Čekam da dođe na torrent najnoviji film Kena Loacha Ja, David Blake, kojeg je Jurica Pavičić pretprošle subote u Jutarnjem vrlo sugestivno dočarao javljanjem iz Haaga, pardon, Cannesa. :) Ako nisi čitao Pavičićev tekst, ponešto iz njega sam fotkao za prvi post na ovom mom novom blogu pa toplo preporučujem. :) Trenutačni Peti dan mi je daleko najdosadnija emisija na televizijama u svijetu i šire. :) Onaj prvi, s Mandićem, Makovićem i Zidićem, bio mi je vrlo zanimljiv, a i onaj sa Srećkom Horvatom, no ovaj posljednji u meni izaziva žmarce akutne dosade i prije nego itko od njih išta progovori. :) Neobičan ti je ovaj post, pun ljetne arkadijske kontemplativnosti. :) Rekao bi čovjek da ga piše neki novi, moderniji Krleža za vrijeme neke nove NDH, gledajući kako da utopi vrijeme petogodišnjeg "godišnjeg odmora na neodređeno vrijeme" (znaš već da ga je Bela uzdržavala za vrijeme rata, a on je pisao o djetinjstvu i sličnim neodređenostima). :)) Što se tiče smrti, mene najviše brine mogućnost reinkarnacije. Zar ću u idućem životu ponovno morati čitati Tolstoja, Dostojevskog, Balzaka, Prousta, ovoga, onoga, SVE ISPOČETKA?! I dokle tako?! :)) Nego, kad će više taj odmetnik @Dirli Darla svratit malo u Zagreb pa da konačno odemo svi skupa u neku tamo Tkalču na hladno ljetno pivo? :)) Pozlit će mi od tolikih smajlića; ostaj mi dobro i do čitanja...
22.05.2016. (16:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Mariano: :) hvala na duhovitom i kao i uvijek zanimljivom komentaru! Glede 'Petog dana', pa čuj... u nedostatku ičeg iole boljeg... A što se tiče prve postave, Mandić je u međuvremenu postao sjena sjene onoga što je nekoć bio; Maković je nestao iz javnosti, a Zidićevi stavovi su mi poznati pa me i ne zanimaju (pre)više. Usporedba s Krležom blještavi je mamac za moju taštinu, ali ipak, hvala, neću ga progutati... ;) Pivo, prvom prilikom!
22.05.2016. (17:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da su ovog proljeća maslačci intenzivno žuti, da su se lastavice vratile u gnijezdo pored prozora i da mi je svaki udah poklonjen
pa kad bi baš bilo tako katastrofično, ne bi bilo važno ni da su maslačci intenzivno žuti, ni da su se lastavice vratile u gnijezdo.. oni će to činiti i za sto godina, uvijek na isti način... baš kao što nije važno onda ni čitati balzaca, dostojevskog i krležu, jer s čovjekom umire i njegova svijest, pa tko će i znati da je taj išta i pročitao.. a i čitanjem knjiga, zapravo tuđih izmišljotina i tuđih maštanja, uskraćuješ sebi svoje maštanje i svoj život. čitajući knjigu izgubiš dan-dva-tri i ne primijetivši da u to vrijeme nisi živio u sebi, već u tuđoj knjizi.. na takav način razmišljajući, uistinu sve postaje besmisleno, osim crne kraljice u tkalči. zato ti predlažem da ne čekaš, već što prije odeš s marianom na pivo, jer te tamo čeka najnoviji izvještaj iz londona uživo :)) nećeš požaliti :)
22.05.2016. (18:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam. kupala sam se danas prvi put ove godine. Nemoguća ljepota. Sve brige nestale s prvim zaronom. Ne znam što se od nas hoće u ovom svijetu? Zašto je svaki novorođeni čovjek toliko važan. Možda se preko svakog od nas čeka neka obavijest, neki uvid koji On, bez obzira ne svemoć, ne može dokučiti. Ja sam prva na redu, ali još mi je daleko misao o smrti. Iako, ti ne pišeš o strahu, nego više o uzaludnosti i ponavljanima – sve to jest, ali... i danas još me veseli ponavljanje kad je vrhunska izvedba, pa makar se radilo samo o prirodi. I umu, također. On se još razvija. To je to očekivanje. Ta znatiželja za buduće.
22.05.2016. (20:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjetilo me Rimbauda i ove njegove (izguglao u ovom prijevodu, ne znam čijem, ali meni za ovu priliku sasvim dobro zvuči, čak gotovo pa isto kako je zvučalo jednome koji je jednom imao sedamnaest :), eto – skroman prilog, za grckati uz pivu (p.s., nije nepoznato, jel'da, kako ja mislim da nitko ne zna čitavu istinu, baš nitko, do pjesnika?) pozdrav!
Majski barjaci …
Izlazim. Umreću na mahovini Ako me rani sjajni zrak. Strpljiv biti, dosadu znati Mnogo je lako. Glup je moj jad. Neka me potresno leto veže U svojih srećnih kola spreg. Neka, Prirodo, dugo kroz tebe - Manje sitan i samotan – mrem. …
22.05.2016. (20:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neki ljudi čitaju u slobodno vrijeme, neki se seksaju kad god mogu i s kim god mogu, neki mole ili meditiraju po cijele dane, neki opet na fitness ili na jogu idu, neki putuju... Glavno da ima izbora. Ne bih baš da čitanje bude strogo nametnuto baš svima. Ja bih smak svijeta najradije dočekala u svom krevetu.
23.05.2016. (12:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
užas! a opet, nije tako strašno, svijest ostaje i nakon smrti, a to što nije osobno moja i što se ne sjeća staroga mene, jebi ga, ne može čovjek tražiti sve. uostalom, i sad me već malo ima u odnosu na (navodnog) mene otprije 30 godina. više me brinu smakovi bez kraja koji se gomilaju: smrti drugih, sjećanja koja gubim (na događaje, osobe, knjige). a tu je i pakao socijalne stvarnosti. dobro, maslačci pomažu, priznajem, a tek laste...
23.05.2016. (18:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Čekam da dođe na torrent najnoviji film Kena Loacha Ja, David Blake, kojeg je Jurica Pavičić pretprošle subote u Jutarnjem vrlo sugestivno dočarao javljanjem iz Haaga, pardon, Cannesa. :) Ako nisi čitao Pavičićev tekst, ponešto iz njega sam fotkao za prvi post na ovom mom novom blogu pa toplo preporučujem. :) Trenutačni Peti dan mi je daleko najdosadnija emisija na televizijama u svijetu i šire. :) Onaj prvi, s Mandićem, Makovićem i Zidićem, bio mi je vrlo zanimljiv, a i onaj sa Srećkom Horvatom, no ovaj posljednji u meni izaziva žmarce akutne dosade i prije nego itko od njih išta progovori. :) Neobičan ti je ovaj post, pun ljetne arkadijske kontemplativnosti. :) Rekao bi čovjek da ga piše neki novi, moderniji Krleža za vrijeme neke nove NDH, gledajući kako da utopi vrijeme petogodišnjeg "godišnjeg odmora na neodređeno vrijeme" (znaš već da ga je Bela uzdržavala za vrijeme rata, a on je pisao o djetinjstvu i sličnim neodređenostima). :)) Što se tiče smrti, mene najviše brine mogućnost reinkarnacije. Zar ću u idućem životu ponovno morati čitati Tolstoja, Dostojevskog, Balzaka, Prousta, ovoga, onoga, SVE ISPOČETKA?! I dokle tako?! :)) Nego, kad će više taj odmetnik @Dirli Darla svratit malo u Zagreb pa da konačno odemo svi skupa u neku tamo Tkalču na hladno ljetno pivo? :)) Pozlit će mi od tolikih smajlića; ostaj mi dobro i do čitanja...
22.05.2016. (16:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ Mariano: :) hvala na duhovitom i kao i uvijek zanimljivom komentaru! Glede 'Petog dana', pa čuj... u nedostatku ičeg iole boljeg... A što se tiče prve postave, Mandić je u međuvremenu postao sjena sjene onoga što je nekoć bio; Maković je nestao iz javnosti, a Zidićevi stavovi su mi poznati pa me i ne zanimaju (pre)više. Usporedba s Krležom blještavi je mamac za moju taštinu, ali ipak, hvala, neću ga progutati... ;) Pivo, prvom prilikom!
22.05.2016. (17:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
da su ovog proljeća maslačci intenzivno žuti, da su se lastavice vratile u gnijezdo pored prozora i da mi je svaki udah poklonjen
pa kad bi baš bilo tako katastrofično, ne bi bilo važno ni da su maslačci intenzivno žuti, ni da su se lastavice vratile u gnijezdo.. oni će to činiti i za sto godina, uvijek na isti način... baš kao što nije važno onda ni čitati balzaca, dostojevskog i krležu, jer s čovjekom umire i njegova svijest, pa tko će i znati da je taj išta i pročitao.. a i čitanjem knjiga, zapravo tuđih izmišljotina i tuđih maštanja, uskraćuješ sebi svoje maštanje i svoj život. čitajući knjigu izgubiš dan-dva-tri i ne primijetivši da u to vrijeme nisi živio u sebi, već u tuđoj knjizi.. na takav način razmišljajući, uistinu sve postaje besmisleno, osim crne kraljice u tkalči. zato ti predlažem da ne čekaš, već što prije odeš s marianom na pivo, jer te tamo čeka najnoviji izvještaj iz londona uživo :)) nećeš požaliti :)
22.05.2016. (18:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Ne znam. kupala sam se danas prvi put ove godine. Nemoguća ljepota. Sve brige nestale s prvim zaronom. Ne znam što se od nas hoće u ovom svijetu? Zašto je svaki novorođeni čovjek toliko važan. Možda se preko svakog od nas čeka neka obavijest, neki uvid koji On, bez obzira ne svemoć, ne može dokučiti.
Ja sam prva na redu, ali još mi je daleko misao o smrti.
Iako, ti ne pišeš o strahu, nego više o uzaludnosti i ponavljanima – sve to jest, ali... i danas još me veseli ponavljanje kad je vrhunska izvedba, pa makar se radilo samo o prirodi. I umu, također. On se još razvija.
To je to očekivanje. Ta znatiželja za buduće.
22.05.2016. (20:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Sjetilo me Rimbauda i ove njegove (izguglao u ovom prijevodu, ne znam čijem, ali meni za ovu priliku sasvim dobro zvuči, čak gotovo pa isto kako je zvučalo jednome koji je jednom imao sedamnaest :),
eto – skroman prilog, za grckati uz pivu (p.s., nije nepoznato, jel'da, kako ja mislim da nitko ne zna čitavu istinu, baš nitko, do pjesnika?)
pozdrav!
Majski barjaci
…
Izlazim. Umreću na mahovini
Ako me rani sjajni zrak.
Strpljiv biti, dosadu znati
Mnogo je lako. Glup je moj jad.
Neka me potresno leto veže
U svojih srećnih kola spreg.
Neka, Prirodo, dugo kroz tebe
- Manje sitan i samotan – mrem.
…
22.05.2016. (20:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
hmmmdaaa. jednom bih ipak možda i posjetila nemruth dag. bilo bi zacijelo ljekovito po duševni mir. a možda bi me i potaklo na neke nove stvari.
22.05.2016. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marionetta
Neki ljudi čitaju u slobodno vrijeme, neki se seksaju kad god mogu i s kim god mogu, neki mole ili meditiraju po cijele dane, neki opet na fitness ili na jogu idu, neki putuju...
Glavno da ima izbora.
Ne bih baš da čitanje bude strogo nametnuto baš svima.
Ja bih smak svijeta najradije dočekala u svom krevetu.
23.05.2016. (12:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
užas! a opet, nije tako strašno, svijest ostaje i nakon smrti, a to što nije osobno moja i što se ne sjeća staroga mene, jebi ga, ne može čovjek tražiti sve. uostalom, i sad me već malo ima u odnosu na (navodnog) mene otprije 30 godina. više me brinu smakovi bez kraja koji se gomilaju: smrti drugih, sjećanja koja gubim (na događaje, osobe, knjige). a tu je i pakao socijalne stvarnosti. dobro, maslačci pomažu, priznajem, a tek laste...
23.05.2016. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
@ lion queen: ovo o čitanju kao gubitku vremena, s tim se nikako ne bih složio... poanta je naći vremena i za pivo u tkalči :)
@ odmak: um (i duh) se i dalje razvijaju, to je bitno. možda će taj razvoj trajati u vijeke vjekova.
@ j.: i tebi je, vidim, pivo na umu :)
@ stara teta: i angkor wat treba vidjeti. i piramide, makar one u visokom.
@ marionetta: nipošto ne namećem čitanje kao panaceju; samo pišem o tome kako se ja nosim s ovim svijetom oko sebe.
@ pametni zub: e, kume, evo i tebe napokon...
inače, svima isprike za odgođene odgovore, poslovni put, i puno posla ovih dana...
25.05.2016. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...