Krepat, ma ne molat!

Molat je izvedenica iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati.
Štokavce - koji nisu u bliskom dodiru s čakavskim, niti su povijesno i geografski neposredno izloženi utjecajima talijanskog jezika - ovaj slogan na prvu možda može navesti na pogrešan trag u pokušaju da ga razumiju i shvate. Mogli bismo, recimo, prvoloptaški pomisliti da molat znači moliti, preklinjati. To bi naravno bilo pogrešno, jer se očito radi o izvedenici iz talijanskog glagola "mollare" što znači odustati. "Krepati/umrijeti, ali ne odustati" borbeni je dakle poklič koji upućuje na stanje revolta, prkosa i otpora po svaku cijenu, pa i po cijenu krajnje smrti.

(Hajridin Hromadžić: Fragmenti grada)

Sve sličnosti sa stvarnim osobama slučajno su namjerne.
Dežurnim blogobudalama, šizofrenim starim prdonjama, stoki koja tudje mrtve naziva krepanima i svim njihovim prijateljima i poznanicima komentiranje zabranjeno.
U vezi s nuspojavama i neželjenim učincima nemogućnosti komentiranja obratite se svom psihijatru ili apotekaru ili na nuspojaveinezeljeni
ucincibloga@bolimekuki.odjeb.net



Štorije mačka, maške i Gandalfa beloga od Kojotice

utorak, 30.01.2018.

Zapisnik

Ne znam tko je na kraju izabran za predsjednika/cu bloga ali zapisničara molim da slijedeći linkovi udju u zapisnik kao dokaz da je 'pusić, kisić, cmokić" postojao na mom blogu puno prije nego su se dežurni higijeničari uopće pojavili (ili su se tada skrivali pod drugim nickovima) i počeli analizirati na koga i što se to točno odnosi.

Dakle, vratimo se u dobru staru 2012.

Nestali

Blogerska biografija u 5 slika

Bilo je pusića, kisića i cmokića i puno prije. Nastali su, naime, kao sprdačina na svadju koja se zbog pozdrava "objem" (zagrljaj) dogadjala na prvom blog servisu na kojem sam pisala iliti na slovenskom ednevniku.si.
Dvije blogerice tamo su se davne dvijetisuće i sedme ili osme počupale oko toga tko je izumio ZAGRLJAJ.
Svaka od njih tvrdila je kako je baš ona izmislila taj famozni OBJEM kojeg su svi svakome velikodušno dijelili.
Objem simo.
Objem tamo.
Objem draga.
Objem mila.
Dok se nisu zbog objema poklali.

Zapravo, poklali su se već i prije, ili je to bilo paralelno, tko će ga više znati, zbog jedne blogerice koja je na kraju ispala bloger, a cijelo stado ovaca koje su mu se/njoj povjeravale i spletkarile ostalo je posrano.
I zbog toga što je uz sve te silne OBJEME u komentarima postojala i jedna nevidljiva mreža mailova koji su u pozadini kružili.
O tome tko je kakav zapravo.
O tome tko je kome ukrao pjesmu.
O tome tko ima drugi blog s kojeg sam sebi komentira.
O tome tko piše bolje haikuje.
O tome tko sve po narudžbi klika odredjene blogove kako bi bili najčitaniji.

Oko top i fresh blogova nisu se stigli poklati jer je blog servis prije masakra propao.

Tko bi mogao ni pomisliti da je jedan običan ZAGRLJAJ u stanju posvadjati toliko ljudi.
I da se zapravo treba čuvati baš onih kojima su usta puna cukrenih cici mici na žbici a ne onih koji te fino drito u facu pošalju nazad na mjesto s kojeg si došao na ovaj svijet.
I da je svaki blog servis isti qrac drugo pakovanje.
Na početku su svi dobri i dragi i zanimljivi.
Onda skontaš da su iste, ako ne i triput gore gnjide od onih iz "stvarnog" života od kojih si na blog pokušao pobjeći.

I zato, umjesto zagrljaja, lijepo molim sve one, koji su se već očešali ili tek hoće o pusić, kisić i cmokić, jer da kao nekoga tako silno povredjuje, da u skokovima odjebu sa mog blogića.

P.S. Ups, zabranjeno komentiranje : P



- 00:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 26.01.2018.

Posljednji post

o popularnom Patku njami


- 20:33 - Komentari (55) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.01.2018.

Vremeplov Vol. 4

Svašta se pronadje u bespućima fejsbuka i rubrici "na današnji dan".
Na primjer igrokaz iz 2013 naslova "Trebalo bi na ulicu".
Ne sjećam se više što je u to vrijeme bio razlog za izlazak na ulicu, znam samo da nisu izašli.
A evo i zašto...

Tata (čitajući vijesti na kompu) : Jebate, ovo više nije normalno, trebali bi svi izaći na ulicu!
Mama (na laptopu u google upisuje "Ručak za 4 osobe za samo 19 kuna") : Imaš pravo, trebalo bi, ovo više nije normalno. (šalje mail frendici)
Tata : Pa idemo, šta još čekamo?
Mama : Ne znam za tebe, ali ja čekam da se digne tijesto za kiflice. Šteta bi bilo da propadnu.
Tata : Ma da, imaš pravo. Možemo to i sutra. Revolucija teče, umorit će se do sutra, pa ćemo je lakše stignut.
Sin (vraćajući se da WC-a, zakopčavajući šlic jednom, te šaljući SMS drugom rukom) : Koga ćemo stignut?
Mama : Revoluciju, sine!
Sin : Mogu i ja sa vama, nema problema, ali tek kad skinem pornić za tatu, nešto je slaba veza danas pa sporo ide...
Mama : Tako znači!
Tata : Majke mi, ne znam o čemu priča! Ja mu nisam ništa naručio!
Sin : Ali tata...
Tata : Šuti, tako ti Bloga!
Sin : Misliš tako mi zdravstvenog odgoja?
Kćer (upada u kadar vježbajući najnoviji duckface pa ne može govoriti. Gestakulira rukama i nogama, pokazujući prema kuhinji.).
Mama : Jebali vas pornići i ulica i revolucija! Izgorile mi kiflice! Ali nije to ni tako loše, sad barem imam o čemu pisat na blogu.
Tata : A ja se imam sa čime sprdat na fejsu.
Sin : Odoh ja pogledat por..., pardon, čitat Bibliju.
Kćer (i dalje se pući na isti način).


Ili pak citat kojeg je sin onomad iskopao za potrebe nekog seminarskog rada 2014...

"I čovjek koji govori dvadeset stranih jezika, treba svoj materinji kada poreze prst." (Jean Paul Belmondo).
Ima čovjek potpuno pravo. Ma koliko se netko integrirao u tudjoj zemlji, psuje na materinjem jeziku.


Ili pak nešto iz 2012, a pravo za našu Čarapu :))))


I za kraj jedna dobra stara Pantagana, mrcina zajebana, iz davne 2011 :zubo



Bolje da mučin
tu sejv d nejšn
vi nid an ekšn deratizejšn
iz gona bring as satisfekšn
(Zinedine Zidane : Pantagana)


P.S. Glede i unatoč komtemplacija po kojima su pusić, kisić i cmokić glavni blogonegativci, za promjenu sve pozdravljamo lansiranjem jednog objebića u skokićima.

- 22:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 20.01.2018.

Švedjanke

Uberi ovo, reka je stari Mačak.
A šta, rekla je mala Maška, opet neke tvoje kompletacije?
Kontemplacije, reka je stari Mačak, kon-tem-pla-cije.
Ma dobro, rekla je mala Maška, onda filozofije.
U jebate, reka je stari Mačak, od svih mačaka na ovome svitu ja baš naletin na neku s disleksijom.
Diskočim, rekla je mala Maška?
Forgedit, reka je stari Mačak, šta san ono uopće tija reć?!
Nešto je tribalo ubrat, rekla je mala Maška, samo ne znan šta.
Sad san se sitija, reka je stari Mačak, ono o Švedjankan..
A šta, rekla je mala Maška, i di ti je uopće ta Švedska, jel ima tamo viskasa?
Ima viskasa, reka je stari Mačak, ali nema više one ženske stvari.
Šminke, rekla je mala Maška?
Kakve sad šminke, reka je stari Mačak, koji je tebi kuki?
Pa reka si ženska stvar, rekla je mala Maška, nije valjda da se i muški šminkaju.
Ako se i ne šminkaju, reka je stari Mačak, Švedjani bi mogli počet od nejebice.
A šta, rekla je mala Maška.
E a sad kad oćeš one ženske stvari od svoje žene, reka je stari Mačak, nemoj da ti moran sad crtat, moraš imat potvrdu i to potpisanu.
U, rekla je mala Maška, jel to i za maške vredi?
Zasad samo za batlere, reka je stari Mačak, ali nikad se ne zna.
Ae, rekla je mala Maška, pa vidiš koliko ih pase drži za familiju.
Bljak, reka je stari Mačak, zamisli da nan sad ona naša batlerica dopelja neku kuju i onda ju moramo zvat sister.
Ili još gore, rekla je mala Maška, da ju uzme sa sobon u krevet.
Dobro da je, reka je stari Mačak, još koliko toliko normalna.
Baš, nego di smo ono stali, rekla je mala Maška.
Kod potvrde za jebanje, reka je stari Mačak, u Švedskoj.
Kad uvedu to i za maške, rekla je mala Maška, bit će u veljači notarin pune ruke posla.
Hehe, reka je stari Mačak, znaš i ti izvalit koju bazu s vrimena na vrime..
To mi je od viskasa, rekla je mala Maška, zato sam tako pametna.
Nego, reka je stari Mačak, znaš kako su ti nekada te Švedjanke bile muškima napete.
Ma daj, rekla je mala Maška, stvarno.
Najzobiljnije, reka je stari Mačak, u svakon drugon porniću bile su ti neke Švedjanke, em u internatu, em na selu, em kod doktora...
Dobro, dobro, rekla je mala maška, i šta se onda dogodilo?
Ne znan točno kako je do toga došlo, reka je stari Mačak, a nije sad ni bitno...
Normalno da nije bitno, rekla je mala Maška, kad ti i nemaš sa čin jeb...
Muči, reka je stari Mačak, ili ću pustit malu od suside na tebe.
Ko riba san, rekla je mala Maška, sve, samo to ne.
Nego, malo san mislija jutros, reka je stari Mačak...
Oćeš reć da si opet komplentira, rekla je mala Maška.
Ae, reka je stari Mačak, i napravija san u glavi scenarij za novi švedski pornić.
Ajde da i to čujen, rekla je mala Maška, jel ima u njemu viskasa.
Nema, reka je stari Mačak, ali ima tri Švedjanke.
Au, rekla je mala maška, ajde pričaj dalje, sva san se u uho pretvorila.
Pa ovako, leže ti ove tri polugole na krevetu, ono, kamin gori punom parom, vruće im je pa se skinule, reka je stari Mačak, i ulazi glavni glumac u sobu.
A, rekla je mala Maška, baš je napeto.
Ugleda ti on ove tri, reka je stari Mačak, ugledaju one njega i počnu ga natezat, ono, ajde da se malo igramo u četvero i te šeme.
Nešto ko maške u veljači, rekla je mala maška.
E, to, reka je stari Mačak, samo šta glavni glumac kaže, e ne može, cure, prvo nabavite potvrde, onda ćemo se igrat.
O jeben ti, rekla je mala Maška, pa di će tako gole nabavit potvrdu, di to ima.
U Švedskoj, reka je stari Mačak, u Švedskoj, jeben ih mutave.
A da, zaboravila san, rekla je mala Maška, i šta će sad.
A ništa, reka je stari Mačak, ipak je to pornić, nemoš tu očekivat logiku, sad u sobu ulazi notar.
I on će se igrat sa njima, rekla je mala Maška.
Ne, reka je stari Mačak, on će pitat tri Švedjanke, da li pristaju na seks sa ovdje prisutnim Dick Fickersonom.
Kakvo glupo ime, rekla je mala Maška.
Niš pametnije mi nije palo na pamet, reka je stari Mačak.
Dobro, rekla je mala Maška, potpisale se, jel sad više kreće ta akcija.
Krenula bi, reka je stari Mačak, ali ima jedan mali problem.
Koji, rekla je mala Maška.
Znaš kako bi rekla baba od naše batlerice, reka je stari Mačak.
Odi vrit mater jebat, rekla je mala Maška, jel to.
I to, reka je stari Mačak, ali ovo je sad druga pisma.
Samo da nije ona o Vasi Ladačkom, rekla je mala Maška.
Ajde ne pilaj, reka je stari Mačak, Balaševića nije volila, stalno je govirila da piva vrbanjske vičernje.
Koji je to pak kuki, rekla je mala Maška.
Neman pojma, reka je stari Mačak, znan samo da je nešto dosadno šta se vuče predugo i nema kraja.
Kad smo već kod kraja, rekla je mala Maška, koji problem ima oni Dick.
Šta bi rekla baba od batlerice, reka je stari Mačak, dok je baba došla, didu volja prošla.
I šta sad, rekla je mala Maška, oćel bit tu još kakvog seksa ili moran ić gledat kurbariju na blogu.
A znaš i sama, reka je stari Mačak, šta ti je činit.
Šta, rekla je mala Maška, ne ić u Švedsku.
Objavi, reka je stari Mačak, stisni objavi.
Samo mi reci, rekla je mala Maška, koje su boje Švedjani.
Misliš Štrumpfovi, reka je stari Mačak, aaaaa, iden se išarat PLAVIM flomasterom...










- 21:04 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 13.01.2018.

Gojzerice broj devetnaest

I opet u ponoć dolazi onaj dan kad se čudom čudim kako li je i kamo prohujala (ovoga puta) dvadeset i jedna godina.
Ne da imam odrasloga sina, nego sada imam odrasloga sina po zakonima svih država na svijetu.

Prohodao je sa nepunih devet mjeseci.
Kupili smo tada prve prave cipelice.
Broj 19.
Još danas, kad tadašnja susjeda vidi nove fotke na fejsbuku zna me pitati pa zar je to onaj mali koji je tako ozbiljno stupao u gojzericama broj devetnaest.
Godinama ih nigdje nisam mogla naći.
Bila sam uvjerena kako su se toliko izlizale da smo ih bacili.
Ili su se izgubile kod neke od (pre)mnogih selidbi.
Ili sam ih poklonila nekome od klinaca koji su u krugu prijatelja i poznanika došli nakon njega.
Svakog rodjendana do sada prisjećali smo se priče o prvim pravim cipelicama.
Nismo nikada pomislili da bi mogli ponovno naletjeti na njih.
Našli smo ih nakon maminog pogreba medju drugim uspomenana koje je čuvala.



Namjeravala sam na ovom mjestu staviti par starih slika na kojima se vide njegovi "baba i dede".
No odustala sam.
Oni nek ostanu u našim sjećanjima i privatnim albumima kao sjećanje na jedno sretno djetinjstvo.

Eskimići su budućnost.
I zato, što su tako mladi, i zato što na njima naš svijet ostaje.
I zato što od svega najviše umrem od smijeha kad joj, kad ga gnjavim kaže : it' s my mom again!



A sad, kao i svake godine, ona jedna stvar koja mi se nikako ne uklapa u koncepciju.
Ona jedna stvar zbog slušanja koje bi se svakog drugog dana, osim ovog, sramila.
Ona jedna stvar koja ubija jeftinim kičem i patetikom.
A opet.
Ti si mi sve, na svijetu sve, na svijetu sve u tebi je...

Gnjili sine, sretan ti rodjendan!
(jour mam agejn zubo)






- 19:22 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.01.2018.

Sarmu probala nije

Od samog početka nije mi bila simpatična.
Nešto na njoj smetalo me bez pravog razloga.
Nikad nisam ludo vjerovala u žensko-ženska prijateljstva, pomislila sam da je u tome stvar.
Nisam je htjela odbaciti tek tako.
Bez sudjenja.
Što ako nije ona za sve kriva?
Koliko sam sama propustila poraditi na našem odnosu?
Da li sam se dovoljno trudila?
Možda i nije toliko zla i pokvarena kako se meni čini?
Gdje li sam pogriješila?
Problem bi mogao biti i sasvim banalan.
Što ako nam ne ide zbog neslaganja u horoskopu?
Rogati znakovi znaju biti tvrdoglavi, ne ide to sa vodenjakušama.
Ipak je to jarčica.
Ili da rečem koza?!
Moglo bi biti i da smo i ona i ja naprosto mutave.
Da nismo u stanju pronaći zajednički jezik.
Bolje rečeno, bilo kakav jezik na kojem bi se konačno sporazumjeli.

Mučila sam se dugo u tom odnosu.
Skoro godinu dana.
Uvijek ponovno ispadala sam u njemu jebena stranka.
Na kraju sam prestala kriviti i nju i sebe.
Barem je "neslaganje karaktera" čest razlog za rastavu braka.
Pustila sam da vampirica koja mi se nasisala krvi jednostavno odjebe iz mog života.

Ni sarmu nisam skuhala, kako ne bi na samom odlasku kurvetina došla na ideju sjesti još jednom za moj stol.
I, ne daj blože, jesti iz mog tanjura.

Bez riječi, mutava kakva je i onomad došla u moj život, krenula je polako prema vratima.
Dok ih je otvarala s televizora se začulo "deset" koje je razdragano urlala ekipa okupljena pred Brandenburškim vratima.
Bolja polovica držala je šampanjac u rukama i u isti trenutak pljunula prema vratima.
"Mrš, pička ti materina, dabogda ti qrac na glavi izrastao, idi i ne vraćaj se!", rekao je.
"Nek te kara ko ti piše pjesme!" dodala sam na to ko Elvis J. Kurtović svojoj bivšoj.
Točno na "nula" zatvorila je vrata i otišla tamo kamo idu izgubljene djevojke.
Ali ovu ni Boris Novković ni ja nikada nećemo tražiti.

P.S. Sretan Vam Novi godinić!
Pusić, kisić, cmokić, objem i ommmmmmmmmm-ić!


Htio bih da budem gospodin
i izbjegnem reakcije bijesne
ali reći ću kao pravi primitivac
ko te kara nek' ti piše pjesme

Znam da slušaš moje nove ploče
sa njima se branim od samoće
i ubacim nešto da strecne
ko te kara nek' ti piše pjesme
(Elvis J. Kurtović : Ko te kara nek ti piše pjesme)





- 09:27 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2018 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        



Književne anegdote Daniila Harmsa:

Jednom se Gogolj preobukao u Puškina, došao Puškinu i pozvonio. Puškin mu je otvorio vrata i povikao:
- Vidi, Arina Rodionova, ja sam došao!"


Sjedi tako Puškin kod kuće i razmišlja:
- Dobro, ja sam, dakle, genij. Gogolj je takodjer genij, a i Dostojevski je, pokoj mu duši, genij. Pa kako će se, bogamu, sve to završiti?!
Tu se sve i završilo.