Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Potok42

    Dan.

    avatar

    29.07.2016. (19:09)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Jadan onaj koji ne zna nositi svoju masku.........reče davno Pirandello i ti ga očito slijediš otvarajući i zatvarajući krug u isto vrijeme.

    Bitno je, da ključ ne zahrdja!

    avatar

    29.07.2016. (19:22)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    od toga da:

    "...zrak je već težak treperav mutan
    od svojstva topline da oneosposobi
    oštrinu pogleda na urbane prostorne skupove."

    pa razdvojeno unutra se prikuplja:

    "... svijet varki,
    očekivanja, snovi i razočarenja, odredišta...
    do ubrzanog starenja. zato se i zatvaram.''

    potpisujem!

    avatar

    29.07.2016. (19:47)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) Iznenadih se

    :)

    avatar

    30.07.2016. (03:06)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ni život sam nije ukusan ni zdrav...
    mada nastojim pokazati da jeste.

    avatar

    30.07.2016. (06:43)    -   -   -   -  

  • easy

    poticajna pjesma, u svakom pogledu..za početak slanina..

    avatar

    30.07.2016. (19:42)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Topla riječ je poput cvijeta. Ma koliko bili zarobljeni bridovima stvarnosti, uvijek je lijepo uteći iz njih. Vjerojatno otuda oduševljenje umjetnošću. Jer stvarnost nije lijepa. A to nam nedostaje. Zanemarimo li sve paradigme estetike (vremenski iscrpljene i neponovljive), potrebna nam je "nova" estetika koja bi umjela po sebi svojstenom vremenu zaobliti preoštre bridove. Kao, recimo tako, van Goghov crtež Sorrow.
    Ne bismo trebali izgrađivati utvrde i zamke, katedrale i pagode, moderne amfiteatre za utrošiti vrijeme u dočekujućim ciklusima.
    Stišću nas jednačenja. Zatežu očekivanja. Zbijaju mogućnosti.
    Nema igre, stvorili su obrasce teorija. Nema naravnosti, ispisuju hodograme uspješnosti u jednoj jedinoj misiji života.
    Ostaje nam jedino lijepa riječ, koju neočekivanu, možda i prezrenu, tražimo u sivilu uljuđenih izmjena razgovora.
    Ali, tvrde smo kože. Sva ona ježenja podlaktice nisu od intimnosti. Od straha su pred neuspjehom.
    I tvrdog smo srca. Za razliku od Asanaginičinog koje može prepući, Fausti smo u potrazi za prodajom

    avatar

    01.08.2016. (18:46)    -   -   -   -  

  • viviana

    Nema igre, slažem se s time dok čitah što je napisao johannes, nema naravnosti...

    Morala sam se vratiti ovdje :) jer mi moje "Iznenadih se" izgleda kao neka strelica sa šarenim krilcima što se tu zabola doletjevši niotkuda, pa okrećući se ne vidi se ni odakle ni zašto
    :)

    A samo sam se iznenadila što na blogu naiđoh na poeziju vrste, ma što to značilo, kakvoj se radujem nalazeći je

    U zadnjem odlomku nešto me asociralo na nešto čega sam se pokušavala sjetiti ali uzaludno, ostajući mi kao "na vrh jezika" ili nadomak prisjetiti se
    i u tom pokušaju nekako prizvan, pomislim da ću to naći kod Andre Bretona, pa krenem čitati (naiđem na korespondenciju između njega i T. Care) shvaćajući da nije on to što tražih ali zainteresirana nastavih čitati dalje...
    pa taj jedan citat koji sam htjela prepisati napisala sam kod johannesa

    Eto, od kafene :) (u potpisu)
    :)

    avatar

    03.08.2016. (02:09)    -   -   -   -  

  • lion queen

    najteži je zatvor u koji sami sebe zaključamo. teško je iz njega izaći. čini se da nema pomilovanja.

    avatar

    04.08.2016. (17:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...