Komentari

pjaceta.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Lastavica

    Svaki život je putovanje, ka poznatom mjestu koje nam nije cilj,
    ali nam je siguran smjer. Koliko ćemo tom putovanju dati lijepih
    začina, zavisi od nas. Kakvog će okusa biti to životno jelo,
    opet najviše od nas. Pa kad je već tako, zaista smatram da
    živimo dok smo radoznali, dok smo sposobni napraviti ludost,
    naučiti nešto novo. Sve drugo je polagano umiranje.

    avatar

    01.07.2016. (19:50)    -   -   -   -  

  • marionetta

    a koja si sad ti, bogati?
    da bi ti post izašao na naslovnici moraš prvo sama sebi ukucati komentar.

    avatar

    01.07.2016. (20:18)    -   -   -   -  

  • marionetta

    p.s. sinoć nas je dite svih skupa izvelo u šetnjicu...malo po malo, okolo naokolo i proputovali smo kroz cilo misto, nekim dici nepoznatim puteljcima, po mraku, pod zvizdama... lovili smo krijesnice, spajali zvijezde u sazviježđa, otkrili čak i neka nova ;), ubrala sam neku divlju i mirisnu puzavicu za doma. sin mi je rekao da će on tražiti krijesnicu za mene i tražio od mene da ja tražim za njega...
    pitao je zašto ne postoje kreveti u prirodi?
    jer je on već jako umoran i jako mu se spava...
    cure su pratile tatu i s njim čavrljale pojma nemam o čemu...
    ne znam...računa li se to pod Capri?
    mislim, kad već ne možemo tek tako iz ove vukojebine, onda je moramo iskoristiti na najbolji mogući način...
    pretvarati se da smo na Capriju ili...
    ili ga ostaviti za neka druga vremena.
    ...
    danas sam čitala nešto o ...nije bitno o čemu (predugo bi trajalo, he he)...ali pisalo je i nešto o čudima. u koja se nikada ne smije prestati vjerovati.
    Znači, i kad ne živiš Capri, vjeruješ u Capri. OK?

    avatar

    01.07.2016. (20:41)    -   -   -   -  

  • Oljinaljuljacka

    Ja sam od onih koji nikad ne putuju planski,
    to je jedan od rijetkih iskoraka koje činim,
    ja tvrdokorna jarčica sa stomilijunadana
    unaprijed isplaniranih :-) Na put idem kad
    osjetim, kad poželim i kamo me odnese.
    Da imam odgovarajuću financijsku situaciju,
    mislim da bih stalno putovala i da ne bih imala
    uopće stalnu adresu.
    A prašina...prašina može čekati...dok ne napišeš
    post...dok ne otputuješ na željenu destinaciju.
    Mentalni ekran je za razliku od kolodvora uvijek
    otvoren :-)

    avatar

    01.07.2016. (20:50)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Ohohohooo..a jesi me pogodila temom, ti svrbačice petaa!!!
    Radim kraj Glavnog kolodvora, gdje stalno prolaze vlakovi i svim milim smjerovima, ter sam stalno u iskušenju.
    I više, kako koji vlak zatrubi, ja ti ustajem i mašem kroz prozor, puštajuć svoje ludo srce da jednim dijelom otputuje, daleko, daleko...
    Anegdota s posljednjeg putovanja: Kikopeo i ja u autobusu u Zadru. Stajanje 5 min. Odjednom odnekuda čujem: ko želi umjesto u Zg u Vg, nek presjedne u bus do. Imamo pazi, 5 min. Tri torbe u bunkeru autobusa, i malena ručica četverogodišnjaka.
    Hooruk, luckasta baka hitro ustaje sa gornjeg kata double decker autobusa, i trči s djetetom po stvari. Pritom uzimam dvije torbe, i sva sretna ukrcam s djetetom na bus koji nas vozi direkt doma! Jupiiii...da bi nakon pola sata shvatila da mi je treća torba ostala u prvim busu!!! Eeee...tu počinje prava putnička avantura! Zvanje autobusnog u Zg, trazenje šefa koji ima ljubazan glas i sve će riješiti....A u toj trećoj torbi, nove cipele koje obožavam, šišaš kozmetiku...
    Torba mi je stigla na adresu idući dan, a mi smo na kraju ljetovanja, imali super provod!!!!
    Putovanje je slično životu, bitno je uvijek no sikiriki.
    Cilj i plan su bitni, al uvijek je slatko skrenuti s puta, pod uvjetom da se ne bojiš vuka:-))))
    Preduhitriti se trebaš, sis. Mi smo nomadske prirode.
    Samo sjedni i- idi!!!!:'))))))

    avatar

    01.07.2016. (21:25)    -   -   -   -  

  • čiovka

    Usisivač miruje..... šumpreš je odradija svoje.... oči su na po koplja, slova plešu u nekakvom zbrčkanom plesu. Čitat ću sutra jer bože tebe ne razumin. :-))

    avatar

    01.07.2016. (23:23)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    možda zbog Nerudine pjesme...
    Lagano umire
    onaj koji ne putuje,
    onaj koji ne čita,
    onaj koji ne sluša glazbu,
    onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi...
    oduvjek putujem... misaoni sam putnik
    prostor- vremenom... nomad sam plavim daljinama...
    kada usisavam ili peglam... ili perem prozore...
    odiljam se u paralelne svjetove...
    a put je cilj...

    odlično je tvoje štivo... :)

    avatar

    01.07.2016. (23:36)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    jebate, triba mi tri dana da pročitan, onda taman nekako aj prihvatin te ženske okvire razmišljanja, onda pogledan komentare i vidin, marijonetu, i onu sarah be, i cili se uskomušan, i ma bolje da ništa ne govorin

    avatar

    02.07.2016. (09:36)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Ma bravo..svaki trenutak, sva misao, svaki san...sve su to dragocijeni suveniri prikupljeni na (pro)putovanju kroz život:-))) Što više tih životnih plodova udahnemo , putovanje će nam biti zanimljivije:-))) A onda, jednog dana, kada se budemo približavali kraju, imat ćemo pregršt materijala za napisat najbolji putopis svog života:-)))

    avatar

    02.07.2016. (09:42)    -   -   -   -  

  • j.

    Ja se ne usudim više nigdje bez Andola, pljoske, hanzaplasta i DipFriza, s njima je spontanost zagarantirana. To su četiri nesalomiva stupa mog bogatstva.:)
    Aj sad ozbiljno. Pozdrav i hvala, uživao sam!

    avatar

    02.07.2016. (11:14)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @Lasto – da, to konačno odredište nije cilj, već siguran smjer. Možda čak i jedina sigurnost što je u životu imamo. Engleska riječ za cilj u trčanju je Finish, koja puno više govori o tim ciljevima.
    Lijepo ovo zboriš, radoznalost, 'ludost' i učenje novog to je življenje života, sve ostalo je nekako »provlačenje kroz život«, kao jelo istih i prepoznatljivih ukusa svaki dan.

    @Marjoneta – ilegalka. :D Dica su najbolji vodici po stranputicama. Mi kad idemo u vrtić kolicima, dođemo za 20 minuta, kad idemo doma nanoge, treba nam 45. Vidim da mi je unuk ka i Junior »traži za mene da tražim za njega«:* Po tom pitanju 'kreveta u prirodi' morati ćeš nešto izmisliti, dobra je i viseća mreža, te 'noćni piknik' pred kućom. Sve navedeno se računa pod Capri i više. Obično su »vukohbine« najbolje za putovanje duhom, mislima, a posebno kad si okružen voljenim osobama. :* I sad me baš zanima što si to čitala, jer znaš da meni to predugo nikad nije bila mana :D ) OK!

    @Olja – jarčice moja, znam kako ti je, :D ali to neplansko putošestovanje, to te čini tako dobrom pripovjedačicom priča. Što znaš, kako ona moja ćerce Marjoneta kaže, triba vjerovati u čuda, možda jednog dana ostvariš tu financijsku blagohotnost i putuješ bez stalne adrese, a kojih ćemo se tek onda priča nauživati :*

    @Sarah – hihihihi, blizanke to tako osjećaju :D Mi smo svaki dan poslije vrtića na kolodvoru, to je pod must be, neovisno o vremenu i velika je to borba sa impulsnim uskakanje u prvi vlak, da ne kažem koliko mentalnih priča i sanjarenja tek tu nastaje.
    A vaše putovanje je dobar materijal za jednu dobru priču i nadahnuće za sve luckaste bake i mame :*

    @čiovka – hahahahaha, nedostajala si mi. I dok čitam komentar, zamišljam te i još više se smijem. :*

    @Dinaja - Hvala tebi i hvala na Nerudi! :* Eto, kako čovjek strne tek u par riječi ono što ja moram napisati na tri strane :D

    @Frešcajg – eto, ništa ni o metli, ni o štrigama, čovik muči. To neće na dobro… mene straj :D

    @dnevnikJR –Hvala!Ovo ti je super, ovo sa 'putopis svog života', tako bi morali pisati one papire poslodavcima, ne kao životopise, već kao putopise života, što smo na putovanjima pridobili. ;-)

    @j. – Hvala i tebi! Ni ja nigdje bez andola i hanzaplasta, a pljosku uvik neki dobar čovjek ima sa sobom :-)) Dobar ti je ovaj savjet za 'putovanjsko bogastvo' :-))

    avatar

    02.07.2016. (15:13)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    Ja sam ti uživala čitajući ovo...
    I onda u prolazu bez grižnje savjesti nogom gurnula usisač u stranu. Ovo je popodne za sanjarenje, a ne za redušenje...

    avatar

    02.07.2016. (16:06)    -   -   -   -  

  • stara teta

    stvarno, i treba imat kuraže za to.
    one sitne duše koje u svemu traže red (stanislawski) su oni koji su životne kukavice. od takvih mi je mučno i izbjegavam ih na široko i dugačko.

    znaš, više ne biti stalno na oprezu i ne bojati se ničega, to samo znači da smo u tom dijelu odrasli. a nismo satrli ono što nas čini živima: radoznalost i radost otkrivanja.

    avatar

    04.07.2016. (11:10)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    duboka voda postovska... lijepa, ujedno. :-)

    avatar

    04.07.2016. (12:05)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    @rupičasta – hahah, dobro si učinila, nadam se da ćeš svaki put kad vidiš usisivač pomisliti da možeš raditi i nešto ljepše – sanjariti :p :D

    @tetec – dobro ti je to izbjegavanje 'statičara', na tome moram još malo poraditi, jer se ponekad u ljudima vidim više leta nego statike :D

    @Šeli Keli     – Hvala! :)

    avatar

    24.07.2016. (15:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...