Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • annaboni

    Jedva izdržala, a htjela sam je vidjeti isključivo Frljića radi

    avatar

    26.04.2016. (12:00)    -   -   -   -  

  • Wall

    ne volim Frljića, ali djeca su ti u pravu-umjetnost mora propitivati, pa i šokirati, ili barem izazivati nemir. tebi je, izgleda, nemir i propitivanje suđeno i to je dobro. predviđam da ćeš, za razliku od 99,99% drugih vjernika, biti sve manje dogmatski poslušan vjernik, a na samrti možda i-konačno-ateist.sretno s odrastanjem!

    avatar

    26.04.2016. (12:01)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Sve mi se čini da si me ubijedila kako ću tu predstavu preskočiti.

    avatar

    26.04.2016. (15:13)    -   -   -   -  

  • Mirko

    SEREM SE NA FRLJIĆA I NA NJEGOVE PREDSTAVE.
    I NA ONOG TKO GA OBOŽAVA.

    avatar

    26.04.2016. (17:34)    -   -   -   -  

  • Mirko

    WALL,U GLAVU TI PRNEM.

    avatar

    26.04.2016. (17:35)    -   -   -   -  

  • lion queen

    velika je razilika između teatra i pornografije. ako je to bilo kako ti pričaš, meni to više liči na pornografiju. na sceni se sve može prikazati i da ne prikažeš eksplicitno, pa da ipak bude razumljivo, kao što se nekad tako radilo. ti si velika i došla si sama u kazalište, a zamisli sada da je netko doveo svoje maloljetno dijete da to gleda. jesi li možda vodila unučad u teatar? čisto sumnjam. vidiš, ja sam svoju kćer, kad je imala 4 godine, vodila baš u riječko kazalište gledati nabucco i ostale smo do kraja. nisam joj morala objašnjavati zašto netko na sceni skida gaće i piša. ako je to tebi kultura koju ćeš ponovno ići gledati u kazalište, zbilja si me razočarala, moram priznati.
    kazalište bi moralo biti ono lijepo, od čega su nam puna pluća ljepote i divote. kazalište bi moralo podizati kulturni nivo građana, a ne ga srozavati. u kazalištu bi se moralo moći naučiti kulturno izražavati, više nego u kućnom odgoju..
    očito imamo različito viđenje toga što kazalište jeste.
    to što je po tebi teatar, to je po mome razina predstava u pariškom moulen rougeu.
    desetljećima sam imala pretplatu upravo u riječkom kazalištu. moglo bi se to nazvati zlatnim dobom kazališta kakvo bi kazalište trebalo biti, sve dok nije došla mani, a kasnije i frljić i napravili od kazališta kupleraj. mani je natjerala glumca da gol golcat hoda po sceni. niti se pitala kako će taj čovjek, koji u kazalištu zarađuje za kruh svojoj djeci, to izvesti, niti ju je bilo briga hoće li netko dovesti svoje dijete u kazalište pa naletjeti na golog čovjeka.
    možda jesam konezrvativna, ali zbilja, gdje je granica prostačine i neukusa? ajmo onda svi hodati goli po ulici, jer je poruka da je to kulturno.. mislim, naučio si to u kazalištu... ili kad ti se ide na wc, možeš komotno to učiniti nasred ulice, jer je uzoriti frljić rekao da je to normalno i kulturno... gledaj, odmak... to je NEKULTURNO i točka. nikakva mu zaštita kazališnih dasaka ne može pomoći. NEKULTURNO JE.

    avatar

    26.04.2016. (19:03)    -   -   -   -  

  • NF

    ne idem u kazalište otkad imam psa, moj dragovoljni izbor. ristićevih par predstava sam gledao, carmina mi se i jako svidila, štrljića bi baš gledao zbog te upotrebe golih tijela na pozornici, mada me ono što sam čitao o tim predstavama nimalo ne impresionira, glede pobune, Camus mi je bio draži od Sartrea, Böll od Grassa, otprilike ne mislim da svakom treba crtati što je autor htio reći.

    avatar

    27.04.2016. (08:36)    -   -   -   -  

  • odmak

    annaboni,
    cijelo sam vrijeme bila u dilemi izići ili ostati. Pokušava čovječica skriti ono životinjsko u sebi, ali to postoji. Je li potrebno to izlagati drugima? Još sam u dilemi je li sve to mogao ispričati na drugi način?

    Wall,
    nikad ni nisam bila dogmatski poslušan vjernik, već samom sumnjom u dogmu, ali .., ono što bih rado da shvatiš moja vjera je i moj svjetonazor- a opet ne u onom smislu kako ti to vidiš, obično u negativnom svijetlu. Otvorena sam prema svakom vidu ateizma i teizma. Sve je to samo znak da čovjek/čica promišlja, opterećuje se ili se ne opterećuje.

    Lastavica,
    posve te razumijem. Treba imati želuca.

    Mirko,
    zašto? Ako je Frljić degutantan moraš li biti i ti?

    lion queen,
    gledaj, jednim sam djelom odgovorila u odgovoru anaboni. Svakome je jasno da na Frljićeve predstave nitko ne vodi djecu. A što se tiče teatra?
    Svojevremeno sam rado odlazila na komorne predstave. Tamo gdje je uz minimum pokreta dominirala riječ. Ili na operu i drugu glazbu. Balet me manje privlačio. Činilo mi se da je taj kult tijela na neki način pubertetski.
    U međuvremenu teatar je galopom postao eksperimentalna scena. Bilo je tu svega i svačega. I danas je još uvijek tako.
    Slažem se da se riječju puno toga može reći. Najmanje psovkama, kod Ove Frljićeve predstave glumci skoro ni ne govore, ne govore. Pjevaju poznate pjesme i izražavaju se tijelima i tjelesnim izlučevinama. Gadno i grozno. Ali, uzdrmalo me. Uzdrmale su me asocijacije. O toj predstavi i idejama u njoj još razmišljam.
    Na pr: Što bi bilo da se igrao s NDH-a i onim što se u to doba događalo. Bi li predstava uopće ugledala svijetlo dana (noći, pozornice).
    Sinoć sam naprimjer gledala Bife Titanik. 20 gledatelja. Sat i pol sjedenja na maloj ""stolici", ako je se tako može nazvati. Klaustrofobično od mraka do stisnutog prostora. Muka glumcima i nama. Skoro sam pala preko jako visoke stepenice koje u nizu stepenica nisam očekivala.
    Što je značilo toliko mučiti svih nas?
    Osim svega mračne teme- bodež koji se prošetao kroz tri djela... nečega. Muka i strah.

    I još je uvijek pitanje: Što čovjek očekuje od teatra, knjiga, poezije – uopće umjetnosti.

    NF,
    Izbor je izbor.

    avatar

    27.04.2016. (09:56)    -   -   -   -  

  • lion queen

    zna se što čovjek očekuje od umjetnosti.. umjetnost... a to što izvodi frljić nije nikakva umjetnost, već prostačina. uspoređivati njegove bedastoće s umjetnošću djeluje prilično degutantno. neki su nazivali glazbenom umjetnošću i gole k...eve Leta3...ili čepove u njihovim stražnjicama.. daleko je to od ikakve umjetnosti.. predaleko...

    avatar

    27.04.2016. (19:35)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Zanimljivo bi bilo o ovoj predstavi porazgovarati u nekom debatnom klubu gdje bi bilo prisutno najviše pet sudionika i koji su, prirodno, vidjeli predstavu. Naravno, podrazumijeva se da se razgovor vodi uljudno i bez vrijeđanja.

    Nisam gledao predstavu i najvjerojatnije je ne bi gledao ni da sam imao prilike pa je ne mogu ni komentirati. Prema tvom opisu, odmak, ona nije po mom ukusu.

    Napravit ću usporedbu:
    Ne volim gledati, i ne gledam, prijenose takmičenja u pjevanju, Eurosong, The Voice, Porin etc, gdje je sve podređenu glamuru, svjetlosnim efektima, spektaklu (u Frljićevoj predstavi po tvom opisu sve je podređeno šokiranju publike). Uvijek ako mi se i zalomi da pogledam, u misao mi dođe Edit Piaf i njezini decentni nastupi: ona u crnom, ispred nje mikrofon na stalku, u pozadini gotovo nevidljiva muzička pratnja i - njezin glas i pjesma. Ne treba mi ništa više.

    Isto vrijedi i za kazališne predstave. Primjerice, usjekla mi se u pamćenje predstava „U očekivanju Godota“ u kazalištu, a „Na rubu pameti“ na TV. Jedino gdje volim glamur i spektakl su opera i balet.

    avatar

    27.04.2016. (21:10)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    @semper contra
    Blizak mi je tvoj stav. Šok pod svaku cijenu podsjeća me na klince kad pokušavaju prostotom pokazati da su "slobodni", da su iznad pravila društva. Kao kad imaš 12 godina, pa pred školom zapališ cigaretu.
    Ne gledam horror filmove jer u stvarnosti ima previše užasa, a da bi ih još trebalo izmišljati. Dosljedno tome, u stvarnosti ima previše šokova da bi ih još trebalo izmišljati.
    Ne mislim time reći da umjetnost mora biti glamurozna kičasta politura, ali u umjetnosti, kao i kod ljudi, cijenim kada znaju biti snažni, a ne sirovi. Ta dva pojma ne treba miješati, mada to mnogi čine.

    avatar

    10.05.2016. (05:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...