Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • O-da životu!

    Samo ću nadodati da se ljudi zbog straha od smrti boje ŽIVJETI.
    "...zajednica neće trpjeti čovjekovo nastojanje da se potpuno individulizira... Čovjek se od ludila štiti društveno prihvaćenim oblicima ludosti, pritom se pretvarajući da nije lud..."
    Širenjem umnih granica i prelaskom tog "društveno prihvatljivog" i sama sam u nekim krugovima prozvana luđakinjom. Duša je besmrtna iako cijeli život tetošimo tijelo, a i po mom uvjerenju raj kreće iz naše glave ovdje i sada , a ne kad tijelo kapitulira. Ili pakao, u što nas uvjeravaju društveno prihvatljive institucije koje tradicijski pohodimo masovno i generacijski, bez imalo propitkivanja u sebi kao individua- koristi li mi ono u što vjerujem ili radi protiv mene- ovdje i sada?

    avatar

    26.07.2016. (13:52)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ O-da životu: "Samo ću nadodati da se ljudi zbog straha od smrti boje ŽIVJETI."

    Becker kaže da je ironija čovjekove situacije u tome što je najdublja čovjekova potreba da se oslobodi tjeskobe smrti, no sam život budi tu tjeskobu, pa se čovjek mora ustegnuti od punine života (pa pribjegava potiskivanju, poricanju, iskrivljenom opažanju stvarnosti...).

    avatar

    26.07.2016. (13:54)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Poštujem Beckerovu realnost, ali više mi se dopada kreirati svoju i svoja uvjerenja koja mi koriste dok živim.
    Po meni je realnost osobna percepcija pojedinca na svijet i djelovanje u njemu. Po meni. :)

    avatar

    26.07.2016. (14:25)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ O-da životu: naravno, nije Beckerova riječ konačna mudrost. ali vrijedi ga čitati.

    avatar

    26.07.2016. (14:33)    -   -   -   -  

  • teuta

    Smrt će uvijek biti upakirana u neprobojni plašt. Mnogi nagađaju i stvaraju svoje teorije na temelju svega i svačega. Postavlja se pitanje da li netko može biti mudar u vezi definicije smrti? To je moje osobno mišljenje.
    E sad, kad ti napišem da se nimalo ne bojim smrti, nekad jesam, hoćeš li vjerovati? Čime i kako da te uvjerim pa i ostale ljude? Mudrost je živjeti a smrt je samo nastavak bivstvovanja uz stečena iskustva za života. Tko mi to bude povjerovao a tko ima argumenata da toga neće biti? Pri tome ti želim naglasiti da nisam vjernica već agnostik. U svakom slučaju, zanimljiv post. LP

    avatar

    26.07.2016. (17:16)    -   -   -   -  

  • Deseta umjetnost-enigmatika

    Smrti se. mislim, ne bojim. U ratu sam aktivno sudjelovao i ne mogu reći da mi smrt nije padala na pamet, no bojao se nisam.

    Ipak, držim da strah od smrti nije glavnim uzrokom svih zala koja ljudi čine na ovozemaljskome svijetu, nego je to strah od života iz kojega prozilaze oholost, zavist i svi ini grijesi. Čovjekov karakter koji mu je u genima određuje sve njegove čini u životu.

    avatar

    26.07.2016. (17:39)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Tema je neograničena, ali zadovoljio bih se, trenutno, s porukom gornjeg komentatora (... nego je to strah od života)

    avatar

    27.07.2016. (07:49)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ teuta @ Deseta @ izvorni...: prolazimo kroz različite faze u životu, i može nam se u nekom času učiniti da se ne bojimo smrti. No, knjiga i govori o poricanju (straha od) smrti. I o tome što sve onda ljudi rade kako bi taj strah držali što dalje od svijesti (neke primjere sam naveo). Ali, naravno, tema je doista neograničena.

    avatar

    27.07.2016. (10:11)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Ma mislim, realno gledano, čisto sumnjam da ima netko tko se ne boji smrti ili u najmanju ruku zazire od same ideje. Na stranu eventualna superrazvijena bića, avatari ili tko već. Svi mi ostali, ili totalno dinamično i uzbudljivo živimo da i ne stignemo pomisliti o toj temi, ili ju potiskujemo, odgađamo, ili ... ne znam što već. Uostalom, religije između ostalog i imaju zadatak da ljudima ponude neku nadu, utočište, odgovor. Vidimo da u tome ne uspijevaju, a to se posebno jasno vidi (ako uzmemo religiju aktualno kod nas) nakon smrti bliskih osoba. Oni koji ostaju su u pravilu netuješni, ni malo mirni, niti utješeni idejom raja, kraljevstva nebeskog i sličnih stvari. Dakle, i religija je jedna vrsta potiskivanja i zavaravanja u tom smislu. Pravih i zadovoljavajućih odgovora na to neminovno pitanje, osobno još nisam čuo. Puno je trkeljanja raznih vsta, pametnih i manje pametnih, ali u konačnici, eh, ništa pametno, još manje upotrebljivo. :)

    avatar

    27.07.2016. (11:03)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ izvorni život: "Puno je trkeljanja raznih vsta, pametnih i manje pametnih, ali u konačnici, eh, ništa pametno, još manje upotrebljivo."

    Je, uglavnom je tako. Meni se Becker sviđa jer se stvarno ne trudi muljati, nego je, što bi rekli copywrteri, BRUTALNO iskren. Da tek čuješ njegove komentare na temu analnost ;)

    avatar

    27.07.2016. (11:29)    -   -   -   -  

  • teuta

    Slažem se, tema je neicrpna. Znam da je to teško shvatiti zato sam ti i napisala onaj prvi komentar. Znala sam da mi to nećeš vjerovati kao ni drugi. Mogla bih svoju tvrdnju potkrijepiti pravim argumentima ali na žalost ovo nije mjesto za to. Znam da je bit u poricanju straha od smrti ali ja sam odavno prešla tu granicu.

    avatar

    27.07.2016. (12:11)    -   -   -   -  

  • j.

    mislim da upućivanje drugih na akciju nije posljedica straha od smrti nego jake želje za životom za tuđoj grbači... ali to je ovdje ipak sporedna tema...
    ljudi koji vjeruju u vječni život ne bi trebali pokazivati, dapače - niti imati strah od smrti, ali sumnja je ta što nas razdire i tlači, upravljajući često našim postupcima daleko preko granice naše svijesti...
    osim što na ovaj način život i ne možemo odrediti drugačije do li laganim umiranjem, svakako da smo svi suglasni da bi u međuvremenu nešto s njim (i u njemu) smisleno valjalo učiniti, samo što? :)
    naći mjeru u toj raskalašenoj borbi; biti svoj a istodobno ne štetiti drugima; svakoga časa u tom hektičnom lovu na sreću znati da je presudna mjera trenutka i vječnosti i da male stvari čine sreću a velike smisao...
    ima li još koja parola da je ovdje prolijem na zid? :)))

    avatar

    28.07.2016. (08:42)    -   -   -   -  

  • žnj

    Ja sam na trgu razmišljanja kao O-da.
    Realnost je samo stvar perspektive, kao i ludost ili bilo što drugo.
    Strah od smrti je i dvojna - strah od svoje ili tuđe smrti.
    Ćovjek se na sve prilagodi, vjerujem da većina ljudi nije u strahovima cijeli život već se prilagodi bilo kojoj situaciji i emociji. Kad sam bila u svojim tinejdžerskim godinama obuzimao me strah od tog ništavila, što ako ničega nema. A onda nakon nekog vremena kontemplacije sam pomislila "pa što, ako nema nema, kog briga". Sad sam pak uvjerenja da ima. Da je sve samo put, iskustvo i da treba izvući najbolje iz svake situacije.

    avatar

    06.08.2016. (10:04)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Zazivam smrt svakog jutra kad se probudim i postanem svjestan da me čeka opet isto. Samo molim da odem bez bolova i patnje.

    avatar

    03.09.2016. (21:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...