Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (34)

Marketing


  • Lastavica

    Odvojit ću ono što smatram suštinom ovog teksta:
    "Živim međuglasjem sna i zbilje, sanjam bezriječjem nutarnje
    tišine, osjećam tajanstvenost nutarnjeg sunca i sretna sam."

    avatar

    19.07.2016. (07:40)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica...hvala ti... da, osjetila si srž napisanog... :)

    avatar

    19.07.2016. (07:42)    -   -   -   -  

  • Euro

    klapa za dobro jutro..

    avatar

    19.07.2016. (08:02)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Euro...dobro ti jutro... da nije jubavi ne bi svita bilo... :)

    avatar

    19.07.2016. (08:04)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Nisam čitala...

    avatar

    19.07.2016. (08:05)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg...pa ne možemo baš sve pročitati... :)

    avatar

    19.07.2016. (08:07)    -   -   -   -  

  • analiza

    Slova se pretvaraju u zastore sreće

    tajne tadašnjeg neznanja postaju riječi
    kojima pišem novu priču
    riječima nerazumljivim
    za mene odraslu u meni djetetu

    u sebi krijem još nedokazanu istinu izrastanja
    vraćam se na početak izrastanja u smisao
    uzaludnost se pretače u vrijednost

    u geometriji virtualnog neba
    u stazama razgranatog vremena
    slažem riječi
    u labirintu želja
    u bezdanu vječne vatre
    Tvoju ljubav na dlanu moga vremena
    kao suzu
    u dubini podmorja
    pretvaram u biserje mirnog sana

    među perlama
    putokazi ka zrelosti
    ka smislu ovoga danas
    na obzoru budnosti
    ljubav je riječ (ali i sve stisnute misli)
    o postanku svijeta.



    Pokušah u igri staklenih perli
    iscijediti bit rečenog , napisanog...

    S poštovanjem
    Analiza

    avatar

    19.07.2016. (08:58)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @analiza... hvala ti dragi prijatelju na analizi moga teksta...
    tako se i ja igram riječima i često od prozno napisanog teksta složim pjesmu... kao ovu koja je postala djelić naše poetske drame... Ako sutra nikad ne dođe...

    Na iglicama stare pinije
    bliješti sunčanik vremena,
    iz zavjeta snovitosti izranja
    jutro boje tvojih očiju.

    Prilaziš mi bestjelesan,
    ovijen aurom prisnosti,
    osjećam budnost
    mene u meni,
    rastapanje lednice
    zatomljenih godina,
    zgusnuće pojavnosti
    u trentak zaborava.

    Osviješćuješ me
    toplinom zagrljaja,
    inicijacijom u sfere zrelosti.

    Oslobađaš školjke
    zarobljene u preklijetkama
    emocionalnog pamćenja,
    prosipaš bisere
    na stazu svitanja.

    Predzenitje ljetnog dana
    objava ekvinocija
    bijele svijetlosti,
    nestaju sjene,
    gube se
    u sjaju
    trenutka sreće...
    ...

    hvala ti na tragu i ugodan dan ti želim... :)

    avatar

    19.07.2016. (09:13)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Tvoje perle draga prijateljice se nezaustavljivo nižu i nižu ostavljajući na izbor izdvojiti bitno nama, za nas iako su dio tebe. Pokupim neke od njih i pospremim za dan kada mi njihov sjaj treba kao putokaz povratku jer odustajanje iz ovih voda sve me češće hvata. No možda samo treba tu ogrlicu staviti na pravo mjesto, u rukohvat već ranije posloženih. Pozdrav iz prekrasno sunčane Irske.

    avatar

    19.07.2016. (09:34)    -   -   -   -  

  • teuta

    Prema ljubavi vodi samo jedan put koji nije uvijek osvjetljen samo perlama ali i sotonskim zvijezdama (koje samo zvuče strašno) ali u njima je isto životni put i istina. Bitno da nas odvedu do odredišta, do ljubavi jer ona je takva svime prošarana ali u sebi uvijek ima ono najdragocijenije.

    Hvala ti na komentaru na tvojem prošlom postu.

    Cmokić.

    avatar

    19.07.2016. (09:48)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Demetra...hvala ti draga prijateljice... i tvoje zbirke su meni
    na dohvat ruke i srca... volim trenutke opuštanja uz poeziju... a tvoja
    uranja u dušu... i smiruje... i daruje nemire... i Zagreb je jutros
    osvanuo u suncu... :)

    avatar

    19.07.2016. (10:46)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @teuta...hvala ti draga na divnom komentaru ... da, ljubav je najvredniji dragulj u riznici srca... Kohinor u kruni našeg, ženskog, vremena... a put ka središtu... osjećajni labirint... utroba našeg nutarnjeg svemira... rodnica duše... da mila prijateljice taj put je posut laticama zaostalih iz oluje ruža... doletjelih sa orkanskih visova nekih naših previranja... no rado koračam tim putem... ne zaustavljam pred svjetlom sotonskih zvjezda... taj sjaj brzo blijedi...

    i havala tebi još jednom na komentaru ispod prošlog posta... pusa... :)

    avatar

    19.07.2016. (10:54)    -   -   -   -  

  • teuta

    Dinajice, razmišljala sam o tvom postu i onda se sjetila "Orkanskih visova" (meni osobno najljepša ispisana knjiga o ljubavi, da, baš tako) sigurno znaš što sam time htjela reći.

    avatar

    19.07.2016. (11:29)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @teuta...da draga, osjetila sam što si željela reći...čitala knjigu... gledala i staru i novu verziju filmovanog romana...

    Orkanski visovi je mračna i tjeskobna priča o obitelji, osveti i ljubavi koja ne samo da je nesretna već i tragična, ali unatoč tome jedna je od najčitanijih i cijenjenijih knjiga ovog žanra. Već sa prvim rečenicama u kojima opisuje krajolik i podneblje, određuje ton knjige i daje nam na znanje da nesuđeni ljubavnici, Catherine i Heathcliff, nisu imali šanse za svoj sretan kraj.
    pronašla sam na netu ovaj kratki osvrt na knjigu... i to je to što rastužuje... i prisjeća na Tolstoja i njegovu misao... sve ljubavi su slično sretna... a svaka je drugačije nesretna... tvoja i moja ljubav su slićno sretne... jesu li?

    avatar

    19.07.2016. (11:45)    -   -   -   -  

  • teuta

    Imaš kod mene odgovor Dinajice.

    avatar

    19.07.2016. (12:00)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @teuta...bila kod tebe draga... hvala na odgovoru...
    zato sam ti i postavila to pitanje... priznajem, očekivala sam ovakav tvoj odgovor... da, draga moja... nema iste sreće... naša univerzalnost u svemiru određuje i naša osjećanja... ma divno je komunicirati s tobom...
    titra rapsodija raznolikosti... čujem je srcem... usrećuje i svjedoči...
    ma sretna sam što smo tu vi i mi... :)

    avatar

    19.07.2016. (12:26)    -   -   -   -  

  • teuta

    I ja isto osjećam tj. nekako sam znala zašto si mi postavoila to pitanje a ja sam ti zaista iskreno odgovorila. Ne znam zašto ali imam osjećaj da nagađaš ili čak znaš što se u meni događa. To je ujedno tako krasno ali toliko i tužno.
    I ja sam sretna što smo svi mi tu koji se toliko poznajemo preko riječi, iskrenim komentarima jer to ipak znači da je iskrena riječ jako bitna.

    avatar

    19.07.2016. (12:39)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @teuta...draga moja, ne znam, ali osjećala sam skrivenu tugu u
    tvojim komentarima... iznjedrila se tvojim zadnjim tekstom... strah od ovisnosti drugih o tebi...dobro mi je poznat taj osjećaj... Zdenkova bolest i njegova nemoć... vrijeme tihog umiranja... sjećam se tog vremena... bila sam sama bjegunica i od sebe same... željela sam kao i ti ležati u travi razumjeti govor oblaka i žubor potoka... ali ne volim nepomičnost, tmurno nezbivanje, entropiju vremena, težinu neprolaznosti,
    zgušnjavanje bez pomaka. Tada ulazim u odaju ogledala i odjeka.
    prodirem u podsvjest, u prostor nedogađanja, u zatomljena sjećanja,
    i živim vrhunac samoće... tu se opet pronalazim, ojačam i krenem naprijed... danas imam mamu, 92 godine... duhom potpuno prisutna, ali fizički slaba... ne mogu je povesti s nama na more... zato odlazimo samo na par dana i vraćamo se... eto mila, podjelih s tobom moj davi i trenutačni strah... i vjeruj mi tu sam... uvijek spremna saslušati tebe... i ako mogu komentarom olakšati tvoj strah, bol, nesigurnost... tu sam...
    i veselim se s tobom tvom odlasku Morskom vuku... to je sigurno djelić svemira u kojem vlada samo ljubav... :)

    avatar

    19.07.2016. (15:07)    -   -   -   -  

  • teuta

    Da, taj tko vidi i osjeća, morao je to primijetiti. Ali na žalost to je samo jedan djelić, mali, malecki djelić onoga što me muči.
    Slično si prolazila i ti i sada znam da ti nije lako ali mi smo jake, moramo ići dalje. Naravno, dolaze takvi trenuci, opisane u mom postu, koje su neminovne. Na sreću, one brzo prolaze. Možda mi pomaže što sam inače vedra osoba a ne volim gnjaviti ljude svojim problemima, što pak možda nije dobro ali zasada nekako kaskam za životom iako ponekad s maskom na licu. Hvala ti Dinajice.

    avatar

    19.07.2016. (15:17)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @teuta...eh te maske koje navlačimo na lice da bi pred ljudima
    sakrili tugu... ali sreća je u tome što postoje ljudi pred kojima možemo,
    smijemo razgoličiti dušu do potpune nagosti... katarza čini svoje...
    oslobađa iz nutranje krletke... a tvoja veselost ti sigurno pomaže...
    no postoje trenuci u kojima suze smijeha presuše... ali onda te razveseli Morski vuk poljupcem u oko japansko... i suze radosnice se vrate... :)

    avatar

    19.07.2016. (15:27)    -   -   -   -  

  • teuta

    Eh, Dinajice što bih ja bez tebe? Imaš pravo ali život nejde bez maski, bar ponekad. Hvala ti Dinajice.

    avatar

    19.07.2016. (15:45)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Ovaj put samo: "Igra staklenim perlama" me oduševila. Kao i sve pročitane knjige H.H. I sad ono zbog čega se javljam. Njegov najpoznatiji roman, za koji je, ako se ne varam, dobio i Nobela za književnost, pročitao sam dva puta. Iako sam nakon drugog čitanja pohvatao dosta toga, ostalo mi je u magli mnogo toga vezano uz taj roman. Tako je vjerojatno kod mene i kad su u pitanju tvoji tekstovi.

    avatar

    19.07.2016. (17:15)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @teuta...mila moja prijaeljice... ni ja bez tebe više ne bi bila ovdje...
    vratila si me tvojim postom sada već davne 2013 godina... tada sam željela zauvjek napustiti blogosferu... i zato ti hvala... :)

    avatar

    19.07.2016. (19:40)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @semper contra... eto dragi prijatelju, pronašli smo poveznicu... Harry Heller... stepski vuk i misao...
    "Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred svijeta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti ništa ne znače!"
    kako te dobro razumijem... :)

    avatar

    19.07.2016. (19:48)    -   -   -   -  

  • teuta

    Dinajice... ako sam ja za to zaslužna onda sam zaista sretna i ponosna jer kao i ti, ovaj blog za mene ne bi bio isti bez tebe, niti blizu. Vjeruj mi draga prijateljice. Cmokić.

    avatar

    19.07.2016. (20:06)    -   -   -   -  

učitavam...