@annaboni...zvala se Anna... bila je prvo moja pacijentica, a kasnije moja najbolja švicarska prijateljica... bolovala je od migrene nepoznatog uzroka... paralelno je išla i jednom psihoanalitičaru... napisala sam cijelu studiju o njoj... anatomija jednog samoubojstva...
Migrena je čuvarica sna i ubica sreće, ona je apsurdna bol koja svakog pogođenog pretvara u Josefa K. Optužen za nešto čemu nezna razlog pacijent se brani iako nezna od čega se brani...
da, svi smo je voljeli... a ona prestala voljeti sebe... a u nama titra pitanje... jesmo li dali sve od sebe... :)
15.05.2016. (08:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nažalost, nitko od nas ne može sa sigurnošću znati kakav životni teret i koliku bol u sebi nosi onaj drugi...Neki svoj teret mogu podnijeti, a neki jednostavno za njega nemaju dovoljno snage :-( Žao mi je zbog tvoje prijateljice:-(((
15.05.2016. (09:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dnevnikjednerazvedenice...da, nažalost... Camus je u vojim esejima pisao o samoubojstvima... psholzi i psihoanalitičari se problemom suicida bave već stoljećima... pitanje, što se dogodi u mozgu tih ljudi u trenutku odluke jo nije našlo odgovor... Sylvia Platt je u svojoj poeziji pisala o svojim pokušajima... samu sebe nazvala Lad Lazarus... u pjesmi napisala o samoubojstvu u plinskoj pećnici... i to je učinila...
moja prijateljica se u Ivanjskoj noći zapalila... :)
15.05.2016. (10:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prekrasno si opisala ono što je ostalo, u posljednjoj rečenici. Dirnula si me i podsjetila na neke drage ljude koji su mi prošli kroz život i ostavili duboki trag iza sebe. Stručnjaci se često nađu izgubljeni u pitanju ''jesam li mogao više'', no nažalost neki ljudi donesu odluku bez obzira što činili za njih. Postoje mnogi razlozi i osjećaji koji se ne iznose ni kada mislimo da stvorili maksimalno povjerenje, ljudi koji odlaze u krevet obgrljeni brigama, bude se obasjani problemima i ne vide izlaz tijekom dana, kao i oni koji se ne osjećaju dobro u svojoj koži iako su na prvi pogled uspješni i voljeni. To je nažalost surova stvarnost i ona teška nit koja čini život.. Na nama je pružiti koliko možemo, pružiti više, potruditi se kada se možda i ne čini da je potrebno, biti uz sve do kojih nam je stalo i znati da smo dali najviše od sebe, kao i nositi lijepu uspomenu na dane koji su postojali prije tragičnih završetaka..ostavljam ti poljubac i želim da pronađeš nešto lijepo u današnjem danu ;)
15.05.2016. (12:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Leptirica... kada 38 godina radiš sa ljduima... sa čovjekovom unikatnosti na kraju shvatiš... osjetiš , razumiješ tu tvrdnju znanosti...
napisah...
Ana je ipak za nas bila nepoznanica, kao Schrödingerova mačka zatvorena u kutiji, jer joj nismo uspjeli dokazati da se odluka o promjenama i samo razumjevanje smisla života nalazi u njoj samoj i da samo ona može provesti promjene i samo ona može odrediti smisao svoga života. Ni nama tada nije bilo jasno da mi mjereći njene postupke i važući njena djela mjenjamo njena stanja, ali ne dobivamo željene rezultate. Mačka zatvorena u kutiji je možda živa, a možda je i mrtva. Ako se kutija otvori mačka je sigurno mrtva.To je jedan od apsurda znanosti. Annino samoubistvo je jedan od apsurda koji potvrđuje to pravilo. Tek na njenom sprovodu je u mom najsakrivenijem dijelu svijesti, mom egoističnom "Ja" prostrujala energija neke nove spoznaje. Osjetih da se iza svijeta jasnih događanja krije tamna, vječno nerazumljiva snaga naše podsvjesti. To je onaj dio bića u kojem su pohranjeni naši strahovi i apsurdi koje često potpuno nesvjesno živimo.
a tebi draga hvala što si pročitala i osjetila moju bol... :)
15.05.2016. (12:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čini mi se da kada prijatelji tako odu svojom voljom ili nekim nama nepoznatim porivom nama ostaje ljutnja zbog tog čina iako ih i dalje volimo. Pozdrav tebi draga prijateljice iz prekrasnog dijela ovog zelenog otoka.
15.05.2016. (13:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zbog te napasti i sama se prečesto osjećam kao osuđenik za nešto, a razloga ne vidim. To su gadne boli i čovjek u trenutku poželi da ga nema, srećom, kad prođe drago mu što je tu. Šteta što je tako završila a ti si prava prijateljica koja oživljavaš:))
15.05.2016. (13:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@malo ti malo ja... suicid prijatelja... bol, neopisiva i neusporediva... dobila sam oproštajno pismo i buket žutih ruža... dan kasnije... trenutak koji nikada ne ću zaboraviti... a njena fotografija stoji još uvijek na mom radnom stolu... :)
15.05.2016. (15:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svako samoubojstvo je dokaz da ne znamo ljude do sebe, što i nije toliko čudo,jer vrlo često ni sebe ne znamo. Kako god, pokoj mrtvima, svako dobro živima ;)
15.05.2016. (18:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@...dražeN ;)...da, odlična misao i pitanje... poznajemo li sebe?... upravo pročitah odličan tekst blogerice @zadihana... vodimo li nutarnje dijaloge?... da bi sa bližnjima vodili konstruktivne...kreativne, izlječujuće... nakon završenog radnog vijeka pravim bilancu razgovora sa pacijentima... iz njih naučih mnogo o ljudskoj svijesti... ali zbog unikatnosti čovjeka u svemiru svjesna sam svog neznanja... svaki čovjek je otok na pučini prostor vremena... neki su oaza mira i spokoja, a neki uskovitlano more prepuno scila i haribdi...
imaš pravo... pokoj mrtvima... a svako dobro živima... nadam se neuroznanost će pronaći ključ za uranjanje u dubine ljudskog svemira... :)
15.05.2016. (18:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suočavala sam se nekoliko puta s tom situacijom i uvijek me iznova iznenadi naša nespremnost naše nesnalaženje s tom situacijom pa tražimo propuštene znakove i uvijek se pitamo: jesmo li mogli nešto učiniti?
A posljedice? Kako se nose s tim njihova djeca ... Neki se nikad ne oporave...
Počivala u miru
15.05.2016. (19:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Oljinaljuljacka... jedna od "sretnih okolnosti" moja Anna nije imala djece... a naše nesnalaženje u tome je zrcalo naše nespremnosti za iznenadne odlaske onih Koje volimo... i onda tragamo za propuštenim znakovima... i pitamo se... što smo propustili... što nismo čuli... jesmo li mogli... da draga, poslije Anninog odlaska sam imala duge konstruktivne dialoge sa njenim psihoanalitičarom... ipak, u mom srcu su ostali titraji tuge... ritam tužnih sjećanja... aali u galerijim uspomena pohranjujem samo sretne trenutke njenog trajanja u mom životu... :)
15.05.2016. (19:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Evora... da , praznine koje titraju pamćenjem.. u kutku tvog svemira susretoh dubinu... Dega i njegove pralje i balerine... pokret počinje u glavi, ne u mišićima... i suicidalnost se događa u univerzumu čovjekova uma...
krive sinapse... da, mislim to je TO... dogodi se jedna o onih premosnica koje usmjere sudbinu putvima bez tragova ljepote... ali trening djelovanja mozda je moguć... trenirajmo ljepotu... :)
15.05.2016. (19:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kroz rad s ljudima čovjek shvati puno novih stvari, povremeno izvodi potpune promjene, mijenja stavove i poglede.. no ipak, koliko god ga ne shvacali tako doslovno u danasnjem vremenu, jos uvijek je tu onaj ledenjak svijesti pa mnoge stvari ostaju nepoznate i samom covjeku, a kamoli onome tko se njime pokusava baviti na najbolji nacin... covjek je toliko jedinstveno bice da i nakon tolikih godina iskustva moze ostati pokoja nepoznanica.. komentarom si me dirnula dodatno, pitanje je želimo li i možemo li se suočiti s apsurdima koji nas povremeno preuzimaju
15.05.2016. (21:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ključ je u jednoj jednostavnoj činjenici da novi trenutak donosi novi pogled ... To je i razlog da nas od uspjeha kao i od gubitka djeli tren ... Ali avaj, kako izdržati taj trenutak? I stalno me ta misao vraća Andriću, da je interesantno kako u životu malo fali da budemo sretni, a još je interesantnije da to malo baš nedostaje ....
15.05.2016. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uh, pokušao sam čitati, preteško mi večeras, pokušali ste, smatram da otvaranje ladica ne može biti pogrešno ma koja u konačnici bila cijena, sve ostalo je samozavaravanje.
15.05.2016. (22:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Leptirica... proces učenja nesmije prestati... ma koliko lednica djeluje ne smijemo joj dozvoliti rast u dubine... potisnute boli postaju noćne more... zavijanje vukova u snovima... bljesak migrene u svitanju... glavobolja i mućnina... a teško je pacijentima razgovarati o snovim iza kojh se javila bol... zaboravljaju ih... ideja o slikanju sna... odmah poslije buđenja... neki uspiju naslikati... ali uvijek ostaje ona crna, mrtva toka u snu... sebe ne vide... sami sebi ostaju nepoznanica... i nesvjesni apsurda koje žive bježe od njih... a lednica se širi... migrena guta sretne trenutke... do smrtonosne odluke... :)
16.05.2016. (05:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Evora... nas tri prijateljice smo napisale poetsku dramu... Ako sutra nikad ne dođe... dijalog tri generacije... i poanta... žživi trenutak kao da sljedeći neće doći... i pitanje kako dohvatiti Kairosov pramen kose... možemo samo u njegovom dolasku kad proleti, kasno je... da, to je taj čudesni tren koji mnogi ne spoznaju... a onda se niže niska crnih bisera...
Andrićevo malo nedostaje, bljesak Fortunina sjaja... nagomilava se tmina zaklanja nutarnje sunce... događa se nutarnja oluja... moreuzi.... do brodoloma i potonuća u besmisao... rezultat je nažalos često suicid... :)
16.05.2016. (06:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Ostaje sjećanje.
15.05.2016. (08:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@odmak... da, ostavila je nezaboravan trag u sjećanju... :)
15.05.2016. (08:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
Grijeh je to prema sebi......strašno je to što je napravila zbog onih, koji su je sigurno voljeli na svoj način
15.05.2016. (08:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@annaboni...zvala se Anna... bila je prvo moja pacijentica, a kasnije moja najbolja švicarska prijateljica... bolovala je od migrene nepoznatog uzroka... paralelno je išla i jednom psihoanalitičaru... napisala sam cijelu studiju o njoj... anatomija jednog samoubojstva...
Migrena je čuvarica sna i ubica sreće, ona je apsurdna bol koja svakog pogođenog pretvara u Josefa K. Optužen za nešto čemu nezna razlog pacijent se brani iako nezna od čega se brani...
da, svi smo je voljeli... a ona prestala voljeti sebe... a u nama titra pitanje...
jesmo li dali sve od sebe... :)
15.05.2016. (08:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dnevnikJR
Nažalost, nitko od nas ne može sa sigurnošću znati kakav životni teret i koliku bol u sebi nosi onaj drugi...Neki svoj teret mogu podnijeti, a neki jednostavno za njega nemaju dovoljno snage :-( Žao mi je zbog tvoje prijateljice:-(((
15.05.2016. (09:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@dnevnikjednerazvedenice...da, nažalost...
Camus je u vojim esejima pisao o samoubojstvima...
psholzi i psihoanalitičari se problemom suicida bave
već stoljećima... pitanje, što se dogodi u mozgu tih ljudi
u trenutku odluke jo nije našlo odgovor... Sylvia Platt
je u svojoj poeziji pisala o svojim pokušajima...
samu sebe nazvala Lad Lazarus... u pjesmi napisala
o samoubojstvu u plinskoj pećnici... i to je učinila...
moja prijateljica se u Ivanjskoj noći zapalila... :)
15.05.2016. (10:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mela
Strašna smrt i bol koja ostaje.
15.05.2016. (11:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Mela...da draga... strašna smrt...
nespojiva s njenim nježnim bićem... a bol njenog
iznenadnog odlaska osjećam još uvijek...
tada napisah...
anatomija jednog samoubistva
jedna druga prijateljica mi je kao utjehu napisala ...
Leti dušo, za let si stvorena... u vjetru titra dobrodošlica ... :)
15.05.2016. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptirica
prekrasno si opisala ono što je ostalo, u posljednjoj rečenici. Dirnula si me i podsjetila na neke drage ljude koji su mi prošli kroz život i ostavili duboki trag iza sebe. Stručnjaci se često nađu izgubljeni u pitanju ''jesam li mogao više'', no nažalost neki ljudi donesu odluku bez obzira što činili za njih. Postoje mnogi razlozi i osjećaji koji se ne iznose ni kada mislimo da stvorili maksimalno povjerenje, ljudi koji odlaze u krevet obgrljeni brigama, bude se obasjani problemima i ne vide izlaz tijekom dana, kao i oni koji se ne osjećaju dobro u svojoj koži iako su na prvi pogled uspješni i voljeni. To je nažalost surova stvarnost i ona teška nit koja čini život.. Na nama je pružiti koliko možemo, pružiti više, potruditi se kada se možda i ne čini da je potrebno, biti uz sve do kojih nam je stalo i znati da smo dali najviše od sebe, kao i nositi lijepu uspomenu na dane koji su postojali prije tragičnih završetaka..ostavljam ti poljubac i želim da pronađeš nešto lijepo u današnjem danu ;)
15.05.2016. (12:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Leptirica... kada 38 godina radiš sa ljduima... sa čovjekovom
unikatnosti na kraju shvatiš... osjetiš , razumiješ tu tvrdnju znanosti...
napisah...
Ana je ipak za nas bila nepoznanica, kao Schrödingerova mačka zatvorena u kutiji, jer joj nismo uspjeli dokazati da se odluka o promjenama i samo razumjevanje smisla života nalazi u njoj samoj i da samo ona može provesti promjene i samo ona može odrediti smisao svoga života. Ni nama tada nije bilo jasno da mi mjereći njene postupke i važući njena djela mjenjamo njena stanja, ali ne dobivamo željene rezultate. Mačka zatvorena u kutiji je možda živa, a možda je i mrtva. Ako se kutija otvori mačka je sigurno mrtva.To je jedan od apsurda znanosti. Annino samoubistvo je jedan od apsurda koji potvrđuje to pravilo. Tek na njenom sprovodu je u mom najsakrivenijem dijelu svijesti, mom egoističnom "Ja" prostrujala energija neke nove spoznaje. Osjetih da se iza svijeta jasnih događanja krije tamna, vječno nerazumljiva snaga naše podsvjesti. To je onaj dio bića u kojem su pohranjeni naši strahovi i apsurdi koje često potpuno nesvjesno živimo.
a tebi draga hvala što si pročitala i osjetila moju bol... :)
15.05.2016. (12:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Čini mi se da kada prijatelji tako odu svojom voljom ili nekim nama nepoznatim porivom nama ostaje ljutnja zbog tog čina iako ih i dalje volimo. Pozdrav tebi draga prijateljice iz prekrasnog dijela ovog zelenog otoka.
15.05.2016. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Zbog te napasti i sama se prečesto osjećam kao osuđenik za
nešto, a razloga ne vidim. To su gadne boli i čovjek u trenutku
poželi da ga nema, srećom, kad prođe drago mu što je tu.
Šteta što je tako završila a ti si prava prijateljica koja oživljavaš:))
15.05.2016. (13:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Demetra... da tuga i ljutnja... koktel osjećaja...
bol i nemoć... a ti mila uživaj na zelenom otoku... :)
15.05.2016. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@malo ti malo ja... suicid prijatelja... bol, neopisiva
i neusporediva... dobila sam oproštajno pismo i
buket žutih ruža... dan kasnije... trenutak
koji nikada ne ću zaboraviti... a
njena fotografija stoji još
uvijek na mom radnom stolu... :)
15.05.2016. (15:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
Svako samoubojstvo je dokaz da ne znamo ljude do sebe,
što i nije toliko čudo,jer vrlo često ni sebe ne znamo.
Kako god, pokoj mrtvima, svako dobro živima ;)
15.05.2016. (18:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@...dražeN ;)...da, odlična misao
i pitanje... poznajemo li sebe?... upravo
pročitah odličan tekst blogerice @zadihana...
vodimo li nutarnje dijaloge?... da bi sa bližnjima vodili konstruktivne...kreativne, izlječujuće... nakon završenog
radnog vijeka pravim bilancu razgovora sa pacijentima... iz njih
naučih mnogo o ljudskoj svijesti... ali zbog unikatnosti čovjeka u
svemiru svjesna sam svog neznanja... svaki čovjek je otok na pučini
prostor vremena... neki su oaza mira i spokoja, a neki uskovitlano more
prepuno scila i haribdi...
imaš pravo... pokoj mrtvima... a svako dobro živima... nadam se neuroznanost će pronaći ključ za uranjanje u dubine ljudskog svemira... :)
15.05.2016. (18:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oljinaljuljacka
Suočavala sam se nekoliko puta s tom situacijom
i uvijek me iznova iznenadi naša nespremnost
naše nesnalaženje s tom situacijom
pa tražimo propuštene znakove
i uvijek se pitamo: jesmo li mogli nešto učiniti?
A posljedice? Kako se nose s tim njihova djeca ...
Neki se nikad ne oporave...
Počivala u miru
15.05.2016. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Oljinaljuljacka... jedna od "sretnih okolnosti"
moja Anna nije imala djece... a naše nesnalaženje u tome
je zrcalo naše nespremnosti za iznenadne odlaske onih Koje
volimo... i onda tragamo za propuštenim znakovima... i pitamo se...
što smo propustili... što nismo čuli... jesmo li mogli... da draga, poslije
Anninog odlaska sam imala duge konstruktivne dialoge sa njenim psihoanalitičarom... ipak, u mom srcu su ostali titraji tuge... ritam tužnih
sjećanja... aali u galerijim uspomena pohranjujem samo sretne trenutke
njenog trajanja u mom životu... :)
15.05.2016. (19:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evora
Praznine koje svojim odlaskom ostave dragi nam ljudi u nama vrište neutješnim bolom.
15.05.2016. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Evora... da , praznine koje titraju pamćenjem..
u kutku tvog svemira susretoh dubinu... Dega i njegove pralje i balerine...
pokret počinje u glavi, ne u mišićima... i suicidalnost se događa u univerzumu čovjekova uma...
krive sinapse... da, mislim to je TO... dogodi se jedna o onih premosnica koje usmjere sudbinu putvima bez tragova ljepote... ali trening djelovanja mozda je moguć... trenirajmo ljepotu... :)
15.05.2016. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptirica
kroz rad s ljudima čovjek shvati puno novih stvari, povremeno izvodi potpune promjene, mijenja stavove i poglede.. no ipak, koliko god ga ne shvacali tako doslovno u danasnjem vremenu, jos uvijek je tu onaj ledenjak svijesti pa mnoge stvari ostaju nepoznate i samom covjeku, a kamoli onome tko se njime pokusava baviti na najbolji nacin... covjek je toliko jedinstveno bice da i nakon tolikih godina iskustva moze ostati pokoja nepoznanica.. komentarom si me dirnula dodatno, pitanje je želimo li i možemo li se suočiti s apsurdima koji nas povremeno preuzimaju
15.05.2016. (21:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evora
Ključ je u jednoj jednostavnoj činjenici da novi trenutak donosi novi pogled ... To je i razlog da nas od uspjeha kao i od gubitka djeli tren ...
Ali avaj, kako izdržati taj trenutak?
I stalno me ta misao vraća Andriću, da je interesantno kako u životu malo fali da budemo sretni, a još je interesantnije da to malo baš nedostaje ....
15.05.2016. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
uh, pokušao sam čitati, preteško mi večeras, pokušali ste, smatram da otvaranje ladica ne može biti pogrešno ma koja u konačnici bila cijena, sve ostalo je samozavaravanje.
15.05.2016. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Leptirica... proces učenja nesmije prestati...
ma koliko lednica djeluje ne smijemo joj dozvoliti
rast u dubine... potisnute boli postaju noćne more... zavijanje vukova u
snovima... bljesak migrene u svitanju... glavobolja i mućnina... a teško je
pacijentima razgovarati o snovim iza kojh se javila bol... zaboravljaju ih...
ideja o slikanju sna... odmah poslije buđenja... neki uspiju naslikati... ali uvijek ostaje ona crna, mrtva toka u snu... sebe ne vide... sami sebi ostaju nepoznanica... i nesvjesni apsurda koje žive bježe od njih... a
lednica se širi... migrena guta sretne trenutke... do smrtonosne odluke... :)
16.05.2016. (05:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Evora... nas tri prijateljice smo napisale poetsku dramu... Ako sutra nikad ne dođe... dijalog tri generacije... i poanta... žživi trenutak kao da sljedeći neće doći... i pitanje kako dohvatiti Kairosov pramen kose... možemo samo u njegovom dolasku kad proleti, kasno je... da, to je taj čudesni tren koji mnogi ne spoznaju... a onda se niže niska crnih bisera...
Andrićevo malo nedostaje, bljesak Fortunina sjaja... nagomilava se
tmina zaklanja nutarnje sunce... događa se nutarnja oluja... moreuzi....
do brodoloma i potonuća u besmisao... rezultat je nažalos često suicid... :)
16.05.2016. (06:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...