatar

    05.08.2016. (14:21)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Ovaj zadnji...........mračni, moj je

    avatar

    05.08.2016. (15:20)    -   -   -   -  

  • viviana

    Jesu. Riječi su vesla. Protiv struje ili u susret struji.
    Vesla - kao grafitna olovka prelomljena na dvoje
    s jedne strane je špic
    a s druge gumica.

    Znači, to je taj prekidač!
    uključeno.

    avatar

    05.08.2016. (23:29)    -   -   -   -  

  • easy

    bitno je da je umro spokojan,
    koga briga za vesla kada više
    ne trebaju...:)

    avatar

    06.08.2016. (08:39)    -   -   -   -  

  • Evora

    Ako je život borba, pustiti se lagodno pravcem strujnog toka samo liči na uspješnu plovidbu, a zapravo je pobačaj života. Suprotstaviti se struji, sve do izvora, već je napor sa puno prekidača. Zato ostati na istom mjestu znači uspjeh, a savladati maticu do izvora - pobjeda; biti na izvoru već je vladavina. :)
    Riječi su vesla za saproseksualca, koji je možda i demiseksualac, naspram cijele skale prefiksa seksualnosti koju je uključio internet, jer on(i) zaista i stiže do cilja ne dodirnuvši ga, a prekidač postojanja ga ostavlja u uvjerenju, isključenog do spokoja kojim jedan mrak zamjenjuje drugim, bez prekidača.
    Dobro je da je uključeno!

    avatar

    06.08.2016. (09:16)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Kroz kamen živi nosih ruke dvije
    kao dva kamena
    ad ruke ove trudne žive
    U srcu tog kamena

    Tako govoraše Mak Dizdar.

    Još uvijek se pitam što pokreće svijet? Činovi ili riječi što traže svoje činove? Pitanju od čega se sastoji svijet još nisam stigao. Je li to svijest koja s namjerom, ili u kauzalitetu kaosa pokušava stvarati materiju, ili je pak materija koja u svom ishodištu ima klicu svijesti?
    Ako se sve promatra dualno u kontekstu jeste-nije, kao što neizostavno svaki početak trebao bi imati svoj kraj, odnosno morao bi u funkciji ima-nema činiti krug gdje bi prekidačem bio ili ne bio (i bi svjetlo!), i ako je prekidač pojedinačna svijest, tada epizoda prekidača jest njegova svjesnost svijesti u trenutku kad je "on".
    A svjesnost izvan uključenog kruga egzistirat će i kada on bude off. Kakav hendikep! I kad jesmo, sve oko nas osvijetljeno bit će i kad nismo.

    avatar

    07.08.2016. (11:02)    -   -   -   -  

  • Lustracija

    Rado svratim na lijepi post.
    Nek mi se ne zamjeri.
    Dobrodošli na moj blog!

    avatar

    07.08.2016. (13:17)    -   -   -   -  

  • moonlight

    I jedan i drugi su bili otuđeni.

    avatar

    10.08.2016. (14:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...