Paralela stvarnog života i teatra navodi na razmišljanje. Uvijek sam više voljela teatar od filma, koji inače jako volim, jer u teatru imam živi kontakt s glumcima. Mislim da ga samo ne voli obitelj mladog glumca Mande, koji je nedavno pao na sceni na premijeri "Petra Pana" (igrao je kapetana Kuku) i samo je obitelj znala da to nije u scenariju... infarkt na sceni. Svaka predstava je prepuna adrenalina i to ponekad ima cijenu.
17.07.2016. (07:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica... nažalost to su tužne konotacije glumišta i života uopće... prava smrt na sceni, a nije sinopsisu... u krugu naših prijatelja su dva režisera umrla u garderobi čekajući početak premijere... srce to uzbuđenje nažalost ne izdrži... Trema i želja, strah od neuspjeha... poznata su mi ta stanja i kod mame i kod supruga... ali pošto nisam glumica ne mogu pisati o Tom stanju duše, srca i uma... pisah osjeća osjećaja sa druge strane Rampe... moj doživljaj onoga što se događa na sceni... Zdenko je u mnogo svojih tekstova opisao upravo to što si ti napisala u komentaru... :)
17.07.2016. (07:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica... nije mu bilo lako, ali ta svoja razmiüljanja je utkao u monodramu "Veliki odlazak"...
Bio sam mlad kad sam se sunovratio u ubitačnu umjetnost glume i sam sebe smrtno ranio...Umjeće glume....Umjeće koje smrtno ranjava....Čujete li vi to:Umijeće koje smrtno ranjava...?...A...? Nema više takvih koji bi se dobrovoljno smrtno ranili...Mi tavorimo odbačeni od društva koje se predalo, koje je odustalo od boli, koje više ne zna samo sebe smrtno raniti.«Kazalište, kaže Hamlet, eto zamke u koju ću uloviti kraljevu savjest.» Kazališna umjetnost je podlost , dragi moji...Prođe...i...čime se onda baviti...? Negromancijom? ..prizivanje duhova, spiritizam, čarobnjaštvo... Otimanje vremena smrti... To je ono čime upravo se bavim. Zazivanje duhova prošlosti...Prizivanje duhova nekakve mladosti koja je prošla u hipu ne davši nam vremena da ostarimo i da se konačno smirimo. Neki su se rodili stari, neki su ostarili prebrzo i sad se bave ozbiljnim poslovima, neki, najljepši i najmlađi su umrli,...Evo iz moje klase:Darko, Branko, Mladen, prije deset godina, u jednoj godini sva trojica ko kosom, ni jednom još nije bilo šezdeset,... a ja, u gluho doba noći, ogrnut crnim plaštom po kome su posute zvijezde, magična slova i astrolabi, s čarobnjačkim šeširom na glavi, pri drhturavom svjetlu voštanice, vadim iz tajne kese zmajeve zube, nos Turčina, usne Tatarina, prstić ugušenog majke sina što ga drolja porodi u jarku i pokušavam doseći neki viši smisao...kao da ga ima...evo sjedim, star i tužan..u samoći..u samoći...
17.07.2016. (08:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Annabony...to ti je moj doživljaj glumišta... nosim ga u sebi od djetinjstva... a Zdenko i mikrofon... da, predstava je bila u Lapidariju Zadarskog muzeja... ogroman prostor i prepun publikom... a Zdenko poslije bolesti nema onu glasovnu moć koju je imao prije... u malom prostoru mu ne treba mikrofon... možda sam zbog ugođaja trebala staviti neku drugu fotku... ali, on i u monodrami govori o bolesti... :)
17.07.2016. (08:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znam, znaaaam Dijana, samo ne znam zašto sam ti to napisala : ugodjaj teatra je, da glumac ima ( izmedju ostalog ) obje ruke. A Zdenko, kao svaki pravi glumac taj ugodjaj zaslužuju.
Za monodramu je prikladniji mali, prisni ambijent, zar ne ?
17.07.2016. (09:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Annabony...da draga, za monodramu su komorni prostori... ali eto u Zadru nije mogao odlućivati... istina je glumac treba i obe ruke... znaš šta promjenit ću fotku sa mikrofonom za jednu iz ITD a... eto promjenila sam... .)
17.07.2016. (09:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo si to opisala Dinajice. Baš si nam dočarala tu atmosferu i značaj koji je ostavio teatar na tebe. Ne mogu se pohvaliti brojnim odlscima u teatar ali naravno da sam bila, kao što već znaš čak sam s Morskim i glumila preko Češke besede u Rijeci. Dakle, na neki način i meni je malko poznato kako može terapeutski djelovati teatar na ljude. To je ta posebna čarolija koja nigdje drugdje ne postoji. Tu je jako bitna mašta koja tebi nimalo ne manjka što je jako pozitivno. Sjećam se i Zdenka ali samo preko TV-e. Mislim da možeš biti istinski sretna što si odrastala u takvom magičnom okruženju. Cmokić.
17.07.2016. (11:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@teuta...draga prijateljice... sjećam se vaše Češke besede u Rijeci... sjećam se tog vremena našeg intenzivnog blogodruženja... a teatar uistinu djeluje terapeutski... čarolija koja u nama budi ono iskonsko... ono često zatomljeno u lednici... u onom Freudovskom Ono... a mašta je izvorište mojih davnih tekstova... možda je to titraj genetskog koda... i život sa umjetnikom... danas više prizemljujem... izbjegavam nagomilavanje atributa... izričaja ne postojećim u zbilji... ipak, sretna sam što sam odrasla i što živim u takvom magičnom okruženju... i sretna sam što ti drugi dragi blogoprijatelji vrednujete moje štivo... uzvraćam cmokić... i želim ti ugodno nedeljno poslijepodne... :)
17.07.2016. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znati mjesto i vrijeme za glumu, igru, riječ, šutnju, ... umijeće je života ;) P.S. Kada bi se glumilo samo u kazalištu bio bi ovo neki sasvim drugi svijet.
17.07.2016. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@...dražeN ;)...da uistinu treba znati i osjetiti vrijeme glume, igre, riječi i šutnje... no glumatanje se širi izvan carstva glumišta... to je nažalost bolna istina trenutačne zbilje... da takvih nema svijet bi bio sretniji... mirniji, staloženiji... vjeruj mi dragi prijatelju sretna sam poznajem i jedan i drugi svijet... glumu prepuštam glumcima... a život živim jednstavan i lijep u ozračju ljubavi... bez želje za glumatanjem... :)
17.07.2016. (12:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@teuta...volim ja tvoje šale... sjetih se Kundere i njegove šale... i Ludvika nakon što je upoznao Luciju:
"Od te večeri u meni se sve promijenilo; bio sam opet nastanjen; nisam više predstavljao samo žalosnu prazninu u kojoj su se, kao otpaci u opustošenoj sobi, progonila predbacivanja, žaljenja i optuživanja. Soba u meni naglo je očišćena i neko se uselio u nju. Sat koji je u njoj mjesecima visio na zidu nepomičnih kazaljki iznenada je počeo kucati. To je bilo od golemog značenja: vrijeme, koje je do tada teklo kao ravnodušna rijeka od ničega nikamo (živio sam u pauzi), bez ikakve artikulacije, bez ikakva takta, počelo je opet dobivati ljudsko obličje, raščlanjivati se i odbrojavati." eto mila prijateljice... vječna poveznica ugođaja i dobre literature... :)
17.07.2016. (15:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja, Dinaja. Čitam post, čitam komentare, annabony spominje nekakav mikrofon, ja ga tražim, ne vidim ga, povećam sliku, pa opet ništa. Čitam dalje, a tu smo!, slika promijenjena :-)! Dobro je, ipak nisam tako star (ćorav) da ne bih vidio mikrofon.
Iskreno, post je lijep, kako uostalom i drugi govore, no, ti znaš, da to baš i nije moja valna duljina. Redovno te čitam, ne bi li se 'sinhronizirao' s tvojim mislima, ali, opet priznajem, za sada još uvijek ne ide kako treba. Za mene je tu previše 'fluida'.
17.07.2016. (15:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@semper contra... dragi prijatelju... razumijem te... i ja Imam problema sa komentiranjem politike i tema oko nje... i tajno se divim ljudima kao ti... ali drago mi je kad mi daš do znanja da si bio tu... :)
17.07.2016. (15:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@teuta...bila sam kod tebe draga... ostala bez teksta... i ne, nisi pokvarila moj tekst... mo$da bi roditelji te djevojčice i njima slični trebali doživjeti katarzu... pročišćenje nutrine... a teatar kao terapija je odličan medij... ma znam da je to jedna od mojih utopija... jednostavno vjerujem dau svakom čovjeku postoji zrno dobrote... samo ga trebaju otkriti u sebi i onda njegovati... :)
17.07.2016. (19:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Očito si bila kvalitetan promatrač, još kad se to proteže iz djetinjstva..., upoznala si samu bit glume. Ljeti imam priliku iz neposredne blizine promatrati glumce u raznim ulogama, a nedavno odigrana, tik pred mojim očima, ostala mi je duboko zabilježena. Opčinilo me dvoje mladih glumaca koji su svojim smjehom, padovima, uzletima, oslobođeni misli da su pod povećalom publike svoju ulogu odigrali do kraja. Stoga više volim kazalište nego film, vidim žive ljude, uživljene u svaki pokret, jecaj, smijeh, oni su GLUMCI. Tvoja analiza je baš ona iz prve ruke. mah, mah:))
17.07.2016. (19:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@malo ti malo ja...hvala ti draga prijateljice... osjetila si bit napisanog... a tekst drage @teute me prisjetio i na tekst i predstavu José Sanchis Sinisterra: O GNJIDAMA I GLUMCIMA,
Španjolska u XVII stoljeću. Dva, nekada dobra, glumca se smucaju po provinciji i igraju loše predstave u nadi da će dobiti koricu kruha. Usput kradu i varaju ... i da, pomalo i glume. Dva čovjeka, koji nemaju ništa osim brade od ovčjeg runa, tamburin i frulicu i igraju za sitniš ako im ga daju. Izvode, loše, jedno crkveno prikazanje, jednu međuigru i otpjevaju po koju pjesmu. Žive zadovoljni, spavaju u čem i glume...idu bosonogi pješke, jedu glad, trijebe gnjide ljeti u kukuruzištu, a zimi se, grebući od njih izujedanu kožu, štite od hladnoće.
Suvremeni katalonski dramatičar Jose Sanchis Sinisterra se još jednom našalio s glumcima i teatrom. Komedija = tragedija + vrijeme. Dramu su preveli Dijana i Zdenko Jelčić
Glume: Duško Valentić Zlatko Ožbolt Zdenko Jelčić... eto dogodilo se... događa se još uvijek... nažalost draga moja... @teutin tekst to dokazuje... :)
17.07.2016. (19:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@teuta...Mi i glumci možemo zajedno, procesom osobne spoznaje, stvarati svijet pun ugoda. Glumac prodaje svoju dušu na "Kraljevu", sajmu naših želja. Sreće, zlatne srebrne, sreće...... i ringlšpil života se vrti. Kupujemo "sreće" i nažalost često ih zaboravljamo odlazeći svaki u svoj život. Sreća spava u nama, nekad u obliku nekog sjećanja, a uvijek se budi ljepotom trenutka... tvoj tekst je bio taj trenutak samospoznaje, poziv na samoispitivanje... :)
17.07.2016. (19:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinajice od svih briga zaboravila sam ti napisati da je bila prekrasna žena tvoja majka, vjerojatno još i je. A Zdenko, vjerojatno se varam, kao da glumu Cyrano de Bergeraca. Ma sigurno se varam.
17.07.2016. (20:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
surađivao sam i putovao po istri i sloveniji po nastupima s jednim punk bendom, isto sam često bio iza pozornice, zanimljivo je osjećati publiku s druge strane dok komuniciraš s izvođačima
17.07.2016. (21:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Paralela stvarnog života i teatra navodi na razmišljanje.
Uvijek sam više voljela teatar od filma, koji inače jako volim,
jer u teatru imam živi kontakt s glumcima. Mislim da ga
samo ne voli obitelj mladog glumca Mande, koji je nedavno
pao na sceni na premijeri "Petra Pana" (igrao je kapetana Kuku)
i samo je obitelj znala da to nije u scenariju... infarkt na sceni.
Svaka predstava je prepuna adrenalina i to ponekad ima cijenu.
17.07.2016. (07:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica... nažalost to su tužne konotacije
glumišta i života uopće... prava smrt na sceni, a nije
sinopsisu... u krugu naših prijatelja su dva režisera
umrla u garderobi čekajući početak premijere...
srce to uzbuđenje nažalost ne izdrži... Trema i želja,
strah od neuspjeha... poznata su mi ta stanja i
kod mame i kod supruga... ali pošto nisam
glumica ne mogu pisati o Tom stanju duše,
srca i uma... pisah osjeća osjećaja sa druge strane
Rampe... moj doživljaj onoga što se događa na sceni...
Zdenko je u mnogo svojih tekstova opisao upravo to
što si ti napisala u komentaru... :)
17.07.2016. (07:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Svakako mu nije bilo lako pisati o tome :(
17.07.2016. (07:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Ovo ti je sjajan tekst, jedino kod Zdenka mikrofon u ruci odvlači pozornost od pravog ugodjaja.
17.07.2016. (08:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica... nije mu bilo lako, ali ta svoja razmiüljanja je utkao u monodramu "Veliki odlazak"...
Bio sam mlad kad sam se sunovratio u ubitačnu umjetnost glume i sam sebe smrtno ranio...Umjeće glume....Umjeće koje smrtno ranjava....Čujete li vi to:Umijeće koje smrtno ranjava...?...A...? Nema više takvih koji bi se dobrovoljno smrtno ranili...Mi tavorimo odbačeni od društva koje se predalo, koje je odustalo od boli, koje više ne zna samo sebe smrtno raniti.«Kazalište, kaže Hamlet, eto zamke u koju ću uloviti kraljevu savjest.»
Kazališna umjetnost je podlost , dragi moji...Prođe...i...čime se onda baviti...? Negromancijom? ..prizivanje duhova, spiritizam, čarobnjaštvo...
Otimanje vremena smrti...
To je ono čime upravo se bavim. Zazivanje duhova prošlosti...Prizivanje duhova nekakve mladosti koja je prošla u hipu ne davši nam vremena da ostarimo i da se konačno smirimo. Neki su se rodili stari, neki su ostarili prebrzo i sad se bave ozbiljnim poslovima, neki, najljepši i najmlađi su umrli,...Evo iz moje klase:Darko, Branko, Mladen, prije deset godina, u jednoj godini sva trojica ko kosom, ni jednom još nije bilo šezdeset,... a ja, u gluho doba noći, ogrnut crnim plaštom po kome su posute zvijezde, magična slova i astrolabi, s čarobnjačkim šeširom na glavi, pri drhturavom svjetlu voštanice, vadim iz tajne kese zmajeve zube, nos Turčina, usne Tatarina, prstić ugušenog majke sina što ga drolja porodi u jarku i pokušavam doseći neki viši smisao...kao da ga ima...evo sjedim, star i tužan..u samoći..u samoći...
17.07.2016. (08:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Annabony...to ti je moj doživljaj glumišta... nosim ga u sebi od djetinjstva... a Zdenko i mikrofon... da, predstava je bila u Lapidariju Zadarskog muzeja... ogroman prostor i prepun publikom... a Zdenko
poslije bolesti nema onu glasovnu moć koju je imao prije... u malom prostoru mu ne treba mikrofon... možda sam zbog ugođaja trebala staviti neku drugu fotku... ali, on i u monodrami govori o bolesti... :)
17.07.2016. (08:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kunigunda
Znam, znaaaam Dijana, samo ne znam zašto sam ti to napisala : ugodjaj teatra je, da glumac ima ( izmedju ostalog ) obje ruke. A Zdenko, kao svaki pravi glumac taj ugodjaj zaslužuju.
Za monodramu je prikladniji mali, prisni ambijent, zar ne ?
17.07.2016. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Annabony...da draga, za monodramu su
komorni prostori... ali eto u Zadru nije mogao
odlućivati... istina je glumac treba i obe ruke...
znaš šta promjenit ću fotku sa mikrofonom
za jednu iz ITD a... eto promjenila sam... .)
17.07.2016. (09:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Lijepo si to opisala Dinajice. Baš si nam dočarala tu atmosferu i značaj koji je ostavio teatar na tebe. Ne mogu se pohvaliti brojnim odlscima u teatar ali naravno da sam bila, kao što već znaš čak sam s Morskim i glumila preko Češke besede u Rijeci. Dakle, na neki način i meni je malko poznato kako može terapeutski djelovati teatar na ljude. To je ta posebna čarolija koja nigdje drugdje ne postoji. Tu je jako bitna mašta koja tebi nimalo ne manjka što je jako pozitivno. Sjećam se i Zdenka ali samo preko TV-e. Mislim da možeš biti istinski sretna što si odrastala u takvom magičnom okruženju. Cmokić.
17.07.2016. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@teuta...draga prijateljice... sjećam se vaše Češke besede u Rijeci...
sjećam se tog vremena našeg intenzivnog blogodruženja... a teatar uistinu djeluje terapeutski... čarolija koja u nama budi ono iskonsko... ono
često zatomljeno u lednici... u onom Freudovskom Ono... a mašta
je izvorište mojih davnih tekstova... možda je to titraj genetskog koda...
i život sa umjetnikom... danas više prizemljujem... izbjegavam nagomilavanje atributa... izričaja ne postojećim u zbilji... ipak, sretna sam što sam odrasla i što živim u takvom magičnom okruženju... i sretna sam
što ti drugi dragi blogoprijatelji vrednujete moje štivo...
uzvraćam cmokić... i želim ti ugodno nedeljno poslijepodne... :)
17.07.2016. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
Znati mjesto i vrijeme za glumu, igru, riječ, šutnju, ... umijeće je života ;)
P.S. Kada bi se glumilo samo u kazalištu bio bi ovo neki sasvim drugi svijet.
17.07.2016. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@...dražeN ;)...da uistinu treba znati i osjetiti vrijeme
glume, igre, riječi i šutnje... no glumatanje se širi izvan
carstva glumišta... to je nažalost bolna istina trenutačne
zbilje... da takvih nema svijet bi bio sretniji... mirniji,
staloženiji... vjeruj mi dragi prijatelju sretna sam
poznajem i jedan i drugi svijet... glumu
prepuštam glumcima... a život živim
jednstavan i lijep u ozračju ljubavi...
bez želje za glumatanjem... :)
17.07.2016. (12:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Eeee, sad znam zašto ste takav krasan par hehehe. Naravno, mala šala iako i u tome ima nešto istine.
17.07.2016. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@teuta...volim ja tvoje šale... sjetih se Kundere i njegove šale...
i Ludvika nakon što je upoznao Luciju:
"Od te večeri u meni se sve promijenilo; bio sam opet nastanjen; nisam više predstavljao samo žalosnu prazninu u kojoj su se, kao otpaci u opustošenoj sobi, progonila predbacivanja, žaljenja i optuživanja. Soba u meni naglo je očišćena i neko se uselio u nju. Sat koji je u njoj mjesecima visio na zidu nepomičnih kazaljki iznenada je počeo kucati. To je bilo od golemog značenja: vrijeme, koje je do tada teklo kao ravnodušna rijeka od ničega nikamo (živio sam u pauzi), bez ikakve artikulacije, bez ikakva takta, počelo je opet dobivati ljudsko obličje, raščlanjivati se i odbrojavati."
eto mila prijateljice... vječna poveznica ugođaja i dobre literature... :)
17.07.2016. (15:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Dinaja, Dinaja. Čitam post, čitam komentare, annabony spominje nekakav mikrofon, ja ga tražim, ne vidim ga, povećam sliku, pa opet ništa. Čitam dalje, a tu smo!, slika promijenjena :-)! Dobro je, ipak nisam tako star (ćorav) da ne bih vidio mikrofon.
Iskreno, post je lijep, kako uostalom i drugi govore, no, ti znaš, da to baš i nije moja valna duljina. Redovno te čitam, ne bi li se 'sinhronizirao' s tvojim mislima, ali, opet priznajem, za sada još uvijek ne ide kako treba. Za mene je tu previše 'fluida'.
17.07.2016. (15:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@semper contra... dragi prijatelju... razumijem te...
i ja Imam problema sa komentiranjem politike i tema oko
nje... i tajno se divim ljudima kao ti... ali drago mi je
kad mi daš do znanja da si bio tu... :)
17.07.2016. (15:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Ne želim ti kvariti ovaj krasan post ali molim te pogledaj dodatak kod mene na postu. Nećeš vjerovati.
17.07.2016. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@teuta...bila sam kod tebe draga... ostala bez teksta...
i ne, nisi pokvarila moj tekst... mo$da bi roditelji te djevojčice i njima
slični trebali doživjeti katarzu... pročišćenje nutrine... a teatar kao terapija je
odličan medij... ma znam da je to jedna od mojih utopija... jednostavno vjerujem dau svakom čovjeku postoji zrno dobrote... samo ga trebaju otkriti u sebi i onda njegovati... :)
17.07.2016. (19:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Očito si bila kvalitetan promatrač, još kad se to proteže iz
djetinjstva..., upoznala si samu bit glume.
Ljeti imam priliku iz neposredne blizine promatrati glumce u raznim
ulogama, a nedavno odigrana, tik pred mojim očima, ostala mi je
duboko zabilježena. Opčinilo me dvoje mladih glumaca koji su svojim
smjehom, padovima, uzletima, oslobođeni misli da su pod povećalom
publike svoju ulogu odigrali do kraja. Stoga više volim kazalište nego
film, vidim žive ljude, uživljene u svaki pokret, jecaj, smijeh, oni su
GLUMCI. Tvoja analiza je baš ona iz prve ruke. mah, mah:))
17.07.2016. (19:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@malo ti malo ja...hvala ti draga prijateljice... osjetila si bit napisanog... a tekst drage @teute me prisjetio i na tekst
i predstavu José Sanchis Sinisterra: O GNJIDAMA I GLUMCIMA,
Španjolska u XVII stoljeću. Dva, nekada dobra, glumca se smucaju po provinciji i igraju loše predstave u nadi da će dobiti koricu kruha. Usput kradu i varaju ... i da, pomalo i glume. Dva čovjeka, koji nemaju ništa osim brade od ovčjeg runa, tamburin i frulicu i igraju za sitniš ako im ga daju. Izvode, loše, jedno crkveno prikazanje, jednu međuigru i otpjevaju po koju pjesmu. Žive zadovoljni, spavaju u čem i glume...idu bosonogi pješke, jedu glad, trijebe gnjide ljeti u kukuruzištu, a zimi se, grebući od njih izujedanu kožu, štite od hladnoće.
Suvremeni katalonski dramatičar Jose Sanchis Sinisterra se još jednom našalio s glumcima i teatrom.
Komedija = tragedija + vrijeme.
Dramu su preveli Dijana i Zdenko Jelčić
Glume:
Duško Valentić
Zlatko Ožbolt
Zdenko Jelčić...
eto dogodilo se... događa se još uvijek... nažalost draga moja... @teutin tekst to dokazuje... :)
17.07.2016. (19:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Razumijem te Dinajice, ti si dobra osoba ali ne bi bilo lijepo da tim komentarom kvarim tvoj krasni post.
17.07.2016. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@teuta...Mi i glumci možemo zajedno, procesom osobne spoznaje, stvarati svijet pun ugoda. Glumac prodaje svoju dušu na "Kraljevu", sajmu naših želja. Sreće, zlatne srebrne, sreće...... i ringlšpil života se vrti. Kupujemo "sreće" i nažalost često ih zaboravljamo odlazeći svaki u svoj život. Sreća spava u nama, nekad u obliku nekog sjećanja, a uvijek se budi ljepotom trenutka... tvoj tekst je bio taj trenutak samospoznaje, poziv na samoispitivanje... :)
17.07.2016. (19:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teuta
Dinajice od svih briga zaboravila sam ti napisati da je bila prekrasna žena tvoja majka, vjerojatno još i je.
A Zdenko, vjerojatno se varam, kao da glumu Cyrano de Bergeraca. Ma sigurno se varam.
17.07.2016. (20:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
i sam sam fasciniran tim svijetom, ali fali mi daska u glavi koja život znači
17.07.2016. (21:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
surađivao sam i putovao po istri i sloveniji po nastupima s jednim punk bendom, isto sam često bio iza pozornice, zanimljivo je osjećati publiku s druge strane dok komuniciraš s izvođačima
17.07.2016. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...