Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing


  • odmak

    Ostaje sjećanje.

    avatar

    15.05.2016. (08:13)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @odmak... da, ostavila je nezaboravan trag u sjećanju... :)

    avatar

    15.05.2016. (08:19)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Grijeh je to prema sebi......strašno je to što je napravila zbog onih, koji su je sigurno voljeli na svoj način

    avatar

    15.05.2016. (08:24)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @annaboni...zvala se Anna... bila je prvo moja pacijentica, a kasnije moja najbolja švicarska prijateljica... bolovala je od migrene nepoznatog uzroka... paralelno je išla i jednom psihoanalitičaru... napisala sam cijelu studiju o njoj... anatomija jednog samoubojstva...

    Migrena je čuvarica sna i ubica sreće, ona je apsurdna bol koja svakog pogođenog pretvara u Josefa K. Optužen za nešto čemu nezna razlog pacijent se brani iako nezna od čega se brani...

    da, svi smo je voljeli... a ona prestala voljeti sebe... a u nama titra pitanje...
    jesmo li dali sve od sebe... :)

    avatar

    15.05.2016. (08:39)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Nažalost, nitko od nas ne može sa sigurnošću znati kakav životni teret i koliku bol u sebi nosi onaj drugi...Neki svoj teret mogu podnijeti, a neki jednostavno za njega nemaju dovoljno snage :-( Žao mi je zbog tvoje prijateljice:-(((

    avatar

    15.05.2016. (09:36)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @dnevnikjednerazvedenice...da, nažalost...
    Camus je u vojim esejima pisao o samoubojstvima...
    psholzi i psihoanalitičari se problemom suicida bave
    već stoljećima... pitanje, što se dogodi u mozgu tih ljudi
    u trenutku odluke jo nije našlo odgovor... Sylvia Platt
    je u svojoj poeziji pisala o svojim pokušajima...
    samu sebe nazvala Lad Lazarus... u pjesmi napisala
    o samoubojstvu u plinskoj pećnici... i to je učinila...

    moja prijateljica se u Ivanjskoj noći zapalila... :)

    avatar

    15.05.2016. (10:56)    -   -   -   -  

  • Mela

    Strašna smrt i bol koja ostaje.

    avatar

    15.05.2016. (11:04)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Mela...da draga... strašna smrt...
    nespojiva s njenim nježnim bićem... a bol njenog
    iznenadnog odlaska osjećam još uvijek...
    tada napisah...

    anatomija jednog samoubistva

    jedna druga prijateljica mi je kao utjehu napisala ...

    Leti dušo, za let si stvorena... u vjetru titra dobrodošlica ... :)

    avatar

    15.05.2016. (11:29)    -   -   -   -  

  • Leptirica

    prekrasno si opisala ono što je ostalo, u posljednjoj rečenici. Dirnula si me i podsjetila na neke drage ljude koji su mi prošli kroz život i ostavili duboki trag iza sebe. Stručnjaci se često nađu izgubljeni u pitanju ''jesam li mogao više'', no nažalost neki ljudi donesu odluku bez obzira što činili za njih. Postoje mnogi razlozi i osjećaji koji se ne iznose ni kada mislimo da stvorili maksimalno povjerenje, ljudi koji odlaze u krevet obgrljeni brigama, bude se obasjani problemima i ne vide izlaz tijekom dana, kao i oni koji se ne osjećaju dobro u svojoj koži iako su na prvi pogled uspješni i voljeni. To je nažalost surova stvarnost i ona teška nit koja čini život.. Na nama je pružiti koliko možemo, pružiti više, potruditi se kada se možda i ne čini da je potrebno, biti uz sve do kojih nam je stalo i znati da smo dali najviše od sebe, kao i nositi lijepu uspomenu na dane koji su postojali prije tragičnih završetaka..ostavljam ti poljubac i želim da pronađeš nešto lijepo u današnjem danu ;)

    avatar

    15.05.2016. (12:21)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Leptirica... kada 38 godina radiš sa ljduima... sa čovjekovom
    unikatnosti na kraju shvatiš... osjetiš , razumiješ tu tvrdnju znanosti...

    napisah...

    Ana je ipak za nas bila nepoznanica, kao Schrödingerova mačka zatvorena u kutiji, jer joj nismo uspjeli dokazati da se odluka o promjenama i samo razumjevanje smisla života nalazi u njoj samoj i da samo ona može provesti promjene i samo ona može odrediti smisao svoga života. Ni nama tada nije bilo jasno da mi mjereći njene postupke i važući njena djela mjenjamo njena stanja, ali ne dobivamo željene rezultate. Mačka zatvorena u kutiji je možda živa, a možda je i mrtva. Ako se kutija otvori mačka je sigurno mrtva.To je jedan od apsurda znanosti. Annino samoubistvo je jedan od apsurda koji potvrđuje to pravilo. Tek na njenom sprovodu je u mom najsakrivenijem dijelu svijesti, mom egoističnom "Ja" prostrujala energija neke nove spoznaje. Osjetih da se iza svijeta jasnih događanja krije tamna, vječno nerazumljiva snaga naše podsvjesti. To je onaj dio bića u kojem su pohranjeni naši strahovi i apsurdi koje često potpuno nesvjesno živimo.


    a tebi draga hvala što si pročitala i osjetila moju bol... :)

    avatar

    15.05.2016. (12:42)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Čini mi se da kada prijatelji tako odu svojom voljom ili nekim nama nepoznatim porivom nama ostaje ljutnja zbog tog čina iako ih i dalje volimo. Pozdrav tebi draga prijateljice iz prekrasnog dijela ovog zelenog otoka.

    avatar

    15.05.2016. (13:29)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Zbog te napasti i sama se prečesto osjećam kao osuđenik za
    nešto, a razloga ne vidim. To su gadne boli i čovjek u trenutku
    poželi da ga nema, srećom, kad prođe drago mu što je tu.
    Šteta što je tako završila a ti si prava prijateljica koja oživljavaš:))

    avatar

    15.05.2016. (13:41)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Demetra... da tuga i ljutnja... koktel osjećaja...
    bol i nemoć... a ti mila uživaj na zelenom otoku... :)

    avatar

    15.05.2016. (15:06)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @malo ti malo ja... suicid prijatelja... bol, neopisiva
    i neusporediva... dobila sam oproštajno pismo i
    buket žutih ruža... dan kasnije... trenutak
    koji nikada ne ću zaboraviti... a
    njena fotografija stoji još
    uvijek na mom radnom stolu... :)

    avatar

    15.05.2016. (15:13)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Svako samoubojstvo je dokaz da ne znamo ljude do sebe,
    što i nije toliko čudo,jer vrlo često ni sebe ne znamo.
    Kako god, pokoj mrtvima, svako dobro živima ;)

    avatar

    15.05.2016. (18:22)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @...dražeN ;)...da, odlična misao
    i pitanje... poznajemo li sebe?... upravo
    pročitah odličan tekst blogerice @zadihana...
    vodimo li nutarnje dijaloge?... da bi sa bližnjima vodili konstruktivne...kreativne, izlječujuće... nakon završenog
    radnog vijeka pravim bilancu razgovora sa pacijentima... iz njih
    naučih mnogo o ljudskoj svijesti... ali zbog unikatnosti čovjeka u
    svemiru svjesna sam svog neznanja... svaki čovjek je otok na pučini
    prostor vremena... neki su oaza mira i spokoja, a neki uskovitlano more
    prepuno scila i haribdi...

    imaš pravo... pokoj mrtvima... a svako dobro živima... nadam se neuroznanost će pronaći ključ za uranjanje u dubine ljudskog svemira... :)

    avatar

    15.05.2016. (18:46)    -   -   -   -  

  • Oljinaljuljacka

    Suočavala sam se nekoliko puta s tom situacijom
    i uvijek me iznova iznenadi naša nespremnost
    naše nesnalaženje s tom situacijom
    pa tražimo propuštene znakove
    i uvijek se pitamo: jesmo li mogli nešto učiniti?

    A posljedice? Kako se nose s tim njihova djeca ...
    Neki se nikad ne oporave...

    Počivala u miru

    avatar

    15.05.2016. (19:10)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Oljinaljuljacka... jedna od "sretnih okolnosti"
    moja Anna nije imala djece... a naše nesnalaženje u tome
    je zrcalo naše nespremnosti za iznenadne odlaske onih Koje
    volimo... i onda tragamo za propuštenim znakovima... i pitamo se...
    što smo propustili... što nismo čuli... jesmo li mogli... da draga, poslije
    Anninog odlaska sam imala duge konstruktivne dialoge sa njenim psihoanalitičarom... ipak, u mom srcu su ostali titraji tuge... ritam tužnih
    sjećanja... aali u galerijim uspomena pohranjujem samo sretne trenutke
    njenog trajanja u mom životu... :)

    avatar

    15.05.2016. (19:22)    -   -   -   -  

  • Evora

    Praznine koje svojim odlaskom ostave dragi nam ljudi u nama vrište neutješnim bolom.

    avatar

    15.05.2016. (19:45)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Evora... da , praznine koje titraju pamćenjem..
    u kutku tvog svemira susretoh dubinu... Dega i njegove pralje i balerine...
    pokret počinje u glavi, ne u mišićima... i suicidalnost se događa u univerzumu čovjekova uma...

    krive sinapse... da, mislim to je TO... dogodi se jedna o onih premosnica koje usmjere sudbinu putvima bez tragova ljepote... ali trening djelovanja mozda je moguć... trenirajmo ljepotu... :)

    avatar

    15.05.2016. (19:54)    -   -   -   -  

  • Leptirica

    kroz rad s ljudima čovjek shvati puno novih stvari, povremeno izvodi potpune promjene, mijenja stavove i poglede.. no ipak, koliko god ga ne shvacali tako doslovno u danasnjem vremenu, jos uvijek je tu onaj ledenjak svijesti pa mnoge stvari ostaju nepoznate i samom covjeku, a kamoli onome tko se njime pokusava baviti na najbolji nacin... covjek je toliko jedinstveno bice da i nakon tolikih godina iskustva moze ostati pokoja nepoznanica.. komentarom si me dirnula dodatno, pitanje je želimo li i možemo li se suočiti s apsurdima koji nas povremeno preuzimaju

    avatar

    15.05.2016. (21:41)    -   -   -   -  

  • Evora

    Ključ je u jednoj jednostavnoj činjenici da novi trenutak donosi novi pogled ... To je i razlog da nas od uspjeha kao i od gubitka djeli tren ...
    Ali avaj, kako izdržati taj trenutak?
    I stalno me ta misao vraća Andriću, da je interesantno kako u životu malo fali da budemo sretni, a još je interesantnije da to malo baš nedostaje ....

    avatar

    15.05.2016. (21:43)    -   -   -   -  

  • NF

    uh, pokušao sam čitati, preteško mi večeras, pokušali ste, smatram da otvaranje ladica ne može biti pogrešno ma koja u konačnici bila cijena, sve ostalo je samozavaravanje.

    avatar

    15.05.2016. (22:12)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Leptirica... proces učenja nesmije prestati...
    ma koliko lednica djeluje ne smijemo joj dozvoliti
    rast u dubine... potisnute boli postaju noćne more... zavijanje vukova u
    snovima... bljesak migrene u svitanju... glavobolja i mućnina... a teško je
    pacijentima razgovarati o snovim iza kojh se javila bol... zaboravljaju ih...
    ideja o slikanju sna... odmah poslije buđenja... neki uspiju naslikati... ali uvijek ostaje ona crna, mrtva toka u snu... sebe ne vide... sami sebi ostaju nepoznanica... i nesvjesni apsurda koje žive bježe od njih... a
    lednica se širi... migrena guta sretne trenutke... do smrtonosne odluke... :)

    avatar

    16.05.2016. (05:59)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Evora... nas tri prijateljice smo napisale poetsku dramu... Ako sutra nikad ne dođe... dijalog tri generacije... i poanta... žživi trenutak kao da sljedeći neće doći... i pitanje kako dohvatiti Kairosov pramen kose... možemo samo u njegovom dolasku kad proleti, kasno je... da, to je taj čudesni tren koji mnogi ne spoznaju... a onda se niže niska crnih bisera...

    Andrićevo malo nedostaje, bljesak Fortunina sjaja... nagomilava se
    tmina zaklanja nutarnje sunce... događa se nutarnja oluja... moreuzi....
    do brodoloma i potonuća u besmisao... rezultat je nažalos često suicid... :)

    avatar

    16.05.2016. (06:10)    -   -   -   -  

učitavam...